Hrvatski Fokus
Uvodnik

Ponovljene opasne i lažne poruke iz brezovičke šume

Plenković nema ideologiju. On ima cilj i sve će izdati, prodati i uništiti samo da budu zadovoljni naredbodavci u Bruxellesu, Berlinu ili Parizu

 

  • Hrvatska se nalazi u velikim problemima. I izvana, i iznutra, kako je nekada govorio zločinac Josip Broz izmišljajući neprijatelja kako bi se što duže održao na vlasti. Mi ih danas ne moramo izmišljati kao što je to do smrti 1980. činio opskurni Tito. Mi neprijatelje hrvatskoga naroda i hrvatske državnosti imamo i u vlasti i uz vlast. Imamo ih posvuda. I iz dana u dan sve su brojniji. I tu dolazimo do paradoksa, što se više Hrvata iseljava to je sve više neprijatelja Hrvatske koji su zauzeli osnovne poluge vlasti u državi, od politike, preko medija, pa do tzv. civilnih i nevladinih udruga. Svi su oni toliko dobro uvježbani, istrenirani i kodirani da svaku pametnu zamisao prijašnje prohrvatske vlasti do godine 2000. uspiju jako brzo uništiti ili pretvoriti u svoju korist. I materijalnu i ideološku. Takav je slučaj i s obilježavanjem Dana antifašističke borbe 22. lipnja iz ratne 1991. godine.
  • Naime, ondašnja domoljubna hrvatska vlast na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom lukavo je odredila 22. lipanj za Dan antifašističke borbe iako je znala da sisački partizani nisu digli nikakav ustanak na dan napada Njemačke na Sovjetski Savez, nego da je to bila kasnija najobičnija partizansko-komunistička laž sa ciljem da zaboravimo da su Adolf Hitler i Josif Visarionovič Džugašvili Staljin do toga datuma bili saveznici koji su istodobno okupirali Poljsku i baltičke države. Tuđmanu je nepostojeći ustanak u brezovičkoj šumi kod Žabna prije svega poslužio da se riješi partizansko-četničke oružane pobune protiv hrvatske države od 27. srpnja 1941. u Srbu kada su partizani i četnici otpočeli višednevno protjerivanje i klanje Hrvata iz toga dijela Like, sjeverne Dalmacije i zapadne Bosne.
  • Znaju to jako dobro i Milorad Pupovac, i Franjo Habulin, i Radimir Čačić, i Ognjen Kraus, i Zoran Milanović, i Andrej Plenković… Znaju, ali svake godine dolaze u Brezovicu i iz te posavske šume odašilju otrovne strjelice protiv Hrvatske i Hrvata. Svaki od njih ima svoj interes. Radimir Čačić dolazi zato jer je njegov otac Milan iz Siska cijelo vrijeme postojanja druge Jugoslavije vjerno služio jugoslavenskoj komunističkoj totalitarnoj vlasti kao pravosudni apartčik. Milorad Pupovac dolazi u Brezovicu iz čistih velikosrpsko-četničkih pobuda i dolazit će u tu šumu i vrijeđati sve Hrvate sve dotle dok ne budemo imali suverenističku vlast jer mu tamo nije mjesto. Ognjen Kraus dolazi iz prozaičnog razloga. Njegov otac Božidar bio je jugokomunistički tužitelj i sudac i 1946. presudio je zagrebačkome nadbiskupu Alojziju Stepincu. Zoran Milanović, iako je, psihološki promatrano, klasičan panegirik i kolerik – što znači da je nepredvidljiv – uvijek će biti na strani onih kojima je jugonostalgičarenje i posao i život. Kod Andreja Plenkovića je situacija nešto drukčija. Njegov svaki potez je proračunat do detalja. Iako se nalazi na čelu političke stranke koja bi trebala biti suverenistička, njegov svaki potez izlazi iz okvira hrvatske stvarnosti i hrvatskih granica. On ponajviše osluškuje kako će reagirati globalističko-masonska klika u Bruxellesu i sav svoj politički rad podređuje tomu. Plenković nema ideologiju. On ima cilj i sve će izdati, prodati i uništiti samo da budu zadovoljni naredbodavci u Bruxellesu, Berlinu ili Parizu. Jednom riječju, Plenković je globalistički aparatčik. To potvrđuje i činjenica da je stigao u Brezovicu iako je znao da će ga Milanović ponovno ismijavati i činiti ga nervoznim.
