Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Komšićki dvojac ljudskih patuljaka

Samo Željkovo prezime je prevrtljivo, okreće se suncokretovim okretajima

 

Da bi se upoznalo nekog čovjeka, njegov karakter, njegovo ljudstvo, pripadnost nekomu ili nečemu, kako ga cijeni sredina u kojoj živi i sa kojom dijeli prostor, ponekad je dovoljno upoznati kako se zove što mu i prezime govori. Jer uz ime i prezime puno govori o pojedincu, tko je, što je, opominjući čovjeka da bude vrlo oprezan u razgovoru sa takvim ljudima čije je prezime znakovito i pokazuje njegov lik, njegov karakter, ali i njegov odnos prema susjedima, ili prema narodu s kojim se izjašnjava. U prezimenu se često čita da je ono izdajničko i izbačeno, marginalizirano u susjedstvu, i da je kao takvo vrlo prevrtljivo, okreće se suncokretovim okretajima, spremno da se prilagodi svakoj situaciji, jer ono nema svog dostojanstva. Ništa ga i ni za što veže. To je kao otkinuti list s drveta, samo što te pojedince nosi interes, a list nosi vjetar. Takva su prezimena spremna i na najveće laži, izmišljotine i izdaje samo da bi ono uživalo u privilegijama koje mu pružaju dati momenti, režimi, gospodari i oni za koje rade za Judine srebrnjake u životu. Iako se u prezimenu vidi odbačenost tih koji ga nose, i dalje s njima se mora biti oprezno, jer su oni sluge svakog režima, okupatora, agresora i diktatora. Spremni su natovariti i najveće laži na svog sugovornika, na svoj narod, na pojedinca koji im smeta u njihovom prljavom poslu, i onom koji ne dijeli njegovo mišljenje, i ići do granice tolike zloće da bi i cijeli narod izdali za jedan ručak za stolom svoga gospodara.

Kao i u svim negativnostima i specifičnostima koje je čine zemljom mržnje, ratova, izdajstva, nazadovanja i neodrživom, bosanski i hercegovački, bošnjački, hrvatski i srpski zbirni entitet, poznat je i po nekim prezimenima koja od bilo koje riječi najbolje govore o onima koji ih nose, i ne samo na beha prostorima nego i svjetskim i pronose. Jedno od njih koje svojim značenjem zacrnjuje i onako crnu beha sadašnjost u vremenu svjetskog ulaska u Treće tisućljeće je Željko Komšić, prezime koje već tri desetljeća truje sve susjede i komšije. Vidi se u njemu da mu ni vrijeme, ni prostor, ni susjedi, ni komšije nisu mogle dati veliko prezime, Komšija, jer ga treba zaslužiti, i susjedi i komšije ga nazvaše i oslovljavaju po onom kakvi su, i koliki su mali kao ljudi, kao komšije, i prozvaše ih malim komšić. Prikladno za ono kakvi su, i kakvo zlo, patnju, sram nanesoše svojim komšijama.

Uvrjedljivo bi bilo za komšije i susjede da su ih nazvali prezimenom Komšija, jer oni tako veliki u ljudskim dimenzijama ne mogu biti, i po tim vrijednostima zaslužiše prezime Komšić, a ne Komšija, čime su se susjedi ograđivali od njih i čuvali se njihove veleizdajničke rabote, kojom se služili i u selu ocvikavajući susjeda u svakom režimu, ne za trideset nego za jedan prljavi srebrnjak. Te nadimke, koji su kasnije postala i prezimena, jer se prljavim poslom izdaje i služenja tuđincu bavila u kontinuitetu sva njihova pokoljenja, s ponosom nose i danas, jer drugim poslom se i ne znaju baviti. Za nagrade su dobivali, i dobivaju, titule, zvanja, položaje, ratna odličja u progonu naroda sa kojim se izjašnjavaju, a taj isti narod ih nikada nije prihvatio kao Komšije, već samo i jedino u onoj ljudskoj veličini kakvi i jesu, komšići. Kitili su se, i kite se perjem okrvavljenim žrtvama njihova služenja tuđincu. Mali Komšići, jer ih za komšije ne prihvaća čak ni poslodavac, crni znakovi stvarnosti i stradanja hrvatskog naroda, na čijoj žrtvi izgradiše Judine položaje, a od izdajnički srebrnjaka ne mogu kupiti ni komadić zemlje pored svojih vezira i aga, budući da ih oni ne drže ni malim Komšićima, a o Komšijama nema ni govora. Ti sitni Komšići koji nisu do gležnja pravih Komšija svojim su gospodarima predmet ismijavanja, pa čak i sažalijevanja, zbog čega se i pitaju, pa zar se može čovjek tako nisko spustiti, ispod svake ljudske razine, i tako se jeftino prodati. Spustiše se čak i ispod vlastitog prezimena, daleko dolje i ispod Komšića, jer postadoše, kako se to u Bosni i Hercegovini koju poslušnički zajedno sa hrvatskim narodom izdaju “ispir svita”.

