I sve to se plaća od novca koji pripada svim Hrvatima u Srbiji
O tomu da hrvatska nacionalna zajednica u Republici Srbiji ne može normalno funkcionirati dok se ovdje definitivno ne riješi bunjevačko pitanje pisao sam bezbroj puta i bezbroj primjera govori o tome. Naime, na svim ključnim plaćenim mjestima u ovdašnjoj hrvatskoj nacionalnoj zajednici postavljeni su Bunjevci. Ti Bunjevci sebe nazivaju „bunjevačkim Hrvatima“ (kao opravdanje što su na plaćenim pozicijama Hrvata), odnosno Bunjevcima koji su u isto vrijeme i Bunjevci i Hrvati!? Ostale Bunjevce ovi Bunjevci nazivaju „Bunjevcima nehrvatima“!
Hrvatska nacionalna zajednica u republici Srbiji broji 57.900 duša, Bunjevaca („Bunjevaca nehrvata“) po zadnjem popisu ima 16.706, ali ne znamo koliko ima „bunjevačkih Hrvata“ jer su nepostojeća kategorija pri nacionalnom izjašnjavanju, odnosno pri popisu stanovništva. Po svim pokazateljma ima ih malo i svi žive u Subotici i okolici i već je samo po sebi apsurdno što zauzimaju sva ključna mjesta u hrvatskoj nacionalnoj zajednici čiji pripadnici u ogromnom broju žive daleko od Subotice. Posebnu zabunu unosi to što Bunjevci negiraju bilo kakvu vezu sa Hrvatima, a Hrvati ne razlikuju tko je od Bunjevaca „bunjevački nehrvat“, a tko „bunjevački dahrvat“ jer razlike nema! Isti su im jezik, običaji, glazba, nošnja…
Budući da su im i imena i prezimena ista Hrvati u Republici Srbiji nikako ne mogu znati koji Bunjevci su i Hrvati, a koji nikako nisu Hrvati.
Evo još jedan primjer: kao što se u pojedinim školama u Republici Srbiji odvija nastava na hrvatskom jeziku tako se već četrnaest godina odvija i nastava na bunjevačkom jeziku. U emisiji RTV2 „Spektar“ na bunjevačkom jeziku od 31. siječnja 2021. godine saznajemo da je po broju učenika koji pohađaju nastavu na bunjevačkom jeziku OŠ „Matija Gubec“ iz Donjeg Tavankuta među vodećima. Tamo oko 70 učenika pohađa ovu nastavu, pa smo upoznali Jovanu Tumbas Loketić i Žanu Suknović.
Jovana i Žana, po tom što pohađaju nastavu na bunjevačkom jeziku, su Bunjevke, odnosno djeca roditelja koji niječu bilo što hrvatsko. Bunjevcima se to ne može zamjeriti jer imaju pravo izjašnjavati se onako kako se osjećaju. Ali kako mogu „bunjevački Hrvati“ u isto vrijeme biti i Bunjevci i Hrvati? Bit će da nisu ni jedno ni drugo i da je samo u pitanju novac, odnosno osobna korist od toga.
Naime, za glavnu urednicu Programa na hrvatskom jeziku ma RTV2 u Novom Sadu postavljena je Jelena Tumbas (udata Hajduković) iz Subotice (ili možda baš iz Donjeg Tavankuta), a Ladislav Suknović je predsjednik HKPD „Matija Gubec“ iz Donjeg Tavankuta i jedan od Bunjevaca koji „kroji kapu“ svim Hrvatima u Republici Srbiji kao dopredsjednik u Hrvatskom nacionalnom vijeću, kao član Hrvatskog akademskog društva, kao suradnik u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, kao voditelj Festivala bunjevačkih pisama, kao… I sve to se plaća od novca koji pripada svim Hrvatima u Republici Srbiji, a da na tim mjestima nisu zaposleni Hrvati!
Spontano se postavlja pitanje: U kakvom srodstvu su Jovana i Jelena (Tumbas), odnosno Žana i Ladislav (Suknovići)?
Ali i: Kako su jedni Tumbasi i jedni Suknovići „nehrvati“, a drugi „dahrvati“?
Te: Kako to da se na ogromnoj većini plaćenih mjesta u krovnim institucijama hrvatske zajednice u Republici Srbiji nalaze takvi Bunjevci?
A jedini odgovor je: Oni ne mogu voditi našu zjednicu (jer se preko noći, kao Petar Kuntić, mogu pretvoriti iz „bunjevačkih Hrvata“ u Bunjevce) i pod hitno ih treba zamjeniti Hrvatima iz Beograda, Novog Sada, Srijema, Banata, uže Srbije…
