Hrvatski Fokus
Kultura

Armenske elegije Hranta Aleksjanjana

Poljubac sudbine tužne raskoši odumire na rumenom obrazu Armenca

 
 
Hrant Aleksjanjan: Armenske elegije, prepjev Žarko Milenić.
Susret je ovo sa meni potpuno nepoznatim pjesnikom. Susret je ovo sa meni potpuno nepoznatom zemljom. Bogaćenje je ovo mene u susretu. Stihovi su ovi pokupili, usisali u sebe povijest jedne zemlje, jednog naroda, jednog prostora… Svako slovo sve do jedne jedine riječi, sva ta slova u sve i jednoj pjesmi krvna su zrnca tog naroda, te zemlje, a donesene pjesme su osobne iskaznice Armenije. Armenske elegije. Itineredi krajevima i krajolicima gdje je nebo više, a ptica u letu otvara srce, a  noć je vesela vila, zbog svega što im se kroz povijest događalo, duša je hrabrih ljudi načinjena od sumnji, poljubac sudbine tužne raskoši odumire na rumenom obrazu Armenca, koji gradi zadnju svoju kuću između armenskih dviju planina, u želji da ne bude ni pobuna ni smrt.
Tijekom tužnog razapinjanja / Isus je razmišljao o Haiku / kao divnom mjestu svog povratka.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/04/Martuni_central_square_Armenia.jpg
Neupitno radi se o autoru koji je dobrano unutar dominantnih poetičkih kolosijeka na kolodvoru suvremene svjetske lirike. Osnovni su pravci poetske karte duša Armenije. Njeni motivski pejzaži. Sloboda i o slobodi slobodnim stihom. O prirodi: zemlja, život, biće, nebo, sunce, rat, ljubav, ptica – oličenje slobode na beskonačnom granicama neograničenom nebu, nebeska sloboda. Vjersko – indentirani stihovi (Bog, vjera, tijelo, duša). Od užarevićevskihkratki pjesama do pjesama rijeka, sporotekućih ravničarskih rijeka. Izvorno i autentično. Iktus biću i bitisanju. Poetika života.
 
U duhu hermeneutike i filozofije egzistencije lirski glas nam poručuje da nas svijet u kojemu boravimo stvara i oblikuje.
RECI VODA, RECI ZEMLJA, RECI KUĆA: Reci voda, čista voda, žuboreća voda… / sve dok ne izumim izvor i kanal, / rijeku i jezero, / rezervoar, vodenu nimfu, boga vode / u zemljanim stupovima svijeta osjećaja / i u duhovnim pustinjama, -vrijeme iskapa sušu i žeđ /
da uguši sveti duh. / / Reci zemlja, vitalna zemlja, plodna zemlja… / sve dok ne izumim ljubav / za zemlju, zemlju za dušu / i pravu zemaljsku zemlju / obrubljenu neophodnim morima, / sa svježima i nagizdanim vodama, – vrijeme ne daje mira zemlji / poput demona koji je na misiji kao kontrolor. / / Reci kuća, dom, udobna kuća… / sve dok ne izumim sagu o sreći – / protiv nesretnog-nevjernog vremena.
Knjiga je ovo koja će živjeti poput živih, dok živi Armenija, živjeti sa živima govoreći o živima i o mrtvima, istrgnuta iz stvarnih događaja i duboke mistike, iz mitskog, iz prajezika, pratame, knjige u kojoj se čuju planinski vjetrovi Armenije, knjiga u kojoj živi Armenija sa svim svojima radostima i tugama, srećama i nedaćama, veseljima i bolima… Armenske elegije.
 
Bilješka o autoru:
Hrant Aleksjanjan rođen je u Martunima u Gorskom Karabahu 5. 7. 1961. godine. Diplomirao je na Politehničkom fakultetu u Erevanu 1983. i od tada se bavi književnim i novinarskim radom. Doktor je filoloških znanosti. Glavni je urednik časopisa za književnost i kulturu "Gegharm" koji izlazi u Stepanakertu. Član je Armenskog društva pisaca od 1989. godine. Od 1998. rukovoditelj je književne zaklade "Vogi-Nairi" u Stepanakertu (NagorniKarabah) gdje je uredio veliki broj knjiga. Od 2015. radi i u institutu za knjigu i prijevode u Erevanu. Autor je mnogobrojnih eseja i novinskih članaka. Preveo je veliki broj pjesničkih djela s ruskog jezika – Brodskog, Hlebnjikova, Gumiljova, Hodaseviča, Prigova i drugih. Poezija mu je prevođena na ruski, engleski, kineski, perzijski, njemački, francuski, španjolski, ukrajinski, bugarski, poljski, rumunjski, hrvatski i srpski. Autor je brojnih dramskih djela i poetskih izložbi. Dobitnik je nagrade „Danijel Varoušan“ Armenskog društva pisaca 1996. te niza drugih nagrada.
Sudjelovao je na pjesničkim festivalima u Strugi (Makedonija), Poznanju i Varšavi (Poljska), Chinhaju i Chengdu (Kina), Medellinu (Kolumbija) i dr. te na brojnim književno-prevodilačkim konferencijama.
 
Objavio je jednu publicističku knjigu i 16 zbirki pjesama na armenskom jeziku među kojima  su:Bio polje, Erevan, 1989.; Ljeto u Amarasu, Erevan, 1990.; Pir, Stepanakert, 1991.; Pobuna ruža, Stepanakert, 1994.; Simetrija pada, Erevan, 1996. ; Kockice za Njegovu Ekselenciju, Stepanakert, 1997.; Marginalne izreke, Teheran, 1998.; Sarkofag punog mjeseca, Bejrut, 2000.; Uvjetne sage iz interknjige, Stepanakert, 2003.; Bariton riječi, bariton zemalja, Stepanakert, 2007.; Kad se okrene vordosaur, Stepanakert, 2011.; Informacija o neprepoznatoj zemlji, Stepanakert, 2011.; …Zveket majčinog svijeta, Stepanakert, 2012.; Moja tuga nema mjesta na nebu (na armenskom i engleskom), Stepanakert, 2012.; Raj Nairi, Stepanakert, 2013.; Matrix duha: Kombinacije iz korijena govora,  Stepanakert, 2014.; Pod koštanim nebom,  Stepanakert, 2017.
 

Nikola Šimić Tonin

Povezane objave

Čovjek ispred svog vremena

HF

Mračno doba

HF

Premijera opere Stanac Jakova Gotovca

hrvatski-fokus

Hvala ti Bože!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više