Važno obraćanje Dragana Čovića Vijeću sigurnosti

Strah je temelj svega, kako ga volimo nazivati "zla", koje je pogodilo čovječanstvo

 

 

• Mnogi u Hrvatskoj ne shvaćaju važnosti Bosne i Hercegovine po opstanak hrvatske samostalnosti i nezavisnosti. Onima koji imalo nešto znaju i razumiju, dovoljan je letimičan pogled na zemljovid i odmah će uočiti da je BiH srce povijesne Hrvatske do dolaska Osmanlija, "posljednjih barbara s istoka", kako je ih na svojim predavanjima ranih sedamdesetih godina nazivao naš slobodoumni profesor geopolitike Radovan Pavić. Da, srce! Netko će tu od 1463. otetu povijesnu hrvatsku zemlju drukčije nazivati, ali za mene je ona srce Hrvatske. I kada stvar ne funkcionira u Bosni i Hercegovini, a ne funkcionira odavno, tada imamo i mi problema u Hrvatskoj. I to velikih problema. I političkih, i gospodarskih, i kulturoloških, i vojno-strategijskih… Trenutačno glavni hrvatski problem je stalno preglasavanje tamošnjih Hrvata od strane muslimanske većine u Federaciji BiH u poslijedaytonskoj Bosni i Hercegovini. Nakon što su novostvoreni i samoproglašeni muslimani u jeku rata u BiH preko noći postali "Bošnjaci", nakon nasilne uspostave "mira" trebalo im je nekoliko godina da shvate kako je broj snaga. I tako je započelo izborno preglasavanje Hrvata koje je sada utjelovljeno u svome najžešćem obliku. Dakako, islamski fundamentalisti u Sarajevu, ozakonjeni u čistoj bošnjačkoj stranci Alije Izetbegovića, Stranci demokratske akcije, stalnu izdajničku potporu imaju u samoj Hrvatskoj, od izdajnika i krivokletnika Stipe Mesića, preko orjunašice Vesne Pusić i njoj sličnima, pa sve do hrvatskih prebjega iz BiH u Hrvatsku, koji su, nakon što su se "skućili", počeli raditi za drugu, muslimansku stranu u jednovjerskom Sarajevu.

Dragan Čović

 

Svake godine Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda glumi garanciju međunarodnoga mira i poretka. Tako su se i ovih dana na govornicu UN-a popeli akteri iz BiH. Predsjednik HDZ-a i Hrvatskoga narodnog sabora BiH Dragan Čović tijekom obraćanja Vijeću sigurnosti UN-a kritizirao je aktualnoga visokog predstavnika tzv. međunarodne zajednice, austrijskog koruškog Slovenca Valentina Inzka, kao i politiku militantnoga SDA. Čović je govorio o problemu neravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH i nužnosti usvajanja izmjena izbornog zakona. U svome govoru Čović je najprije diplomatskim rječnikom ponovio kako je Daytonski sporazum definirao okvir za "pronalazak rješenja povezanih s rješavanjem međuetničkih sukoba dijalogom, temeljenih na jednakosti i međusobnom poštivanju, kompromisu i konsenzusu", a nakon toga opravdano se obrušio na Inzka čija su godišnja unitarna izvješća uvijek uperena protiv Hrvata. Ponovio je kako hercegbosanski Hrvati inzistiraju na ustavnom okviru BiH, koji se temelji na ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda. I ništa više. U nastavku obraćanja svjetskoj javnosti Čović je iznio šest osnovnih problema s kojim se bore Hrvati u BiH, a Inzko nije ih niti spomenuo, a to su:

»1. nelegalne kvalifikacije hrvatskoga naroda kao manjine (što je protuustavno i protivno sporazumu koji jednako pozicionira tri konstitutivna naroda kao ravnopravna društveno-politička subjekta). BiH je simetrična multinacionalna federacija koja funkcionira na bazi priznanja i pune jednakopravnosti tri konstitutivna naroda bez obzira na demografska kretanja i varijacije u njihovoj brojnosti na cjelokupnom teritoriju BiH.

