Soneti tuđinom razasuti

Tješitelji i rana vidari

Moja pjesma ponekoga dira 

Olakša mu brige, bol nemira, 

Nekome se ritmom zvonkim svide,

Jer u njemu Domovinu vide.

Ima ljudi što u mom sonetu

Prepoznaju znanu sliku svetu

Ili smiješak na malom djetetu,

Uzdah, sanju tuđinom raspetu.

Da i jesu svi moji soneti

Tješitelji i rana vidari,

U tuđini ne će smjeti mrijeti.

A da su mi i dragi i sveti

Već svjedoče jezikom hrvatskim

svi soneti tuđinom raspeti.

Malkica Dugeč, Stuttgart, 15. 10. 2020.