Hrvatski Fokus
Hrvatska

Dok Joško pije vodu Španjolci zabijaju

Dok Ante minja postole, Španjolci zabijaju gol

 

Što reći nakon onog nogometnog debakla naše repke sa Španjolcima? Nije ništa štimalo od prve minute. Traži se krivac. Krivi su svi, a najviše izbornik, koji je po svemu viđenom, na ovom turniru, očito izgubio autoritet većine igrača. Autoritet ne daje funkcija. Funkcija je samo određena predispozicija za graditi autoritet. Autoritet moraš steći sam, znanjem, sposobnostima, vještinama, poštenjem, upornim radom i izgaranjem za ono što radiš i boriš se.

U Rusiji je sve bilo drugačije. Bila je tamo stara prekaljena garda vrhunskih igrača, koje je udružio zajednički cilj: pobijediti za sebe, za repku i za Domovinu. Veliki i mali bogovi su se pritajili i slušali kapetana, koji je zapravo bio i trener. Došlo je do smjene generacija. Puno ih je otišlo iz repke. Došli su novi, uglavnom mladi i neiskusni igrači, koji se nisu baš najbolje snašli, a iskreno nije im dana niti prilika da pokažu što mogu i znaju. Kad su neki za to dobili priliku, pokazali su što mogu i znaju, ali bilo je prekasno. To sve se moglo isprobati puno prije. Ovaj europski turnir nije mjesto za nikakve eksperimente. Tu se je trebalo doći sa znanjem koga i što imaš za koju poziciju, te moći i znati mijenjati igrače prema trenutnoj potrebi na terenu, u odnosu na protivnika.

Naš Luka puno zna, hoće i može, ali ne sve može sam. Nogomet je kolektivna (skupna) igra, gdje sve treba štimati kao švicarski sat. Ako je samo jedan zubac na jednom kotačiću tog sata kraći ili dulji, iskrivljen ili labav, sat ne funkcionira dobro. Kod igrača je još puno toga u pitanju, osim same igre, karakter, sebičnost, samodostatnost, precijenjenost, pametovanje, dokazivanje sebe, igranje po svome, bez obzira na dogovor i signale kapetana i sa klupe. One njihove svađe iz prve dvije utakmice govore o nekoherentnosti, neusklađenosti i neposlušnosti. Na terenu nema samoupravljanja i demokracije. Toga možda ima u svlačionici. Tamo se mogu i potući ako treba, ali na teren bi trebalo izaći kao jedno čvrsto, sigurno i stabilno tijelo, čiji dijelovi funkcioniraju harmonično i kreću se u određenom ritmu. Harmonije i ritma je bilo na kapaljku, ali ga je bilo. Znači zna se i može se. Pitanje je hoće li se. To se uglavnom odnosi na “stare” igrače. Osim toga, što nitko ne spominje, tamo je nedostajao jako bitan i važan faktor, što je simbolizirao državu, bez obzira na njeno neprimjereno ponašanje. Bivša predsjednica države je priznali mi to ili ne, ne ulazeći u njene osobne motive, na određen način motivirala naše dečke na Mundijalu u Rusiji. Kod njih se osjetio veliki domoljubni naboj, zajedništvo, vjerodostojna grupna i pojedinačna borba za pobjedu, nacionalni eros i ponos. Bili su ekipa, u svakom punom smislu. Kako bilo da bilo naši dečki danas idu doma. Idu doma i svjetski prvaci, forsirani i razvikani Francuzi. Ide doma i Ronaldo sa svojom ekipom, s europskim prvacima. To nam nije nikakva utjeha, jer se vidi i zna po individualnim kapacitetima naših igrača da mogu više i bolje od postignutog. Lopta je okrugla i  nikad ne znaš gdje će se dokotrljati i gdje će završiti, niti onda kad je sve programirano i planirano. Programirano i planirano nikad nigdje nije zamjena kopački i ispijanje vode, dok traje utakmica, odnosno akcija prema tvojem golu. Na nekom županijskom turniru ili lokalnoj ligi možda možeš izaći iz terena kad ti se prohtije, kao i piti vodu na terenu, onako uz put trčeći uz aut liniju. Španjolcima te ingenioznosti naših “genijalaca” nisu promakle. Oni su vidjeli rupu, prazan prostor i to su dobro iskoristili.

