Hrvatski Fokus
Hrvatska

Spomen na virovitičke žrtve iz 1944.

Hrvati su 4. i 5. listopada 1944. bili žrtve genocidnih razmjera od strane jugokomunista

 
 
U Virovitici je obilježena godišnjica pada grada i spomen na žrtve 4. i 5. listopada 1944. godine. Tom prigodom su na Gradskom groblju pored spomenika braniteljima Virovitice 1944. godine položeni vijenci i zapaljene svijeće. Spomen je organizirala udruga Hrvatski domobran Virovitica. Iz Osijeka su došli predstavnici udruge Žrtve za Hrvatsku na čelu s predsjednikom udruge Josipom Zlatarićem. Na spomenu su sudjelovali predstavnici Domovinskog pokreta iz Virovitice na čelu s Hrvojem Svobodom te još neki građani u svoje ime među kojima je bilo nekih članova Hrvatske stranke prava i Hrvatske demokratske zajednice.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/10/20171005-01-Virovitica-Spomen-na-Viroviticke-zrtve-u-Hrvtskom-ratu.jpg
Predsjednik udruge Hrvatski domobran Virovitica u svom je govoru podsjetio na virovitičku tragediju 4. i 5. listopada i njeno značenje u današnjoj hrvatskoj stvarnosti rekavši među ostalim: „Velik broj ovih žrtava ubijen je izvan borbe nakon  ulaska Titove jugoslavensko-komunističke vojske u grad. Žrtve se broje u stotinama, pokopane su u preko deset masovnih grobnica i mnogobrojnim pojedinačnim grobovima. Točan broj masovnih grobnica i žrtava je teško znati jer su neki zarobljenici odvedeni u Bilogoru i tamo smaknuti. Nikada ne smijemo izgubiti iz vida da su i ove virovitičke žrtve samo dio sveukupnih hrvatskih žrtava u zločinu genocidnih razmjera kojeg je izvršila Titova jugoslavenska komunistička vojska. Cilj zločina je bio da se hrvatski narod slomi i asimilira u jugoslavensko-komunističku državu.
 
Na tako slomljeni i ranjeni hrvatski narod zločinci su natovarili teret lažne krivnje  optužujući i osuđujući njega – svoju žrtvu – za genocid.
Tako je hrvatski narod postao ne samo  žrtva zločina genocidnih razmjera nego i žrtve lažnih optužbi za genocid. Ove optužbe, ovo izokretanje stvarnosti nastavlja se i danas. Tužitelji i zločinci računaju na našu glupost, naivnost i izdaju koje  im pomažu da nas – žrtve njihova zločina genocidnih razmjera – drže porobljene i pritisnute teretom izmišljene krivnje za genocid. Treba li ova sudbonosna istina hrvatskoj djeci i mladeži ostati vječita tajna? Smije li ona ući u školske udžbenike? Ako smije, zašto još nije. Ako ne smije, zašto ne smije. Smijemo li dopustiti da se hrvatsku djecu, mladež i čitav narod moralno lomi lažnim optužbama za genocid? Moralno ratovanje koje se u ovom slučaju primjenjuje je najopasniji način ratovanja. Pilatovsko pranje ruku ne spašava optuženog, u ovom slučaju hrvatski narod.“  
 

Vlatko Ljubičić

Povezane objave

Čuda se događaju

HF

Uzalud vam trud svirači

HF

Pravo na povratak katarzi!

HF

Dalmacijo, iz duše te ljubim

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više