Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

Problem je što se hvali "postignućima", a ne smatra se odgovornim za ništa što nije dobro!

Predsjednik (ne)hrvatske Vlade (sveti) Andrej Plenković, ili bolje rečeno (ne)hrvatski Plen Ki Moon često se i rado hvali nekim tobože neusporedivim postignućima „svoje“ Vlade i svojim osobnim postignućima, koji su po njemu veći i neusporedivi sa bilo čime što je u Hrvatskoj postigla bilo koja prethodna Vlada, ili bilo koji drugi (prethodni političar. Njegov enormno hipertrofirani ego je toliki, da vjerojatno intimno smatra (jer to javno ipak ne može reći, jer bi to bilo preveć i za nekog (Münchhausena) poput njega. Jer on je taj koji sve zna najbolje, pa i Sunce izlazi i zalazi njegovom zaslugom, i Sava teče nizvodno jer je on to uspio tako urediti/postići.

I ne bi to čak bio problem da on nije farizej u tomu, pa sebi pripisuje sva „postignuća“ koja se mogu smatrati inače normalnim u obnašanju dužnosti koje se očekuju od dužnosti koju obnaša, a ništa od toga što je loše urađeno ili nije urađeno, a trebalo je biti urađeno, ili jer je on to obećavao, ne smatra svojim postignućem, a kamoli svojom odgovornošću. Prevedeno na 'hrvatski' to znači da smatra sebe zaslužnim za sve što nije loše, a ne smatra se odgovornim za bilo što iz djelokruga onoga za što je ovlašten i odgovoran, a što nije dobro. Primjera za to ima bezbroj, a neki eklatantni primjeri toga su sljedeći:

1. Svoje stranačke suradnike, i svoje ministre za svoju Vladu bira i postavlja sa apsolutnim povjerenjem u njih, a kada im je prinuđen davati „vritnjake“ radi njihovih javno obznanjenih manjkavosti u ponašanju ili radu, ponaša se kao da ih je netko drugi odabrao za te funkcije, a ne on sam tvrdio da su to „najbolji“ za te funkcije. Sjetimo se samo Milijana B., Martine D., Lovre K., Damira K., Milana K., Gorana M.,  Blaženke D., Pave B., Davora Š., Tomislava T., Gabrijele Ž., Nade M…, i njegovog odgovora na pitanje osjeća li se odgovornim zbog činjenice da je osam ministara u njegovoj Vladi smijenjeno zbog afera, Plenković je odgovorio da ga zabrinjava fenomen koji je posebno izražen u zadnje tri i pol godine: „Zabrinjava me fenomen da se toliko jako krene aktivnostima medija tresti ministre, tako da je fokus rada Vlade na neki način u nekom obrambenom stavu, a mi nismo tu da imamo obrambeni stav, već proaktivni stav da rješavamo probleme društva. Bilo je svega i prije, ali baš ovoliko toga nije bilo“?! Njega ne zabrinjava korumpiranost i loš rad, već to što mediji „tresu ministre“ koji uživaju njegovo nepodijeljeno povjerenje?!

2. Pun je samohvale „svojih postignuća“ u svezi „ugleda“ koji je Hrvatska postigla zahvaljujući njemu, kod čelnika EU-a i među zemljama članicama EU-a, ali nikada ne govori o tome ima li ikakve odgovornosti njega osobno, i onoga što naziva „svojom“ Vladom, što je Hrvatska među tri najneuspješnije države EU-a, po svim kriterijima kojima se procjenjuje uspješnost neke države!

3. Samodopadno i pretvorno ignorira i proglašava neosnovanim čak i kritike iz EU-a u svezi „slabih postignuća“ u svezi borbe protiv korupcije, i potrebi reformi sustava državne uprave i pravosuđa. Na pitanja saborskih zastupnika u svezi ovih kritika, docira zastupnicima da su za sve to krive prethodne Vlade, te da se „njegova“ Vlada „snažno“ bori protiv korupcije, a od nerada i lošega rada „institucija“ se ograđuje stupidnom tezom da to predsjednika Vlade ne smije i ne treba interesirati?! Dapače, ignorira i prešućuje činjenicu da EU traži povrat novca za nenamjensko, po korupcijskim modelima dijeljene poticaje, bez želje da se to rasvijetli, što je očiti „dokaz postignuća“ u borbi protiv korupcije!

4. „Silovanje“ saborskih zastupnika da izglasaju usvajanje Istanbulske konvencije smatra svojim velikim „postignućem“, a to što je nikada nije bilo toliko nasilja nad ženama i propagande u korist LBGTQ-ovaca, kao nakon usvajanja te konvencije, on prešućuje i ignorira, kao da toga nema!

5. Naš Plen Ki Moon se ne osjeća nimalo odgovornim za to što okolne zemlje članice i nečlanice EU-a (Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska, Slovenija, Srbija) uspijevaju privući brojne strane investitore, koji otvaraju brojna radna mjesta, za razliku od Hrvatske iz koje stotine tisuće ljudi odlazi samo za njegova mandata! No s obzirom na politiku uhljebništva i podaničke podobnosti sebi, koju provodi, i nije očekivati ništa bolje.

