Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Mučni sudski procesi u slučaju franak

I kod poskupljena naftnih derivata u Hrvatskoj mora se odmah reagirati

 

Nedavno je na sjednici Hrvatskog sabora održanoj 7. 10. 2021. u svezi podnošenja izvještaja Hrvatske narodne banke o njezinu radu u 2020. godini, zastupnica Mosta Marija Selak Raspudić, kritizirajući rad  Hrvatske narodne banke, da nije na vrijeme reagirala na stvaranje prešutnih prekoračenja po tekućima računima građana, koja su se, prema njezinom mišljenju, kumulirala proteklih godina, kao potvrdu spore reakcije HNB-a navela da je ista situacija bila i kada su se otvorili… “Mučni sudski procesi kao što je bio slučaj franak…“. Jednako zakašnjela reakcija HNB-a prema mišljenju zastupnice u oba slučaja. Tko je proizveo ove „mučne sudske procese“? Je li to HNB na koju se obično prebacuje u takvoj situaciji odgovornost da nije ništa poduzeo ili je tu nešto poduzimano a politička vlast nije imala sluha da riješi problem odnosno umanji dužnički teret. Malo je poznato u javnosti o inicijativi prije Došašća 2011. godine da se taj problem promptno riješi. O tomu u nastavku?   

Problem otplate duga po kreditima denominiranim u švicarskim francima eskalirao je u studenom 2011. godine kada je tečaj CHF povećan za 20 %, s 4,90 kuna za 1 franak na 5,90 kuna. Već je tada bilo jasno da će dužnicima biti teško taj dug otplaćivati. U svezi s tim problemima osnovana je i udruga Franak da zastupa interese dužnika u CHF valutnim kreditima. Udruga Franak utemeljena je u kolovozu 2011. godine. Nakon toga skoka CHF valute od HNB je inicirano  jedno rješenje kako bi se teret duga ublažio. Po tome prijedlogu s kojim su bili suglasni i predstavnici banaka a i dužnici su se pozitivno očitovali, otplata duga podijelila bi se u dva dijela. Prvi dio bi se vraćao po fiksnom tečaju između 5,80 do 6,00 kuna za franak po postojećim ugovorima a drugi dio, druga polovica višeg tečaja franka, otplata toga dijela duga da se produži na vraćanje od deset godina. Produljenje otplate dijela duga po aktualnom tečaju na deset godina prema mnogim stručnim analizama, je tada značio i otpis jednoga dijela toga duga. Obzirom da su se približavali izbori za Sabor, od tomu se rješenju nije uopće raspravljalo. Izbori su bili provedeni 4. prosinca 2011. Na vlast dolazi koalicija lijevog centra (predsjednik Zoran Milanović). Sve te događaje iz toga razdoblja opisao je u svojoj  knjizi Kriza u Hrvatskoj bivši  guverner Željko Rohatinski  („Izašli smo s prijedlogom kako da se to uradi lege artis, a ne izmišljanjem nekih pravno problematičnih zakona, kao što je kasnije bio slučaj“). Sve se moglo srediti, ali se od toga odustalo. HNB je bio inicijator ali bez suglasja drugih sudionika u tom procesu a njega je bilo, nije se ništa moglo napraviti. Politika je imala druge ciljeve, kako navodi i autor u spomenutoj knjizi. Jedno rješenje na koje su tada pristali i banke – vjerovnici i dužnici građani po kreditima u švicarskim francima, nije bilo prihvaćeno zbog političkih razloga. Nakon tužbi koje je udruga Franak podigla u ime vjerovnika sudac Radovan Dobronić 2013. godine donio je presudu o ništavnosti ugovora o kreditu u švicarskim francima s promjenjivim kamatnim stopama koje su banke jednostrano mijenjale (to je trebalo u sudskom procesu  dokazivati) i o ništavnosti valutne klauzule u istoj CHF.

Donesen je Zakon o izmjenama zakona o potrošačkom kreditiranju (tadašnja saborska većina donosi zakon u 2015. godini). Tim izmjenama utvrđena je mogućnost pretvaranja (konverzije) kredita u CHF u kredite u eurma. I dalje su morali dužnici podnositi tužbe za promjenjive kamate da bi ostvarili povrat, kao i za primjenu valutne klauzule i vraćanje preplaćene svote. Isto je situacija bila i u slučaju onih dužnika koji nisu konvertirali kredite u eure.

Tužbe su i danas na sudovima. Svakako da se sudski procesi zbog kredita u CHF-u nisu mogli izbjeći kao i po drugim ugovorima s promjenjivim kamatama i valutnom klauzulom. Zašto se dogodio takav rast CHF valute? Uzroci leže daleko od HNB-a i situacije u Hrvatskoj. Europska središnja banka nakon financijske krize koja je izbila 2008. godine, da bi spasila europske banke ulagače u američka  CDO obveznice koje su postale nenaplative, tiska ogromne količine novca i ubacuje u promet. Vrijednost eura pada, a financijski ulagači traže izlaz u sigurnijoj valiti, a to je bio CHF kojemu cijena raste u nebo. Sve to izaziva pad vrijednosti kune prema CHF (kolateralna žrtva). Problem je bio izražen i u drugim državama. Mađarska je ukidanjem valutne klauzule taj problem ublažila.

Sigurno je, da problem kredita u CHF-u ne bi eskalirao da je tada već u 2011. godini ovo inicijalno rješenje naišlo na razumijevanje tadašnjih političkih vlasti. O tomu je sada kasno govoriti, tužbe još traju, procesi teku, ali mora biti korisna pouka za buduće postupanje.

I najnoviji slučaj poskupljena naftnih derivata do visina do sada nezabilježenih u Hrvatskoj, pokazuje da se mora na aktualnu situaciju odmah reagirati. Povećanja cijena naftnih derivata može povući dalje  spiralu inflacije do hiperinflacije, ako se odmah ne poduzmu odgovarajuće mjere. U tom pravcu  ide i odluka o zamrzavanju cijena 11,10 odnosno 11,00  kuna po litri benzina odnosno dizela. 

Zvonko Koprivčić

Povezane objave

Gospodarska liberalizacija i globalizacija guše EU

HF

Plutajući LNG-terminal je prihvatljiv za okoliš

HF

Najveći brod s križnim jedrima

HF

Vlada u raljama pandemije

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više