Okićeni vojnim odličjima, profesorskim titulama, nagrađeni za laž i klevetu, uspjeh u ubijanju i progonu, ne može se reći vlastitog naroda jer oni ne pripadaju ni jednom narodu niti ih bilo koji beha narod želi ni za susjeda ni za komšiju, zbog čega i jesu Komšići, hrvatskog naroda, i titulama dobivenim za vjerno služenje režimu i ideologiji, sve darovane im zasluge i titule i danas opravdavaju patološkom mržnjom prema svemu što je hrvatsko i katoličko. I kao podanički vjerne gospodari ih drže na lancu, jer im i oni ne vjeruju, po onoj kada je Turčin odsjekao glavu hrvatskom izdajniku govoreći mu, “izdajniče jadni kad ne služiš svom narodu kako ćeš meni Turčinu služiti” i zakotrljala se izdajnička glava ispod turski nogu.

Natječe se taj komšićki dvojac ljudskih patuljaka u mjerilima ljudskosti i dostojanstva, koji će biti odaniji gospodaru, koji će biti maštovitiji i kreativniji u lažima, klevetama svojih hrvatskih žrtava, zbog čega im se i bošnjački gospodari dive tolikim izmišljotinama. I dok je jedan od tih ničijih Komšića ubijao, progonio i u logore slao hrvatske žrtve, žene, starce, svećenike i časne sestre, drugog je, kao doušnika, i njegovu obitelj hranio katolički Caritas u Sarajevu. Danas taj jad ispod svakog ljudskog jada, sram ljudskog roda, “zna” sve, i ono što se događalo na bojnom polju u muslimanskoj agresiji, i ono kako su se Hrvati branili, i ono što se među Hrvatima govorilo u Caritasu pa sve do vrha hrvatske politike. Kao sveznajući sa profesorskom titulom dobivenom za glasno pjevanje “guru Alija mi ti se kunemo”, danas piskara po etnički i vjerski čistom muslimansko bošnjačkom Sarajevu, i pljuje po Tuđmanu koji ga hranio, i njegovu obitelj, u Sarajevu, kada mu muslimanski gospodari nisu dali ni da jede. Taj profesorčić dimenzija seoskog učitelja, i svih današnjih “profesora” u bošnjačkim gradovima gdje se te diplome prodaju, onima koji “poznaju” više politiku Tuđmana negoli ju je Tuđman

vodio, i toliko je inovativan u lažima da sva ta se njegova piskaranja izazivaju smijeh kod svih koji čuju za taj, Alijin nadopunjeni i nadograđeni Islamsko-deklaracijski manifest, nadopunjen rukom malog, ničijeg, a ni  komšića a kamoli komšije u Bosni i Hercegovini. Ne piše taj bošnjački profesor svojom rukom, i iz svoje glave, već piše ono što mu poslodavac izdiktira on prenosi na papir. Isto tako i onaj drugi komšić govori što mu gazda kaže, pa eto on ne zna da li je, i koliko je kršćana, napose katolika, poubijao u vrijeme progona po Bosni i Hercegovini, poglavito u Lašvanskoj dolini gdje su im ti komšići trag izbrisali.

Komšićaju tako ti mizerni komšići podvlačeći se pod skute muslimanskih gospodara i ispod njih smrdljivo zaudaraju toliko da se svi susjedi i komšije odmiču što dalje. Svaka izdajnička politika pojedinaca je suicidna, iz prošlosti se zna kako završava taj ljudski šljam. Njihovo izdajstvo izlazi iz tih prljavih i krvavih okvira, i postaje još prljavije u lažima, izmišljotinama, klevetama, prijetnjama, što je put u oružani sukob kojeg izdajnici i priželjkuju vjerujući u pobjedu svojih gospodara, a time i neki veći položaj u izdajničkoj organizaciji kojoj pripadaju i pasji vjerno služe.

Vinko Đotlo

Povezani članci

Zašto Bosna i Hercegovina nije propala?

HF

Jednom – nova zbirka Miljenka Stojića

HF

25. studeni – nacionalni bošnjački dan

HF

Federacije su ratne tvorevine – tvorevine trajnih ratova

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...