Pitam se što se to dogodilo s Rebićevim kopačkama da nije mogao izdržati još nekih sedam minuta u njima. Nisu kopačke nogometna lopta, koja kad pukne (ispuše se), mora biti odmah zamijenjena. Zar ne postoji nekakav protokol kod nužne zamjene kopački? Zar se taj čin ne mora signalizirati klupi ili igračima? Zar se pritom ne može pričekati lopta u autu ili nekakav prekid? Nemam pojma, ali znam i osjećam kako je to bilo jako glupo, egoistično, nepromišljeno i amaterski. Tko još želi amatera među skupo plaćenim profesionalcima? Mladom igraču se njegov gaf još možda i može tolerirati i oprostiti, ali za Rebića oprosta nema. Igrali smo tih par sekundi (minutu) s igračem manje. To je možda u cijeloj utakmici bilo presudno, kao i onaj Kramarićev sicer.

Nije sad vrijeme za razmišljati što bi bilo, da je bilo. Tu je ono što je. Sad se treba i mora s obje noge stati na zemlju. Sad je vrijeme glave staviti na kup i reći “popu pop i bobu bob”. Luka je umoran od svega što se stuštilo na njegova leđa i ušlo mu u glavu. Nogomet se ne igra samo nogama, nego i glavom. Dobro su nam to pokazali Španjolci, kao i Francuzima Švicarci. Luka poput Ronalda nije šutnuo kapetansku traku. Ta mu traka puno znači i može je još dugo nositi, do svjetskog prvenstva zasigurno. Međutim, njemu kao i ostalima bi trebalo napraviti, odgojiti i obrazovati, adekvatnu zamjenu. Vremena do Mundijala ima dovoljno. Treba samo znanja, sposobnosti, vještina, poštenja, iskrenosti, elana i autoriteta.

Sad su svi pametni, svi su generali poslije bitke, svi sve znaju, svi pljuju po izborniku. On sam priznaje svoje pogreške. Previše je oklijevao i dugo promišljao. “Materijala” ima dovoljno. Pokazali su to ovi novi i mladi igrači, naročito oni koji su nas u regularnom dijelu utakmice doveli do izjednačenja rezultata. Pred njima je nogometna i ostala budućnost. S njima treba znati, moći i htjeti raditi, kako ne bi stagnirali. Za to je potrebno s obje noge stajati na zemlji, biti dobar strateg, djelotvoran taktičar, uvjerljiv motivator i veliki autoritet. Duhovne sfere te ponekad ponesu i očekivanja s te strane iznevjere.  Bog je samo jedan, Djevica Marija isto tako. Svi se njima mole i očekuju pomoć. Te molbe su različite, često međusobno oprečne. Netko je uslišan, netko je razočaran. Gospa od Međugorja, Sinjska gospa, Majka Božja Bistrička, Gospa od Gvalalupe, nisu uvijek usklađene u svojem djelovanju. One u svakom slučaju pomažu, ako vjeruješ u njih, ali te ne pošteđuju gluposti na terenu poput zamjene kopački i pijenja vode, u tijeku utakmice. Te kopačke njihov vlasnik može sada slobodno  objesiti o klin. One će ući u povijest nogometa, baš kao i ova čudesna jučerašnja utakmica između Furije i Vatrenih.

Ankica Benček

Povezani članci

BIJEDA KUKURIKU ‘ZDRAVLJA’ – U bolnici je postalo normalno vidit’ sestru kako plače

HF

Sve je Hrvate trebalo pobiti

HF

Ime Zrinski i hrvatska bijeda

HF

Slavko Goldstein kod Miroslava Krleže

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...