Hrvatski Fokus
Kultura

Umjetnik stvara mentalne slike koje komuniciraju putem fizičkih artefakata

Umjetnik može izravno izraziti svoje emocije kroz ekspresivnu umjetnost koja je iskrena i nepatvorena

 

Ana Guberina, suvremena je hrvatska likovna umjetnica, slikarica. Izlagala je na brojnim zapaženim samostalnim izložbama. Autorica je opsežnog opusa koga čini niz osebujnih ciklusa, ulja i akrili na platnu, snažnog i poticajnog kolorizma. Za njezino djelo karakteristična je osobita nazočnost duhovnog.

  • Kako doživljavate današnju poziciju umjetnosti?

– Ono što umjetnost danas izražava više nisu velike ideje, osjećaji ili duboke tajne. „Umjetnost se više ne uspijeva definirati, a ono što se još predstavlja kao umjetnost više ne teži stvarati estetička iskustva u smislu tradicionalnoga svetoga doživljaja ljepote, uzvišenoga ili inventivnosti.“ (Michaud, 2004:74). Mora se zaključiti da je dvadeseto stoljeće i nadalje  tolerancija posvemašnjeg sinkretizma i nezaustavljivog politeizma ljepote. (Usp.Eco, 2004:428). To je vrijeme posvemašnje razgradnje tradicionalnog poimanja umjetnosti, koja je ionako nezanimljiva za mase koje ju ne razumiju i radije kupuju proizvode popularne komercijalne kulture.

  • Što je vama blisko?

– Mom poimanju umjetnosti bliska je Schellingova i Croceova temeljna estetička postavka o umjetnosti kao intuiciji odnosno alogičnoj i neposrednoj spoznaji, pri čemu umjetnik stvara mentalne slike koje komuniciraju putem fizičkih artefakata. (Croce, 2003:46). Svojim umjetničkim djelovanjem pokazujem želju da nastavim s gradnjom slike, te da u nju unesem nešto od svog razumijevanja smisla ljudskog postojanja. Polazim od spoznaje da umjetnik može izravno izraziti svoje emocije kroz ekspresivnu umjetnost koja je iskrena i nepatvorena, pa kroz svoje slikarstvo istražujem unutarnja psihološka, duhovna i egzistencijalna stanja.

  • U Vašem se opusu osobito ističe ciklus otoka.

– Moj omiljeli ciklus slika “Ljeto na otoku“ prisutan je kroz cijelo moje stvaralaštvo. Otok, svijet u malome, potpuna slika svemira, dvojstvo duhovnog i tvarnog, ujedno i dio zemlje koji simbolizira utočište. Otok je motiv i u mojim najnovijim slikama, u koji spadaju i sada prezentirana djela: Otočno predvečerje, Podne na otoku, Ritam mora, Otočna samoizolacija.

  • Karakteristika Vašeg opusa je izrazito razvijen osjećaj za boju, zbog kojeg Vas likovni kritičari često smještaju u povijesni slijed hrvatskog kolorističkog slikarstva.

– Moj senzibilitet za boju najviše dolazi do izražaja baš u ciklusu slika „Ljeto na otoku“. Nije slučajno da se uvijek vraćam otoku. Otok je moj nepresušni izvor, gdje pulsira život u svojoj mediteranskoj raskoši, ovdje se nalazi bezvremeni spokoj u dijalektičkoj napetosti s kolorističkim senzacijama dalmatinskog podneblja.

  • Često slikate sakralne teme, kako pristupate tim kompleksnim motivima?

– Nadahnuće za sakralne teme nalazim u kršćanskoj vjeri i simbologiji. Vrlo bliska i poticajna su mi djela francuskog prirodoznanstvenika i teologa Pierra Teilharda de Chardina. Njegova misao o sveprisutnoj snazi Božje ljubavi koja drži čitav svemir na okupu i usredišten u Kristu. Ljubavi koja povezuje sveukupnu zbiljnost, sve dimenzije i razine postojanja. Ta promišljanja su rezultirala ciklusima slika Povezanost i Lice tvoje tražim Gospodine.

  • Vaši planovi?

– Čekam prestanak pandemije, jer i moje slike čekaju otvorenje dogovorene izložbe u Galeriji Sonia Monti u Parizu.

Miroslav Pelikan

Povezani članci

Kamena jedra Mate CROate

HF

Ljudi su vlakovi

HF

Bajkovita milina

HF

Svjetlo sivo sa južinom

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...