Hrvatski Fokus
Hrvatska

Svjedok olovnih vremena

“Pružali smo ruke pomirnice i lijevim i desnim, i umjerenim i ekstremnim…”

 

Relativno visoke zatvorske kazne za atentatore na F. Goretu; Barač (13), Huber (14) i Lapčević (8 godina) i izjava suca Franza Priestera da se ne može dopustiti da strane države rješavaju svoje unutarnje probleme ubojstvima na našem tlu, svjedočanstvo je gubitka takta Nijemaca u odnosu na agresivne jugoslužbe. Đurasović gotovo odustaje da ženu i dvoje djece pošalje na odmor u Dubrovnik jer je doznao da je žena I. Bilandžića, inače Njemica, uhićena u Zagrebu. Ipak one putuju u Dubrovnik! Samo u Münchenu UDBA je ubila 30 Hrvata, i to se nastavlja i nakon Brozove smrti. U kolovozu 1982. ubijen je Stjepan Đureković; neke njemačke novine su napisale Đurasović! Vragovi pisarski podmukli! Ali ima i drugačijih ljudi, ne mogu se oteti dojmu da se Hans Peter Rullmann poistovjetio sa patnjama Hrvata, sa njihovom kalvarijom.

U zagrebačkom tjedniku “Danas” čitam (T.Đ.): “Ako se sve dosadašnje doznake naših radnika na ‘privremenom radu’ zbroje, proizlazi da smo imali na raspolaganju veća devizna sredstva od onih predviđenih Marshallovim (američkim) planom za obnovu poslijeratne Zapadne Europe. Gdje su te milijarde?”, pita se “Danas”.

Iz pisma Jozi Mršiću (7. 2. 1984.) izdvajam: “pružali smo ruke pomirnice i lijevim i desnim, i umjerenim i ekstremnim, promovirali buduću Hrvatsku sretnim susretištem i hrvatskih ustaša i komunista, isticali kod svake prigode da hrvatska povijest nije za nas počela 1971…, ali smo nažalost ubrzo spoznali da je za mnoge od njih

ta povijest završila 1945. godine.” Đurasović se obvezuje da će do kraja nositi svoj križ i nastaviti energično sa radom, spominje narušeno zdravlje,boji se da će ostaviti kosti u hladnoj tuđini. Ipak pomalo rezignirano umuje da je izdržati glupane zasigurno vrhunac tolerancije (po Voltaireu!).

Te 1984. Olimpijske igre u Sarajevu koštaju 1,8 milijardi dinara, istodobno Jugoslavija iste godine mora platiti stranim bankama 5,1 milijardi dolara, od čega same kamate nose 2,2 milijarde! Vrlo čudna situacija sa izručenjem Artukovića; razumijem UDBA-u, ali što želi SAD? U Jugoslaviji 1977. godine 77 % političkih osuđenika su Albanci, 17 % Hrvati, 4 % Srbi!

Otto von Habsburg u časopisu Europa piše: “…postoje dva žarišta opasnosti za mir u svijetu: Bliski Istok i Jugoslavija… Svojedobno je Titu polazilo za rukom da svojim … krutim, diktatorskim sustavom pomete probleme pod tepih…, ali u isti mah nije bio kadar ni približno riješiti nacionalne probleme u najumjetnijoj državi Europe.”

Gostovanje dr. Tuđmana 1988. u Hrvatskoj katoličkoj misiji Munchen, gdje on naglašava da “mi sa Beogradom ne možemo sklopiti miroljubivi sporazum.” Umire Franz Josef Strauss, bavarski vrhovnik koji je podupirao Hrvate i bio osobni prijatelj dr. Branka Jelića.

Godine 1989. u vrijeme osnivanja prve demokratske stranke u zemlji nakon 1945., tj. HSLS-a, da JNA (savezna vojska) jest i ostaje nenarodna, komunistička i srpska.

Ističe “osobno sam uvjeren sve što Milošević (vođa srpskih komunista) i njegova svita rade, rade uz blagoslov srpsko pravoslavne Crkve i uz zeleno svijetlo armijske vrhuške, a na neskriven zadovoljstvo SANU-a.”

Dr. Tuđman i dr. Tomac (intelektualni vođa reformiranih komunista) zajednički nastupaju u inozemstvu, ali UDBA se ne predaje; nožem je ubijen istaknuti emigrant Anto Đapić. Predsjednik Njemačke von Weizsacker primio je hrvatskog golootočkoga mučenika Dobroslava Paragu. Predsjednik IO HNV-a Mate Meštrović posjećuje Moskvu i Sankt Peterburg (tad još Lenjingrad). Srbijanski ministar A. Prelja se priključuje pokretu nesvrstanih (blok zemalja trećega svijeta, Azija i Afrika uglavnom). Vrijeme je epohalnog “pada” Berlinskog zida, Đurasoviću se nude novoosnovani HSLS, HDZ, HKDS (demokršćani).

