Hrvatski Fokus
Povijest

Splitsko Nova doba o stanju u Dubrovniku 1937. godine

Kako su se ponašali Mato Jakšić i Božo Banac?

 

Splitsko “Novo doba” od 21. 1. 1937., inače vrlo umjerena hrvatska katolička tiskovina jugoslavenske orijentacije (vidi: don Vinko Brajević) donosi “ko da ne će” vijest: “Pravoslavno vodokršte”, tj. da je 19. 1. 1937. pred Dvorom (Kneževim, op., T.T.) u 10 sati ujutro obavljen pravoslavni obred krštenja vodice uz nazočnost mnogobrojnih pravoslavaca, vojnika pješaštva, oficira, predstavnika općine i dr. vlasti, te građanske glazbe. Iza blagoslova vodice priređena je preko grada (valjda Straduna?, T.T.) litija. Malo dalje, ali kao reakciju na pravoslavni obred u katoličkom gradu nalazi se naslov “Koje mjerilo da se upotrebi?”, sa istim nadnevkom 19. 1. 1937.; “Prema naređenju Ministarstva prosvjete u školama gdje ima preko 60 % đaka jedne vjeroispovijesti imaju se slaviti obvezno svi blagdani odnosne vjeroispovijesti i za Božić đaci većine imaju 5 dana praznika, a ostali na svoje blagdane 3 dana. To isto važi i za nastavnike. Ali sada je pitanje što se događa u onoj školi gdje je recimo 100 % đaka katoličke vjere, a 100 % profesora pravoslavne vjere, kao što je slučaj na dubrovačkoj učiteljskoj školi? Koje mjerilo da se upotrebi?”

Kraljevina Jugoslavija je nastojala Hrvate službenike i učitelje slati izvan Hrvatske, a na njihova mjesta dovoditi pravoslavne Srbe. Tako se teoretski miješalo stanovništvo, ali u praksi postizala srbizacija i kroz nastavu i kroz činjenicu da su Srbi brojniji narod. Posao se inače teško nalazio izvan protekcije. Stvaranjem Banovine Hrvatske dolazi do “rošade” Srba i Hrvata, pa tako i u dubrovačkoj gimnaziji.

Zanimljiva je i vijest od 19. 1. 1937. o odgađanju puštanja u rad telefonske centrale na Pilama, te da se od građevinskoga materijala kućerine g. Banca (poviše kupališta Banje) stvara lijepa plaža na Banjama, ali da pojedini ljudi dolaze barkama krasti pijesak!

U četvrtak 11. 11. 1937. “Novo doba” donosi vijest “Protiv gradnje hotela Excelsior”, utoka građana Dubrovnika. U vijesti se navodi da odvjetnici dr Vicko Grbić i Mato Jakšić (kasniji partizan i jugodiplomat, mason blizak komunistima) predali Općini opširan i argumentiran utok potpisan od mase građana svih staleža i narodnosti. Naime Općina je odlukom od 17. 10. 1937. zauzela principijelan stav da se Rivieri Zimdin (poznatoga bogataša, vidi: vila Šeherezada) ustupi besplatno zemljište uz obalu ispod za vile Banac (poviše kupališta Banje, tzv. Ploče). To “proširenje terase” siromašniji slojevi nisu željeli jer im je to jedno od rijetkih mjesta gdje mogu ljeti uživati u kupanju. Gradsko vijeće je nakon žučne rasprave tog 17. 10. 1937. bilo odlučilo da terasa bude na nosivim stupovima, tako da puk pliva “ispod ploče”. Članak navodi da je naša obala skoro u cijelosti uzurpirana od stranaca;”borba velikog kapitala ugrozila je grad i građane.”

Ovdje svakako ide na čast Jakšiću što je išao protiv Zimdina i Banca koji su također slobodni zidari kao i on, te se pridružio borbi za interese puka. Odvjetnik Jakšić je bio dobro situiran čovjek, jugoslavenske orijentacije, kao i Božo Banac. Doduše Banac je bio više anglofil, a Jakšić frankofil. “Imamo nekoliko primjera, naše najljepše kupalište Sumartin (uvala Lapad, op., T.T.) u vlasništvu je Srpske banke, velika plaža u Kuparima vlasništvo je češkog hotelskog društva, Srebreno djelomično u rukama Čeha i drugih privatnika, a jedino koje posjeduje općina to je gradsko kupalište na Pločama (Banje, T.T.), ali eto i to treba da pa(d)ne žrtvom špekulacije i utrkama za gradnjama i nadogradnjama, inatima i konkurencijama.”

“Dubrovnik iz godine u godinu napreduje i vidimo da nam postaje usko na terenu gdje se ranije nije moglo ni misliti o tome.” (eh, bilo je to Labuđe jezero prema današnjici, T.T.) Peticija ističe da pod svodovima terase ne bi bilo zaraka, te bi nastalo leglo komaraca i muha; uostalom čemu da kupači ovise o nekom privatniku i njegovoj volji. List dovršava konstatacijom da svatko gleda samo svoju “ličnu korist”, te da se zanemaruje opće dobro, Kaos sistem kao i danas!

Teo Trostmann

Povezani članci

U logoru El Shattu

HF

Hrvatski general Hinko Alabanda

hrvatski-fokus

Agresija Carske Rusije na hrvatski jug

HF

Sedam desetljeća od ubojstva širokobrijeških franjevaca

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...