Tonko Šoljan – ugledni svjetski ihtiolog

Autor prvog znanstveno zasnovanog ključa za determinaciju riba Jadrana

Tonko Šoljan (Hvar, 18. IV. 1907. – Sarajevo, 18. II. 1980.) bio je akademik, ugledni svjetski ihtiolog, autor prvog znanstveno zasnovanog ključa za determinaciju riba Jadrana, istraživač biologije mora, međunarodno priznat stručnjak u poznavanju i organiziranju morskog ribolovai ribarstvene tehnologije.

Rođen je 18. travnja 1907. u Hvaru. Osnovnu školu pohađao je u Zadrui Splitu, a gimnaziju u Zadru, Dubrovniku i Šibeniku, gdje je i maturirao 1925. Studije prirodnih nauka je započeo na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a nastavio na univerzitetima u Beču i Grazu, gdje apsolvira 1929. Ubrzo zatim je i doktorirao 1930., kada je, na poziv Srpske akademije nauka u Beogradu i Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, postavljen je za kustosa novoosnovane Stanice Biološko-oceanografskog instituta u Splitu i ujedno obavljao dužnost stalnog konzultanta za morsko ribarstvoKomore za trgovinu, obrt i industriju u Zagrebu (od 1930. do 1939.).

Godine 1932.je obavio specijalizaciju iz marine biologije na Institutu za biologiju mora na Helgolandu (njemačko otočje u Sjevernom moru). Nakon polaganja ispita za profesora zoologije, botanike, mineralogije i geografije (1932.) obavlja i dužnost profesora, angažiran je u Realnoj gimnaziji u Splitu (1935.– 1941.) i direktora Gradskog prirodoslovnog muzeja, Zoovrta i Morskog akvarija u Splitu (1939.– 1941.). Nakon talijanske okupacije Splita u Drugome svjetskom ratu morao je preseliti u Zagreb, gdje je preuzeo dužnost Šefa Katedre zoologije na Filozofskom fakultetu (1943. – 1945.), kao i direktora Zoološkog muzeja (1943. – 1944.). Odmah po oslobođenju Zagreba, imenovan je za načelnika Odjela za ribarstvo, a zatim šefa njegovog Odsjeka za naučno unapređenje ribarstva u Ministarstvu obalnog pomorstva i ribarstva NR Hrvatske (1945.-46.) Na toj poziciji je osnovao nekoliko stanica za istraživanje mora i unapređenje ribarstva, duž jadranske obale. Zatim je 1946.-1947. direktor Tehnološke stanice za unaprjeđenje školjarstva u Stonu, a zatim postaje direktor Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu (1947. – 1955.). Do lipnja 1956. je načelnik Odjeljenja za ihtiologiju i ribarstvo u istom institutu. Krajem srpnja 1956. je preselio u Sarajevo, gdje je izabran za redovnog profesora zoologije na tadašnjem Filozofskom, a zatim od njega izdvojenom Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je od 1957.-59. i šef Katedre za biologiju. Od 1959. do kraja 1970. bio je direktor Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu. Istovremeno je i načelnik njegovog Odjeljenja za ihtiologiju i ribarstvo. U ovim institucijama je bio među pokretačima suvremenih ihtioloških istraživanja u oblasti inventarizacije ribljeg fonda, biosistematike i ekologije, uključujući i tada novodolazeće metode iz oblasti fiziologije, genetike i citotaksonomije. Pod njegovom vodstvom stasale su dvije generacije uspješnih i internacionalno afirmiranih naučnika u spomenutim i drugim ihtiološkim oblastima.

Akademik Tonko Šoljan bio je član većeg broja znanstvenih i stručnih društava. Od 1927. godine je član Hrvatskog prirodoslovnog društva u Zagrebu. Godine 1949. izabran je za suradnika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetosti u Zagrebu (JAZU). Za dopisnog člana Znanstvenog društva Bosne i Hercegovine izabran je 1961., a odmah zatim za redovnog člana tog društva. Godine 1967. je izabran za redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, koja je te godine i osnovana. Za člana Society of Systematic Zoology USA izabran je 1950. Od 1951. do 1954. bio je potpredsjednik Stalne međunarodne komisije za Mediteran (Commision internationale pour l'exploration sceintifique e la Mer Méditerandée), sa sjedištem u Monaku, a od 1962. je član njenog radnog tajništva je od 1952. do 1956. bio potpredsjednik stalnog vijeća, Conséil général des pêches pour la Méditeranée, pri organizaciji FAO u Rimu. Od 1956. godine je član Biološkog društva Bosne i Hercegovine. Bio je, također, član i prominentni funkcionar niza drugih naučnih i stručnih društava i njihovih foruma. Od samog osnivanja jugoslavenskog ihtiološkog društva 1967., prof. Šoljan vrši dužnost njegovog predsjednika.