2. u Izvješću se nije očitovalo niti jednom riječju o pozivima bošnjačkih stranaka za nametanjem Hrvatima političkih predstavnika na nižim razinama vlasti;

3. najavama bošnjačkih stranaka o kršenju Daytonskog sporazuma na štetu Hrvata na Općim izborima 2022.;

4. nelegalnim i nelegitimnim sazivom Središnjeg izbornog povjerenstva BiH;

5. ignoriranjem nelegitimnosti člana Predsjedništva BiH;

6. prešućivanjem politike vodeće bošnjačke političke stranke SDA koja relativizira i priječi provedbu sporazuma o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH te politikama mržnje prema Hrvatima i opstruiranjem ustavno-zagarantiranih prava konstitutivnih naroda itd…«

 

Toliko od Dragana Čovića. Tada na scenu stupaju svi oni koji su protiv Hrvata. I u Hrvatskoj, i u BiH, i u svijetu. Prvi se od izdajnika oglasio Vlado Vurušić u Jutarnjem listu (https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/kako-se-nastup-lidera-bh-hrvata-i-srba-pred-un-om-pretvorio-u-veliki-debakl-i-blamazu-15033261). Bivši novinar Vjesnika, a sada na radu u Jutarnjem listu, novinarski je pokušao komentirati Čovićev govor u UN-u u članku pod naslovom »Kako se nastup lidera bh. Hrvata i Srba pred UN-om pretvorio u veliki debakl i blamažu«. Njegov kao naručeni protuhrvatski napis odmah su prenijeli ratoborni i kroatofobni bošnjački mediji. Portal Depo to je ovako prenio: »Dodik i Čović neka se pokriju ušima: Kako se nastup lidera bh. Hrvata i Srba pred UN-om pretvorio u neviđeni debakl i blamažu?!« (https://depo.ba/clanak/209894/dodik-i-covic-neka-se-pokriju-usima-kako-se-nastup-lidera-bh-hrvata-i-srba-pred-un-om-pretvorio-u-nevideni-debakl-i-blamazu). Vurušić je pohvalio gubernatora Inzka što je u New Yorku rekao "kako sarajevska misa za Bleiburg ne predstavlja europske vrijednosti", što je u Sarajevu dočekano s velikim odobravanjem. Vurušić je išao dalje pa je otvoreno podržao izdajnika Andreja Plenkovića, a napao preobraćenika Zorana Milanovića, optuživši ga pa rekao Čoviću što će govoriti u UN-u. Čovićevo upoznavanje svjetskih moćnika kako je pogubno to što već drugi mandat namijenjen Hrvatima obnaša Bošnjak Željko Komšić, Vurušić je pokušao, rječnikom besprizornoga Stipe Mesića, opravdati riječima da taj i takav "izborni zakon funkcionira 25 godina te da se i sam Čović prema njemu već birao u Predsjedništvo", što je više i od same izdaje hrvatskih interesa. Vurušićevo tumačenje je u cijelosti isto kao i izjava Valentina Inzka za Radio Slobodnu Europu: "Ja ne ću braniti Željka Komšića, ali Komšić je izabran po istom zakonu, po istom Ustavu kao gospodin Čović prije njega. Ništa se nije mijenjalo" (https://vijesti.ba/clanak/516054/inzko-dodik-je-vec-priznao-genocid-a-i-ratko-mladic). Posebno je "indikativno" Vurušićevo zaključivanje ovoga članka protiv hrvatskih interesa u ovoj rečenici: "Iako su u UN-u još predstavnici Trumpove administracije, vjerojatno se već može osjetiti vjetar koji će uskoro početi puhati iz Bijele kuće dolaskom Joea Bidena, prema Balkanu, za koji će, kako se predviđa, SAD imati više sluha i znanja", što je potvrda da se upravo u SAD-u odigrala i odigrava izborna krađa glasova republikancu Donaldu Trumpu, isto kao što se to od 1995. odvija u BiH.

 

• U cijeloj priči oko sustavnoga i dugotrajnog ugrožavanja i obespravljivanja uključio se hrvatski šef diplomacije Gordan Grlić Radman poručivši bošnjačkim unitaristima u Sarajevu kako "nitko ne će službeno primiti" drugoga bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, jer je njegovim izborom "prekršen Daytonski sporazum i, jer ne predstavlja Hrvate u toj državnoj instituciji". Nakon ove hrabre i istinite izjave našega ministra vanjskih poslova, žurno se je oglasila bivša šefica na Zrinjevcu, Vesna Pusić, i u izjavi za bošnjačko Radio Sarajevo poručila službenom Zagrebu da su dužni primiti u službeni posjet Bošnjaka Komšića. Time se Pusić još jednom svrstala protiv svoje države.

