Racionalan i pitom Antun Margaretić izvlači bit iz pejzaža
Slike Antuna Margaretića odišu tihom radošću dubrovačkoga ljeta, one su spoj strpljive analize promatrača, ali i duhovitoga crtača koji razvedrava i čini toplim sezanovsku gamu boja. Nekada je ljepota života, opuštenosti, druženja postojala i u slobodi čovjeka koji vodi familju (obitelj) ljeti iz gruške luke barkom prema suptropskom raju Elafita. Mediteranska makija, male i šesne kamene kuće, lučice i plaže sa prozirnom plaveti mora te dragi prijatelji, poznanici i možda uz kupače koja simpatična beštija, kučak ali ne morski. Drugi čest motiv je dubrovačko Primorje iz kojega su Margaretići doselili u Grad, točnije Gruž koji je kao živahna luka nudio dodatnu zaradu, uz mogućnost da (kako se živjelo do unazad desetak godina) se posadi i povrće i drži pokoja živina.
Taj primorski kamen ne vidi gospar Antun kao sivu ili crno bijelu masu, njegova boja baca na zelenkastu, modru, smeđu, žućkastu – a i sjena može biti zlatasta ljetna ili modrikasta zimska. Racionalan i pitom Margaretić izvlači bit iz pejzaža, kao što i njegova Teica haiku poezijom opisuje našu dušu i tlo. Odmjeren, realan i ugodan kako u stvarnosti tako i u slikama gospar Antun naginje spartanskom realizmu, ali ublaženom dubrovačkom pitomošću. Životne tegobe i radosti se primaju kao naravne stvari bez mistifikacija, euforija ili crnila.
Dubrovnik u čvrstim i skladnim kompozicijama živi u njegovim slikama sa svojim vaterpolom, kojega je Antun volio i podržavao, maškarama, tombolama, procesijama, sitnim radostima i trijeznim poslovima; gospar Antun kao diplomirani ekonomist je godinama vodio poslovnicu banke, više od toga nije želio jer mu se Partija nije milila. Supruga je kao profesorica povijesti i zemljopisa uživala u radu sa mladima. U sinu koji je sportaš i branitelj imaju veliku pomoć u svojim zrelim godinama koje su kod gospara Antuna već dvije osmice. Margaretić je pojedinim slikama dokazao zrelost stvaratelja, sveukupan umjetnički dojam je izrazito solidan.