Bio je, također, i glavni i odgovorni urednik časopisa Ichthyologia (Ihtiološkog društva Jugoslavije), Godišnjaka Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu i Biološkoga lista (glasila Biološkog društva BiH), te redaktor Bulletin Scientifique, Section A (za BiH). Godine 1973. je bio predsjednik Organizacijskog tajništva prvog europskog ihtiološkog kongresa (First European Ichthyological Congress; Sarajevo, 1973.). Akademik Šoljan je bio i jedan od prvih potpredsjednika Unije bioloških znanstvenih društava Jugoslavije. Bio je član Ihtiološkog društva BiH (i Jugoslavije), Društava ekologa Jugoslavije, Društva biosistematičara BiH, Srpskog biološkog društva, Društva biosistematičara Jugoslavije, redovni član Društva za nauku i umjetnost Crne Gore, koje je preraslo u CANU itd.

Tragično je (kao pješak) stradao u prometnoj nezgodi, zajedno sa svojom suprugom.

Tonko Šoljan je svoj publicistički opus posvetio problemima biosistematike i ekologije riba, njihove biologije, razmnožavanja, problemima populacijske dinamike, ribarstvene biologije i ribarstva uopće. Iz tih oblasti je objavio preko 170 znanstvenih i stručnih radova, a prevođena su i na strane jezike. Najpoznatije mu je Ribe Jadrana, dosad neprevladani "inventar" riba ovog dijela Sredozemlja i najupotrebljavaniji ključ za njihovo određivanje. Nezaobilazno se citira i u svim ozbiljnijim studijama živog svijeta Jadranskog i drugih europskih mora.

Dinamika objavljivanja radova, a najviše je publicirao varira i najveći u prvim godinama stvaranja. Kasnije, u srednjem razdoblju, intenzitet objavljivanja radova opada, da bi se pred kraj aktivne karijere polako utihnuo. Međutim, s primjetnim entuzijazmom je radio na okončanju planirane krune svog stvaralaštva, pod radnim naslovom "Ribe Mediteranskog i Crnog mora".

Prvo razdoblje stvaralaštva akademika Šoljana polazi od 1927. do 1938. godine i obuhvaća izuzetnu aktivnost. Tada je napisao više od 100 stručnih, znanstvenih i popularnih članaka, a sve uz prateće poslove uz izradu doktorske teze. U tom razdoblju je publicirao čak oko 10 radova godišnje.

Sljedećih 20-ak godina (1939.–1958.) objavio je 47 radova (prosječno dva rada godišnje). U ovom razdoblju doživljava vrhunac stvaralačke zrelosti, koja je rezultirala kapitalnim djelom Ribe Jadrana, prvom knjigom o ribama Jadranskog mora, i to u vremenu kada ni drugi europski narodi koji žive na Sredozemlju nisu imali tako kvalitetan "ključ" za determinaciju sredozemnih riba.

Treće razdoblje stvaralačke aktivnosti akademika Šoljana, obuhvaća sljedećih 20-ak godina (od 1958. do kraja života). Tada je objavio ukupno 15 radova.

U kronologiji publicističke aktivnosti Tonka Šoljana uočljiva je i jedna praznina: od 1958. do 1963. nije napisao nijedan rad. Međutim, 1968. u Washingtonu izlazi njegova knjiga Ribe Jadrana na engleskom jeziku, a 1975. (u Milanu) i na talijanskom. Reprint izdanje na hrvatskom jeziku objavljeno je 1995. Državne delegacije SFRJ poklanjale su je u međunarodnim kontaktima, a jedan primjerak je Josip Broz Tito osobno uručio japanskom caru Hirohitu, prilikom posjeta njegovoj zemlji.

Najpoznatiji i najučinkovitiji terensko-istraživački projekt mu je 15-mjesečna ribarstveno-biološka ekspedicija "Hvar", koju je organizirao i predvodio 1948. i 1949., a za koji je dobio i važna društvena priznanja. https://bs.wikipedia.org/wiki/Tonko_%C5%A0oljan