 

• Dok Stjepan Mesić, Vesna Pusić, Valentin Inzko, Stjepan Kljujić i njima slični svakodnevno podilaze bošnjačkim unitaristima, muslimanski teroristi tijekom noći oskvrnjuju katoličke i hrvatske spomenike i grobove. U stolačkom naselju Hodovo tijekom noći je slomljen i obezglavljen Gospin kip. Mrzitelji svega kršćanskoga Gospin kip razbili su čekićem, kao i staklo koje ga je štitilo.

 

• Bošnjak Edim Fejzić iz Goražda u drugom mandatu zastupnik je u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH i dopredsjedavajući Skupštine BPK Goražde iz kvote "Hrvata". Snimljeno je kako je kupovao birače za 100 KM i s 318 glasova ušao je u Dom naroda kao Hrvat iz županije u kojoj žive samo 24 Hrvata! Kako znamo da Fejzić nema novaca, treba otkriti tko ga je financirao da lažira izbore.

 

• Ipak se kreće na bolje. U "TV Kalendaru" HRT-a 23. XI. 2020. milicajac Goran Alavanja iz Gornjeg Karina nije naveden kao "prvi pali hrvatski branitelj u Domovinskom ratu", nego kao – krajinski milicajac! Ono što je i bio. A zašto je to važno? Pa zato što već deset godina velikosrpske Novosti Milorada Pupovca suptilnim metodama pokušavaju od milicajca, koji nije želio nezavisnu Hrvatsku, stvoriti pomutnju u cjelokupnu povijest stvaranja hrvatske države i Domovinskoga rata (https://arhiva.portalnovosti.com/2010/09/zatajena-zrtva-gorana-alavanje/, 3. IX. 2010., pa http://www.mreza-mira.net/vijesti/razno/zatajena-zrtva-gorana-alavanje/, 1. IV. 2019.). Činjenica je da je Alavanja iz Donjeg Karina kraj Benkovca bio Srbin u miliciji. Rat ga je zatekao u Biogradu odakle je, na vlastiti zahtjev, prebačen u postaju u Benkovcu, gdje su u većini bili Srbi. Kobne noći, 22. na 23. studenoga 1990., bio je još s dvojicom Srba milicajaca/policajaca u mraku u policijskom vozilu i na njih su zapucali tamošnji, njihovi Srbi. Alavanja je ubijen, dok su ostala dvojica Srba, Stevan Bukarica i Jovo Graovac, preživjela teroristički napad. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, o slučaju Alavanja je rekao: "Posjedujemo potpise biogradskih policajaca koji tvrde da Alavanja nije bio uz hrvatsku vlast, da se bunio protiv novih hrvatskih zakona, odnosno nove vlasti. Apsurdno ga je smatrati prvom hrvatskom žrtvom, jer se u isto vrijeme vodi i kao prva žrtva tadašnje SAO Krajine, a od krajinskih je vlasti Alavanjina obitelj dobivala i novčanu naknadu za sina, poginulog krajinskog borca". I zato je hrvatski policajac Josip Jović, koji je poginuo na Uskrs 31. ožujka 1991. na Plitvicama, prvi hrvatski poginuli redarstvenik. Možda je daleko opasnije u članku Ernesta Marinkovića u Novostima od 3. rujna 2010. pokušaj bizarne konstrukcije da redarstvenika Jovića nisu ubili srpski pobunjenici, nego su lukavo u cijelu priču ubacili Josipa Boljkovca, koji je, navodno, posumnjao da su ga ubili njegovi suborci kobnoga dana. Ako ništa, Srbima se nikako ne može osporiti činjenicu da su pravi majstori za raznorazne spletke.