  • Sada dolazimo do jako opasnih poruka koje su toga dana dolazile u javnost ne samo iz brezovičke šume. Najprije je Plenković izrekao laži, ali i nekoliko opasnih poruka. Jako mu je bilo važno da na početku ustvrdi da je »nakon njemačke okupacije kvislinški režim uspostavio Ante Pavelić«. To nije istina. Uspostavljena i obnovljena je hrvatska država kao ostvarenje stoljetnih hrvatskih težnji. Onda je Plenković rekao da je nakon toga »Hrvatska bila podijeljena, a dijelovi Dalmacije su bili pod Italijom«. I to je netočno. Nije Dalmacija bila pod Italijom, nego su kasnije južne hrvatske zemlje postale zona talijanskoga utjecaja. I nakon toga Plenković, ničim izazvan kaže: »Doneseni su rasni zakoni protiv židova i Roma. U takvim okolnostima je skupina od 70-ak osoba osnovala Prvi sisački odred«. I to mu nije trebalo. Ustvari, govori laži i iznosi lažne konstrukcije koje su na tragu lažne jugoslavenske odnosno velikosrpske historiografije, triju memoranduma SANU-a i politike koju provodi njegov koalicijski partner Milorad Pupovac putem svoje velikosrpsko-četničke partije SDS(S)-a. I nakon ovih nebuloza Plenković je bubnuo glupost i velikosrpsku laž: »Partizani su postupno oslobodili dijelove Hrvatske što je dovelo do ZAVNOH-a koji je kasnije omogućio da 1990. bude potvrđena suverenost Hrvatske koja je obranjena u Domovinskom ratu. ZAVNOH je omogućio raskidanje ugovora s Italijom i povratak Istre i Dalmacije u Hrvatsku«. Zavnoh je ništa, a laž je da je on nekakva prethodnica obnovljene hrvatske državnosti u razdoblju od 1990. do 1992. godine. Jer odluke na Zavnohu donosili su partizani sa zločinačkom zvijezdom petokrakom na čelu, istom onom koju su imali agresorski srpski i crnogorski vojnici, kao i vojnici JNA od 1991. do 1995. godine. To je Plenkovićeva najobičnija revizija povijesti koja ne će proći. Možda on i misli tako ali to je neistina. Možda ga je naučio tako njegov otac Marijo, ali nije tako. Svoj govor u šumi Plenković je završio s pozivom kako »trebamo zatvoriti još žive podjele u hrvatskom društvu i raditi na jedinstvu«, te da nam je »više nego ikad potrebno jedinstvo i pogled u budućnost«. To lijepo zvuči, ali upravo je on svojim dolaskom u Brezovicu i svojim vrijeđanjem i negiranjem hrvatske državnosti od 1941. do 1945., kao i veličanjem partizansko-četničkih koljača tijekom Drugoga svjetskoga rat, a i poslije u mirnodopskom razdoblju, onaj koji nastavlja sa širenjem podjela u hrvatskome društvu.
  • Za razliku od Plenkovića, Milanović je bio daleko bliži istini, a posebice kada je rekao: »Sisački komunisti koji su pokrenuli ustanak bili su borci za revoluciju, sovjetsku Hrvatsku, ne demokraciju«. U nastavku je Milanović progovorio i o sisačkim komunistima: »Prva dva mjeseca oni su koegzistirali s ustaškom vlašću jednom metodom toplo-hladnog odnosa u kojemu ih ustaše nisu dirali, i to je istina, zbog pakta Hitlera sa Staljinom«, što zasigurno nije bilo milo čuti današnjim “jugo-partizanima” iz interesa, poput bivšeg oficira JNA Habulina. Ostalo što je u svome stilu izgovorio Milanović nije vrijedno spomena.
  • Partizanski dernek u Brezovici svima nam je poslao još jednu opasnu poruku, a pošiljatelji su bili Milorad Pupovac i Ognjen Kraus, Srbin i Židov po zanimanju. Obojica su ovaj događaj i ovu obljetnicu zlorabili tako što su javno napali hrvatski povijesni pozdrav Za dom spremni i zatražili da ga se zabrani. Pupovac je izjavio da je »donošenje izmjena Kaznenog zakona za zabranu ustaškog znakovlja i pozdrava “Za dom spremni” civilizacijsko pitanje za sve političke aktere u Hrvatskoj, ali ono ne bi trebalo biti predmet uvjetovanja, već razgovora«. Lukavo, bizantinski. Ognjen Kraus je otišao korak dalje i poručio kako se već »dorađuje finalna verzija prijedloga izmjena Kaznenog zakona«, što bi trebalo značiti da je već sve dogovoreno s Plenkovićem i Davorom Božinovićem. Vrijeme će pokazati je li Kraus u pravu i koliko će Plenković riskirati.