6. Naš Plen Ki Moon sustavno se protivi svakoj ozbiljnoj reformi u strukturnom smislu, i izradi ozbiljnih, utemeljenih razvojnih planova, pogotovu u gospodarstvu, budući da ignorira mišljenja svih onih koji nešto stručno utemeljeno mogu reći o tomu. Za njega su ekonomisti, demografi, znanstvenici… Lovrinović, Kulić, Santini, Šterc, Piketty, pa i poznati nobelovac Stieglitz, po njemu „ništa“ po znanju, u usporedbi s njegovim „znanjem“ kao pravnika, koji kao anemična osoba po vlastitom priznanju, nikad se u životu nije usudio raditi i zarađivati npr. kao odvjetnik, već je cijeli život 'visio' na državnim proračunskim sisama. No i to je razumljivo, budući da svoju anemičnu prirodu, za koju nije kriv, pokušava na našu nesreću, kompenzirati sa svojim hipertrofiranim egom, okupljajući oko sebe suradnike upitnih sposobnosti i karaktera, od kojih zahtijeva slijepu poslušnost.

7. I nije problem kada netko kao on cijeloga života nije radio neki posao koji zahtijeva vrhunsku stručnost i prihvaćanje odgovornosti za učinjeno i što je trebao učiniti a nije, jer konačno i takve poslove netko treba da radi. No, problem je kad takva osoba na nesreću dospije na funkciju kojoj nije dorastao, a to pokušava kompenzirati dociranjem onima, kojima nije ni stručno, ni karakterno dorastao, pa takve niti sluša, niti im daje mogućnosti da dođu na funkcije gdje se odlučuje o krucijalnim pitanjima za državu i njezine građane.

8. Neprekidno se hvali naš Plen Ki Moon svojim „postignućima“, a ne osjeća nikakvu odgovornost što iz zemlje odlaze/bježe ljudi više nego za vrijeme omrznute Juge, što smo država po stanju 'raširenosti' korupcije među vodećim zemljama EU-a, što naivno i neznalački rast BDP-a gradi na turizmu i osobnoj potrošnji, pri gotovo uništenoj proizvodnoj i izvozno sposobnoj industriji, koju i on, i njegova Vlada dosljedno uništavaju, pri čemu nema ni znanja, ni hrabrosti da loše trendove okrene u smjeru energične borbe protiv korupcije, efikasnih razvojnih strategija, i reformiranje državnih i javnih sektora poput pravosuđa, kao i energetike, gospodarenja šumskim i vodnim resursima, te sektora zbrinjavanja otpada. Umjesto svega toga bjesomučno „jaše i maše“ s frazom o potrebi razvoja turizma i osobne potrošnje, koju „razvija“ hipertrofiranim kancerogeno bolesnim zapošljavanjem sve više uhljeba u državnom i javnom sektoru. Naš bi narod rekao, da od takvog 'testa' nikada ne će biti jestivoga kruha!

9. Neumorno se hvali sa svojim „'postignućima' Plenković nonšalantno zaboravlja svoja antipostignuća glede obećanja da će se INA vratiti u hrvatsko vlasništvo, i sramoćenje sebe i Hrvatsku moronski ishitrenom kritikama Vladimira Putina u svezi događaja u Ukrajini, te Viktora Orbána u svezi migrantske politike, a oboje imaju i dalje takav značaj u europskim i svjetskim zbivanjima, koje Hrvatska, a posebno on osobno ne će nikada imati.

10. Valja navesti Plenkijevo „postignuće“ koje ni do sada, ni od sada vjerojatno nijedan hrvatski političar nije i  po pitanju ne će uspjeti nadmašiti po pitanju evidentnog sluganstva stranim politikama i političarima, uz apsolutno anacionalni odnos prema interesima hrvatske države i hrvatskih građana, koje je dostiglo takve nevjerojatne granice, da su kurikuli za hrvatski jezik slani na 'amenovanje' u Njemačku i Englesku i da se pod pritiskom iz EU-a o potrebi privatizacijskih procesa uništili Imunološki zavod i Brodarski Institut u Zagrebu. I da bi se tek nailaskom korona epidemije shvatilo da je do sada vođena jako loša hrvatska gospodarska politika, pa je država po svim gospodarskim dijelovima bez samodostatnosti na bilo kom polju, i izložena na milost i nemilost stranih gospodara.

Nije sve što je rečeno o negativnostima Plenkovićeva krivica, ali je činjenica da se pozivanjem na ranije krivce, a ne čineći ništa da se trendovi lošeg vođenja države preokrenu na bolje vođenje državnih i gospodarskih poslova, i nastavljajući raditi sve po starom, ne će moći od ove države mjesto odakle se ne će „bježati“ više nego iz bivše juge, što svakodnevni događaji jasno potvrđuju. Pa zato gledamo u leđa onima, koji su nekada nama gledali u leđa, jer tražeći krivce za „govore mržnje“ i za pojavu „terorizma“ umjesto stručnog, poštenog i predanog rada za opće interese nikada ova država ne će na „zelenu granu“. I zato se istinski domoljubi odlučuju na samoubojstva, dok nas kvazi domoljubi poput Tedeschija i Plenkovića pokušavaju učiti o tomu što je domoljublje?! Bože moj, Quo vadis Croatia?!

Laslo Torma