 

• Još o strahu. Strah je intenzivan i neugodan negativni osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi ili očekuje opasnost, bila ona realna ili nerealna (nestvarna, tj. opasnost zapravo ne postoji). Strah nastaje usred opažanja ili očekivanja stvarne ili zamišljene opasnosti, ili ozbiljne prijetnje. To je urođena, genetski programirana reakcija na prijeteći ili bolan podražaj. Strah je primarna emocija, kao i sreća, tuga, iznenađenje, ljutnja i gađenje, što znači da se u različitim kulturama izražava na isti ili sličan način, odnosno da izražavanje straha nije naučeno. Strah je temelj svega, kako ga volimo nazivati "zla" koje je pogodilo čovječanstvo. Ali sâm strah je tek posljedica neznanja o tomu tko uistinu jesmo i, vjera da smo ovo smrtno tijelo, osoba. Strah je usto i jedna od četiri osnovne emocije: radost, žalost, srdžba i strah, jer se i filogenetski i ontogenetski javljaju najranije. Uz srdžbu, strah je najstariji osjećaj u razvoju ljudske vrste i pojedinca. Strah se pojavljuje kao reakcija na opasnost. Po osnovnom je tonu neugodna emocija, a praćena je različitim intenzitetima napetosti. Jak doživljaj straha paralizira čovjeka, izaziva prekid razmišljanja i motorike (čovjek se ukoči, onijemi, prestane kritički razmišljati). 

 

Sada dolazimo "na teren" koronavirusa, tj. kineske gripe, prema kojoj ova pandemija koronavirusne bolesti 2019. (COVID-19) može biti stresna za ljude. Strah i tjeskoba zbog nove bolesti i onoga što bi se moglo dogoditi mogu biti neodoljivi i izazvati snažne emocije kod odraslih i djece. Javnozdravstvene akcije, poput socijalnog distanciranja, mogu učiniti ljude da se osjećaju izoliranima i usamljenima te povećati stres i tjeskobu. Strah je prilagodljivi odgovor u nazočnosti opasnosti. Međutim, kada je prijetnja nesigurna i kontinuirana, kao u trenutačnoj pandemiji koronavirusne bolesti, strah može postati kroničan i opterećujući. Pojačani strahovi i stres zbog socijalnog udaljavanja i izolacije mogu negativno utjecati na zdravlje milijuna ljudi koji se već osjećaju opterećeni učincima nove pandemije koronavirusa. A neki zdravstveni stručnjaci vjeruju da bi takvi utjecaji čak mogli učiniti određene ljude osjetljivijima na zarazu koronavirusom.

 

Istraživanje na polju socijalne genomike (biološka znanost o genima i promjenljivosti živih bića u prostoru i vremenu) u nastajanju otkrilo je da kronična socijalna izolacija i usamljenost mogu promijeniti aktivnost gena na načine koji inhibiraju antivirusni odgovor pojedinca, dok dugoročno povećavaju rizik od bolesti poput arterioskleroze, raka i demencije. "Mnogo ovisi o vremenu i psihologiji", kaže Steve Cole, profesor medicine i bioloških ponašanja na Sveučilištu Kalifornija u Los Angelesu (UCLA) (https://www.prb.org/coronavirus-stress-and-fear/). Njegovo istraživanje ispituje kako psihološka iskustva – uključujući produljenu socijalnu izolaciju, životni vijek siromaštva i stalni strah za vlastitu sigurnost – mogu utjecati na naš imunološki sustav i, zauzvrat, na naše zdravlje. Cole je istražio gene imunološkog odgovora socijalno izoliranih i kronično usamljenih ljudi, istražujući zašto su se razboljeli i brže umrli kad su zaraženi HIV-om, virusom koji uzrokuje SIDA. On i njegovi kolege otkrili su da je reakcija na stres jako aktivirana među kronično usamljenim ljudima, što pokreće ekspresiju gena koji sudjeluju u upali, dok istovremeno potiskuje aktivnost gena koji upravljaju sustavom interferona tipa I. koji se bori protiv virusa. Ovaj je upalni odgovor na usamljenost možda evoluirao u ranim ljudima, omogućujući onima koji su odvojeni od svog plemena ili društvene skupine da zacijele od ozljeda zadobivenih bez grupne zaštite, objašnjava on. Nu, odgovor na stres "bori se ili pobjegni" "je mač s dvije oštrice", kaže Cole, napominjući da, iako može pomoći usmjeriti naš imunološki sustav "prema upalnim reakcijama koje ubijaju bakterije", upala također "potiče rast nekih drugih sporih – pivovarske bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti, neurodegenerativne bolesti i mnoge vrste raka". 

