Hrvatski Fokus
Feljtoni

Starešinino seciranje Balkana (2)

Lord David Owen perfektna je slika ne Doriana Graya, već perfidnog Albiona

 

SAD su zajedno sa Britanijom inicirale rezoluciju Vijeća sigurnosti o embargu na uvoz oružja za cijelo područje SFRJ, što je Hrvatsku prisililo da na crnom tržištu kupuje oružje po znatno višoj cijeni. SAD su podržavale Carringtonov zahtjev o odgodi međunarodnog priznanja Hrvatske i Slovenije. Tajnik UN-a B. B. Ghali odbija poslati mirovnu misiju u BiH, što je zatražio Alija Izetbegović. Upravo SAD i VB, najveći protivnici priznanja Hrvatske predvode priznanje BiH, iako je bilo očito da će to biti povod ratu u toj državi. Rat u Bosni i obavještajne igre velikih sila osobito su bili i ostali prljavi. Lord David Owen perfektna je slika ne Doriana Graya, već perfidnog Albiona. Zabavan je i stari Amerikan Ćiro Vance kao mirotvorac, jer upravo je on bio među ljudima koji su zakuhali i branili američku krvavu vijetnamsku vojnu. Treba dodati da je Ćiro ipak diskretni profesionalac koji ima ljudske osobine. Zgodno se šalio P.Carrington kada je Miloševića zvao Slob. (eng. balavac, slinavac).

O Miloševiću Starešina piše “Od svih glavnih likova iz SFRJ Milošević je nesumnjivo imao najviše zapadnog duha. Dugogodišnje iskustvo u partijskom vrhu, u kombinaciji sa bankarskim iskustvom iz SAD-a i iznimnom inteligencijom ostavilo je trag. A imao je još jednu prednost pred ostalima: njemu istinski nije bilo stalo ni do čega osim do (nad)moći. Mogao je hladnokrvno, bez emocija pregaziti sve i odreći se svakoga, prema potrebi. Jedino argumenti moći određivali su njegovo ponašanje. Bio je arogantan prema međunarodnim predstavnicima u vrijeme svoga uspona i početka osvajanja kada su ga puštali da čini što želi. A umilno je pjevušio prebirući po klaviru “Strangers in the night”. Psihopat šarmer kao Tito! I pije whiskey iz velike čaše.

O dr Tuđmanu Starešina piše:” Nastojao je da pregovori traju što kraće, otvoreno je pokazivao iziritiranost razgovorima koji su se svodili na duge priče bez rezultata. Imao je potpun nadzor nad hrvatskom delegacijom. Sam je vodio pregovore uvjeren da to umije najbolje, i nije baš bio sklon dijeliti informacije o pregovorima sa suradnicima…Od svih sudionika mirovne sapunice bio je apsolutno najnetalentiraniji za odnose sa medijima. Gotovo da je bio fenomen negativnog P.R-a. Radovan Karadžić je u Višnjinim očima psihopat, luđak, kockar i narcisoidna seljačina.

O bosanskoj delegaciji piše :”oni su svi bili urbani, bili su intelektualci i više ili manje naivno vjerovali u humani svijet, tražeći pomoć i razumijevanje. Izetbegović nije istupao niti je percipiran kao vođa, već više kao djed obitelji u nevolji, kojemu bi prirodnije okruženje bili unuci kojima priča priče, negoli ratovanje. Glavno je lice bio m.v.p Haris Silajdžić”, u to doba simbol Bosne u medijima. S vremenom Silajdžić se posvađao sa mutnim i lukavim rivalom Sandžaklijom Ejupom Gnaićem, ali i sa rahmetli predsjednikom. A i bosanska priča o multietničnosti se izlizala, i samo Sarajevo je prestalo vjerovati u nju. Zanimljiv je ovaj Višnjin stav koji ne moram nužno i podržavati:” Bili su jedinstveni u ljutnji kada bi ih se nazvalo na stari Titov način Muslimani, inzistirajući na novom koji se tek stvarao – Bošnjaci. Bili su još jedinstveni oko toga da kao Bošnjaci svakog nemuslimana koji je još imao ideju o višenacionalnoj i multikulturalnoj Bosni drže na distanci, izvan povlaštenoga kruga.”

