Upravo je jugo-klerikalizam otvorio bokove VELEsrpskom ekspanzionizmu
„Ako, dakle, hoćete da vam rieč ima miesto kod razumnih glavah, nastojte poznati uzroke i njihove prave naravske posliedice“. (Ante Starčević, 1867.)
PORFIRIJE KAO ISTORIČAR – SJEDI, JEDINICA! Kao vrstan đak KRESTIĆEVE „viktimo-istoriografije“ – onkraj poznata stekliškog uzročno-posljedičnog načela (v. moto) – partrijah PORFIRIJE je ponukan objasniti genezu (anti)fašističke HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE (HPC).
- Naime, (anti)fašistička HPC povijesno-uvjetovani je odgovor (reakcija) na okupatorsku Srpsku Pravoslavnu Crkvu (SPC) koju je, kao i u inim „srpskim zemljama“ oktroirala nominalno monarhofašistička Jugoslavija (realno Velika Srbija).
- Glede ne lustrirana jugo-komunističkog i aboliranog srbo-četničkog totalitarizma – koji, inače, legalno osigurava ustavno-pravni poredak – okupatorska SPC i danas nesmetano, pače, povlašteno, djeluje u HRVATSKOJ DRŽAVI, koju priznaje tek kao ZEMLJU, tj. geografsku činjenicu. U čemu je problem?
- Iako uokvirena kao samostalna DRŽAVA – uz „konstitucijski kaos“ (Ivan PADJEN) i PUPOVČEV nepovijesni projekt „Srbi kao ključ“ (NATIO SERBICA CLAVIS) – izostala je završnica nacionalno-političke integracije (NATIO CROATICA CLAVIS). Istoj, uz najviši mogući stupanj kulturne autonomije, pripada manjinski srpsko-etnički korpus.
- Onkraj HRVATSKE NACIJE („hrvatski politički narod“) – kao nositelja nacionalnog SUVERENITETA – sistemski je uspostavljen korporativno-klijentistički sustav PARTITOKRACIJE. Potonjem, zaglavni je kamen „političko srpstvo“ (čitaj: „abolirano četništvo“), koji je originalni proizvod PUPOVČEVA „zločina za pisaćim stolom“.
- Spomenuti sustav PARTITOKRACIJE, gotovo karikaturalno (ali uspješno pro domo), funkcionira po crti Pupovčeva USTAVNOG PATRIOTIZMA i, susljedno tomu, Mate Graničnog MODERNOG SUVERENIZMA, koji se političko-akademski (LONČAR – KUSIĆ) oblikuje u sjeni „zrinjevačkih platana“.
- U tom shizofrenom ozračju – uz ino, debelo šopajući PUPOVČEV protuhrvatski „sekularni“ i PORFIRIJEV „klerički patrijarhat“ (vidi saborski intervent Ante PRKAČINA) – sustav je PARTITOKRACIJE nacionalno i društveno biće sistemski doveo na ivicu moralno-društvena i gospodarsko-demografskog ponora.
- Ako je tako, neizbježne su korjenite ustavno-pravne promjene, in capite et membris, posebice glede iznuđene AVNOJ-ZAVNOHŠKE arhitekture (povijesni kontekst). Potonja – uz HAZU-KUSIĆEV „lustrirani“ Obrambeno-Osloboditeljski Domovinski Rat (1991.-1995.) – strukturalno onemogućava završnicu nacionalno-političke integracije.
- Uspostavom HRVATSKE NACIJE – “odrezana” od BGD-MATICE – okupatorska SPC gubi svoj legalitet i legitimitet koji – naspram legalističkih „hrvatskih Srba“ (Predraga MIŠIĆA dobrovoljci/branitelji od jugo-komunističke i srbo-četničke okupacije – legalno tek osiguravaju „Srbi u Hrvatskoj“ (STANIMIROVIĆ-PUPOVČEVI „abolirani četnici“).
- U tom kontekstu, glede si vjerskih sloboda i njenih organiziranja – dakako, unutar normalna ustavno-pravnog poretka – dragovoljno i samosvojno odlučuju „hrvatski Srbi“. Na taj način, po crti (moguće) organski uspostavljene HPC, ista legalno preuzima imovinu SPC, koja je baština HRVATSKE DRŽAVE i njenih državljana. Glede slobode izbora, moguć je priklon (i) Grko Katoličkoj Crkvi (GKC).
- S obzirom na to treba zabaciti – vjerojatno, korisno-idiotsku (ako ne i nešto drugo?) – obnovu HPC pod patronatom „PROJEKTA VELEBIT“. Riječ je o performanseru (MARKOV TRG) koji je – svojim autogolovima, iako nabačenim „zicerima“ – umjesto krupno rupaste PORFIRIJEVE, bušio i parao mrežu LIJEPE NAŠE
- Slična je, naoko inteligentnija (svakako, ne za podcijeniti), priča o i oko PANTOVČAČKO-EKUMENSKOG ZDRUGA. Sišavši u/na zagrebački SVETI DUH – uz organizatora Dragu PILSELA, amblematična preobraćenika (morbus Pauli) – PORFIRIJEVE KRUŽOCI igraju va bank ne bi li, barem omeli, odlazak PORFIRIJA „iz njegove zemlje“.
- Sve u svemu: svlačenjem AVNOJ-ZAVNOHŠKE „luđačke košulje“ (povijesni kontekst), više je nego izgledna je mirna politička i vjerska tranzicija pravoslavno-vlaškoga stratuma (nasilno politički posrbljenim), koji je – glede stvaranja suvremenih nacija od polovice 19. stoljeća – (p)ostao predmetom tragične instrumentalizacije VELEsrpske ideologije (Drang nach Westen).
Zbog svega toga, valja stekliški ponavljati: kao i ini, tako i HRVATSKI NAROD – onkraj „iz tuđe“ – kao SUVREMENA NACIJA ima pravo „pisati povijest iz vlastite glave“. A tada će „ovi okrinkani urotnici proti Hervatskoj, sami na sav glas vapiti da su bili glupani, nemo blago, kadno su Hervatsku izdavali“ (Ante Starčević, 1867.).
STOP PARTITOKRACIJI – SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI!
POST SCRIPTUM: Gornja ad hoc raščlamba, lako je primijetiti – glede svekolike priče – prešutno amnestira ulogu Katoličke Crkve. Upravo, jugo-klerikalizam “vladike iz Đakova” (i) tendencijski kao “VELEhrvatizam“ (Drang nach Osten) – otvorio je bokove VELEsrpskom ekspanzionizmu. Međutim, u obje su spomenute VELE-inačice, kao dramatični odnosi Srba i Hrvata – posebice u početnoj etapi – bjehu pod kontrolom britansko-imperijalne masonerije. https://www.hrvatski-fokus.hr/2019/10/22682/
„На овај начин бисмо извукли историјску поуку да се иза многих наших сукова и истребљивања крију интереси странаца које нисмо препознали, већ смо олако утрчали у међусобно убијање, а да су од тога имали користи само страни профитери и домаћи властодржци“. www.dverisrpske.com/…/124-srbija-i-hrvatska-tajna
