Usred crna mraka
Ima ljudi što i boli trpe
A plakati ne će i ne znadu,
Sve dok vjeru iz života crpe
I u svjetlost još ne gube nadu.
Mrak je. Mrak je.
Mrak je baš posvuda
Pa misao bespućem vrluda.
Niti čistog zraka nema više
Pa i dijete teško, teško diše.
Ni svjetlosti za sve ljude nema.
Samo dijete, dijete vapijuće
Iz srušene doziva nas kuće,
A mrak crni već zlu kob nam sprema.
Još je Goethe za zrakom vapio
I za danjim svjetlom je žudio.
Svjetla, svjetla ni čistoga zraka
Usred crna mraka
Nije udes njemu nudio.
I nas tame već odavno guše.
Na zraku nam živjeti ne daju.
O svjetlu nam djeca sanjaju.
Zli u mraku i zakone ruše.
Ponekada, sred srušene kuće,
Tek molitva tješi umiruće.
Tko gorčine i mraka se napi
Za zrakom i svjetlom sada vapi!