Stres i strah mogu prigušiti antivirusne odgovore. Stalni strah i nesigurnost također pokreću tu reakciju na stres ili bijeg, prema Coleu. "Tijelo nije briga čega se bojimo – straha od virusa ili straha od odbijanja od strane drugih, kao što je to uobičajeno kod usamljenih ljudi. Bilo koja vrsta straha i dalje će stimulirati naš upalni sustav, suzbiti naš interferonski sustav i zabrljati se sa širokim spektrom drugih fizioloških sustava koji su nam potrebni da bismo bili zdravi", ističe on. Iako je prerano za studije povezane s trenutačnom pandemijom, Cole nudi ono što znamo o drugim vrstama koronavirusa. "Fiziologija stresa" bori se ili bježi "snažno potiskuje sustav interferona tipa I., koji je prva obrambena linija tijela od virusnih infekcija svih vrsta. Koronavirusi su vrlo ranjivi na naše reakcije tipa I. na interferon i razumljivo je da bi nas svako suzbijanje tog sustava uzrokovano stresom učinilo ranjivijima na ovu vrstu virusa". Bilo bi posebno tragično, napominje Cole, ako nas stres zbog socijalnog udaljavanja učini ranjivijima na infekciju ako smo izloženi, čak i ako nam u prvom redu smanjuje vjerojatnost izloženosti. Na Vama je da sami zaključite kako je nepotrebno izazvani strah velika opasnost po naše zdravlje.

 

• I bez korone umiru ljudi, a posebice veliki nogometaši. Nakon što je umro meni najdraži nogometaš Slaven Zambata (Sinj, 24. IX. 1940. – Zagreb, 29. X. 2020.), pa Krasnodar Rora (Vis, 23. III. 1945. – Zagreb, 12. XI. 2020.), umro je i jedan od najvećih nogometaša na svijetu – Diego Armando Maradona (Lanús, 30. X. 1960, – Tigre, 25. XI. 2020.). Dok su Zambata i Rora "čisti" Hrvati, i Maradona je djelomice Hrvat, jer mu je Hrvatica jedna baka iz Prapratna kod Stona, zbog čega je svojoj prvoj kćeri dao ime Dalma. O Maradoni mi je 1997. govorio povratnik Domagoj Ante Petrić (Zagreb, 8. VI. 1938.) sin Ive Petrića (Gornje Selo na Šolti, 22. XI. 1897. – Buenos Aires, 28. V. 1968.), ministra zdravstva tijekom Nezavisne Države Hrvatske, koji je do stjecanja hrvatske nezavisnosti živio u Buenos Airesu. Tada, već u vrijeme srbočetničke agresije na Hrvatsku, stigao im je Maradona i zatražio hrvatsko državljanstvo, nu, kako je tada on bio u nekoj ludoj fazi drogiranja, povezanosti s diktatorom Fidelom Castrom, veličanja marksističkog ubojice Ernesta Che Guevare…, nisu mu dali domovnicu. Kasnije se spoznalo kako bi ipak bilo bolje da je i Maradona i službeno postao – Hrvat!

 

• Qantas, najveća australska zrakoplovna kompanija, uvela je diktaturu u poslovanje. Kako? Tako što putnici na međunarodnim linijama moraju dokazati da su vakcinirani protiv koronavirusa. A vakciniranje je – čipiranje. Nu, nije samo Qantas pribjegao teroru, teror je već mjesecima uveden u cijeloj Australiji. A sam Qantas nalazi se u najgoroj poslovnoj situaciji i trenutačno ima gubitak od oko 1,46 milijardi dolara.
 

• Bošnjački portal Klix.ba javlja da je sinagoga u New Yorku kažnjena s 15 tisuća dolara jer je u njoj početkom studenoga održano tajno vjenčanje na kojem je bilo sedam tisuća gostiju. Navodno je bilo vjenčanje Joela Teitelbauma, unuka velikog rabina Aarona Teitelbauma. Zanimljiv je komentar ispod ovog članka čitatelja gooUser1581342940, koji glasi: "Tajno vjenčanje a 7000 ljudi bilo prisutno buhahha, tko koga ovdje farba?"

 

Marijan Majstorović