  • Mnogi od nas koji poznajemo stanje otprije 1990. i jugokomunistički totalitarizam, tvrdimo kako je danas na zagrebačkomu Filozofskom fakultetu i Fakultetu političkih znanosti gore nego zadnja dva desetljeća propale Jugoslavije. To se posebno potvrđuje otkako je zloglasna antifa, potpomognuta globalizacijskim fašizmom iz SAD-a i tzv. zapadnoga svijeta, i kod nas ovladala svim polugama društva, od Banskih dvora, preko Pantovčaka, pa sve do Sveučilišta. Zato nije nikakvo čudo kada nam se – za naše novce – smiju u lice i izruguju opskurni igrači poput Ive Goldsteina, Milorada Pupovca ili Bojana Glavaševića. I kada pomislite da ne može gore, oni nas „iznenade“. Profesionalni židov, Ivo Goldstein, pokrenuo je izborni kolegij pod protuhrvatskim nazivom “Hrvatska radikalna desnica (1989. – 2019.)”, a za predavača postavio “naučnog saradnika” Velimira Veselinovića. Ovo me podsjeća na kolegij “Frakcijske borbe u KPJ i KPH sredinom tridesetih godina 20. vijeka” košarkašice Gordane Vlajčić na “Fakultetu političkih nauka”. Ustvari, Goldstein je sa svojim istomišljenicima, dakako s “ugroženim Srbima”, brojnom antifom i globalizacijskim fašistima na Filozofskome fakultetu, ovim kolegijom započeo konačni obračun sa svima nama koji smo sanjali i dosanjali slobodnu i suverenu hrvatsku državu. A što se tiče tzv. radikalne desnice, nje u Hrvatskoj nema niti je bilo otkako postoji hrvatska država, dok bi se o radikalnoj ljevici moglo govoriti, posebice nakon što je u Sabor ušla ekipa iz Soroševa antifa pokreta Možemo i što je ta ista globalizacijsko-fašistička ekipa zauzela grad Zagreb. I zato im dobro poručuje povjesničar i političar Zlatko Hasanbegović da su za kolegij na Filozofskom fakultetu trebali izabrati temu “Poslijekomunistički revizionizam i relativizacija zločinačkih aspekata jugoslavenskog komunizma u historiografiji i društvu”, a ne šibicom tražiti hrvatsku radilaknu desnicu koje nema.
  • Urednica Dnevnika na Federalnoj TV u Sarajevu (čitaj: unitarna muslimansko-bošnjačka TV) Aida Demić ugostila je političkog kameleona i neradnika Stjepana Mesića da im malo „pojasni“ zašto to Hrvati u BiH ne bi trebali biti ravnopravni i konstitutivni (federalna.ba/dnevnik-d-stjepan-mesic-17062021-ilzio). Za one koji ne znaju urednica Aida je kćerka novinara Bajrama Demića, koji je do devedesetih bio Hrvat Zvonko Marić, a onda se poturčio. Od Zvonka postao Bajram. Devedesetih godina Marić je kao novinar često bio u pratnji Alije Izetbegovića, a danas je član stranke SBB-a sandžačkoga sina Fahrudina Radončića u Skupštini županije Sarajevo i izjašnjava se Bošnjakom.
  • Plenkovićev posilni Mario Banožić, koji obnaša dužnost ministra obrane, odgovorio je na upit novinara N1 TV Zorana Pehara. Iz odgovora smo saznali da je »služio vojni rok u 40. brigadi veze u vojarni “Taborec” tijekom 2002. godine i u vojarni “Petar Zrinski” na Črnomercu 2003. godine«. Je li služio ili samo dobio „papir”, možemo samo nagađati. Važno je da su “papiri čisti”.
  • Nije ljevica sklona raznim oblicima totalitarizma samo u Hrvatskoj, slično je i u Sjedinjenim Državama. Prema anketi CBS News-You Gova 80 posto američkih demokrata traže od poslodavaca da prisile svoje radnike da prime cjepivo Covid-19. Za razliku od ratobornih demokrata, 39 posto republikanaca odobrilo bi davanje takvih ovlaštenja poslodavcima nad medicinskim izborima njihovih zaposlenih. (https://www.logicno.com/politika/79-demokrata-podrzava-poslodavce-koji-prisiljavaju-radnike-da-prime-vakcinu-covid-19.html).
  • Kako je u Mađarskoj, kao i u Hrvatskoj, barem zasad, brak definiran kao zajednica muškarca i žene, tamošnja vladajuća stranka Fidesz predložila je zakon kojim želi zabraniti širenje sadržaja koji maloljetnicima promovira homoseksualizam i „promjenu spola”. Ovaj mađarski zakon je dopuna protiv pedofilije, kojim se predlaže da se napravi popis organizacija koje smiju držati predavanja o spolnom obrazovanju u školama. A što se tiče posvajanja djece, to će pravo i dalje imati samo heteroseksualni parovi kao i u Poljskoj. Fidesz je prošle godine zabranio upis promjene spola u matične urede i ukinuo glupost poput „biranja” roda tzv. transrodnih osoba.

Marijan Majstorović

Povezani članci

Spomen-ploča brani Hrvatsku

HF

Svekoliko sramotno ponižavanje do boli!

HF

Stier zagorčao život Plenkoviću

HF

Podmetnuti požari usred sezone

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...