Ulazi u HDZ iako citira dr. Tuđmana: “nikakav nam problem nisu Srbi, Slovenci ili bilo koja manjina u Hrvatskoj. Nažalost naš je problem 10 – 15 % Hrvata po rođenju koji najviše od svega mrze Hrvatsku.” Nezadovoljan člankom u “Danasu” kojega smatra neistinitim i predizbornom patkom autora Marinka Čulića, Đurasović odgovara: “Bio sam jedan od organizatora tog velebnog skupa prisutan otpočetka do kraja. Saslušao sam magnetofonske vrpce više puta i nigdje izreke da će se u Bosni i Hercegovini predstavnici mnogih vjera izjasniti kao Hrvati, a koju novinar M. Čulić stavlja u usta i na dušu prof. Ivanu Cesaru (čelnik HKDS-a, op., T.T.)

Cesar tada jest rekao da je uvjeren kako su Muslimani (tada službeni naziv za Bošnjake, op., T.T.) u svojoj velikoj većini Hrvati. Danas citira Đurasovića kako nema proturječnosti da se bude i Hrvat i musliman.

Na izborima uvjerljivo pobjeđuje HDZ, predsjednik Hrvatske postaje dr. Tuđman! Đurasović zalazi u polemiku s novinarom Dubrovačkoga vjesnika Marinkom Vlašićem, kojemu zamjera jugoslavenstvo. Poznati dubrovački umjetnik, ugostitelj, dobričina i genijalac svoje vrste, te hrvatski domoljub Pero Miljković (zvani Limunada) dočekuje u zagrebačkoj zračnoj luci Đurasovića. On ga je otpratio iz Hrvatske (uz veliki rizik), on ga je nakon 20 ljeta i dočekao! Vrijeme je to muke sa kninskim pobunjenicima,frakcijama u HDZ-u, ali i ponosa stvaranja države. Šaljiva je primjedba D. Petrića kako je dr. Tuđman: TU – Titov učenik, ĐM – Đilasov mučenik, AN – Antin nasljednik!

Hrvatski obrtnici nastupaju i Đurasovićevom zaslugom na Međunarodnom sajmu obrtnika u Münchenu. Iako radi u HDZ-u na promociji hrvatskog gospodarstva Đurasović dolazi u sukob sa Dragom Kneževićem i Radovanom Radasom. Napadaji na Đurasovića, ali i čelne dubrovačke HDZ-ovce u “Slobodnom tjedniku” Marinka Božića od 17. 8. 1991. Taj ultranacionalistički list optužuje Đurasovića da je pozvao na osnivanje plinskih komora za Srbe u Hrvatskoj (pozivajući se na R. Radasa, Iliju Mioča i D. Kneževića, da li s njihovom privolom?, T.T.) Đurasović daje vrpcu originalnoga govora kao dokaz oslobađajuće istine. U suočavanja Đurasovića i D. Kneževića potonji optužuje Ivana Šimeka. Knežević se poziva i na K. Pratesa, suradnika UDBA-e.

Tek prije par godina (u odnosu na datum  knjige to bi mogla biti 2007. godine?, T.T.) uvidom u dosjee uvjerio se Đurasović da je Ilija Mioč UDBA-š. Kasnije će se otkriti i Pratesova uloga u ubojstvu Đurekovića, jednog od šefova INA-e. Iz konteksta Đurasovićevog teksta shvaćam njegovo nepovjerenje u Boljkovca, Mesića, Manolića, pa čak i Šarinića, te ozbiljne trzavice sa Gojkom Šuškom. Šušak ga odgovara od sudjelovanja u ratu; neka šalje pomoć i lobira – tu je najkorisniji! Dobri su odnosi sa Jankom i Ivanom Bobetkom.

Od 31. srpnja do 18. rujna likvidirani su M. Barešić, L. Pavlović, A. Paradžik. Istaknuti münchenski športaš P. Radenković uplaćuje simboličnu pomoć Dubrovniku srameći se agresije svojih sunarodnjaka Srba.

Đurasović traži punomoć od MVP-a Hrvatske da lakše komunicira sa diplomatima (zvaničnost!), ali ga Pavešić i Bernašek vrte u krug.

Klara Cvitanović Buconjić iz New Orleansa skupila je 300.000 dolara za Dubrovnik. Đurasović preuzima i zbrinjavanje izbjeglica. Ponovno granatiranje Dubrovniak na sv. Nikolu (6. 12.) bila je kap koja je prelila čašu, prekretnica i obrat u svjetskim političkim i diplomatskim krugovima. Uskolebaše se i najzadrtije pristaše bilo kakve Jugoslavije! Na sjednici EZ-a Njemačka forsira priznanje Hrvatske 10. prosinca, ipak protivnici (Velika Britanija, Francuska) oduljuju do 15. siječnja 1992. SAD priznaje Hrvatsku tek 7. travnja! Knjigu zaključuje Tomislav Đurasović riječima: “Da, sve je prolazno – samo Domaja živjet će vječno!

Teo Trostmann

Povezani članci

Thompson smije i mora pjevati u Hrvatskoj

HF

Ratni zločini Šestoga korpusa u Virovitici

HF

Hrabro zlatno srce Zlatka Dalića

hrvatski-fokus

Ukloniti ime zločinca Tite s naših trgova i ulica

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...