“U svakom slučaju vodstvo(bošnjačko) je izgledalo nevidljivo. Izetbegovićeva nesposobnost da donese odluku postajala je poslovična. Inzistiranje na imidžu jednostavnoga narodnog predstavnika kojemu su nane – izbjeglice u Ženevi, u hotel s pet zvjezdica nosile toplu bosansku pitu, “da se nađe babi”, gubilo je na uvjerljivosti i prelazilo u pozu.” Kako se našalio jedan Sarajlija, j… predsjednika za kojega nema hrane u hotelu u kojemu se hrani Michael Jackson. Vance-Owenov plan o podjeli Bosne na 10 provincija Hrvati su dočekali sa veseljem, a Srbi kao i Izetbegović odbili. Važno je napomenuti da Srbi tada kontroliraju 65% BiH. Vance Owenov plan je tada obećavao Hrvatima Srednju Bosnu u kojoj žive pomiješani sa Bošnjacima, te se par mjeseci kasnije tamo i dogodio rat. I gle čuda, tu su se našle britanske postrojbe UNPROFOR-a, vrlo neprijateljski djelujuće protiv Hrvata. A baš to odručje im je službeno obećao britanski diplomat Owen! Dr Tuđman je nasjeo an Owenovu igru i pristao na razgovor sa Miloševićem o BiH. Propagandni efekt je bio očajan, i to baš u vrijeme kada Bošnjaci potiskuju Hrvate u Srednjoj Bosni. Britanska je diplomacija koristila svaku priliku da pred Vijećem sigurnosti potakne raspravu o hrvatskoj vojnoj nazočnosti u BiH, o nametanju sankcija, te da u konačnici Hrvatsku izjednači sa Srbijom. Starešina je smatrala pokojnoga predsjednika impulzivnim nervčikom što je u osnovi točno; ali samo čovjek dobrih živaca i jasnih koncepcija mogao je čekati trenutak za oslobođenje Knina i trpjeti pored sebe Mesića, Granića i dosadne britanske diplomate.

Owen i Stoltenberg su an podmukao način stvarali od lokalnog policajca Milana Martića “Predsjednika tzv. Republike srpske krajine”, promoviraući tako prvi put u povijesti UN-a fantomsku kvazidržavu, što je i kršenje međunarodnog prava. Za razliku od hrvatskih i bošnjačkih novinara, albanski su bili vrlo agilni, originalni i uporni u ponavljanju svojih pitanja o Kosovu. Starešina zaključuje kako je Jugoslavija prema vani funkcionirala ako Srbija pod zajedničkim imenom, bilo da se radi o diplomaciji, bilo o propagandi.

Amerikanci su nakon stravičnoga granatiranja Merkale u Sarajevu intervenirali, iako su Britanci bili protiv, te je čak britanski general M.Rose uvjeravao u kooperativnost bosanskih Srba. Ameri nisu konzultirali ni UN. Prava drama odvijala se sa poštenim predstavnikom BiH Hrvata Krešimirom Zubakom koji je odbijao potpisati hrvatsko-bošnjačku federaciju dok mu dr Tuđman osobno nije dao garancije. Danas zvuči nevjerojatno s kojom lakoćom je na inicijativu Tihomira Blaškića osvojen Kupres – ključ Zapadne Bosne i Dalmacije. Vrlo je interesantno i zbivanje oko Bihaća gdje se lokalna Abdićeva vojska podržana od hrvatskih Srba sukobljavala sa Izetbegovićevim generalom Dudakovićem, kojemu bosanski Srbi pomažu napuštanjem strateškoga brda Grabeža. Slijedi srpsko ludilo kada čelnici hrvatskih Srba Martić, Babić i Mikelić odbijaju čak i pogledati plan Z-4 koji im nudi visoku autonomiju.

(Svršetak u sljedećem broju)

Teo Trostmann

Povezani članci

Cionizam i Treći Reich (6)

HF

Ljudi iz sjene (2)

hrvatski-fokus

Čija je INA doista bila? (4)

HF

Povijest Novoga svjetskog poredka (8)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...