Hrvatski Fokus
Religija

Oskvrnuće crkava diljem Europe

U Europu nisu došle izbjeglice niti migranti. Te ljude poslala je Turska i drugi islamski ekstremisti da unište zapadnu civilizaciju

 

Američki autor i kolumnist Raymond Ibrahim ujedno je i stručnjak za Islam te objavljuje tekstove o događajima koji se najčešće prešućuju u mainstream tj. glavnostrujaškim medijima, što znači da se od javnosti istina sakriva zbog „političke korektnosti“ i tolerancije. A što se zapravo tolerira? U ime tolerancije umanjuje se značenje ili se čak prešućuju zločini iz mržnje, osobito oni protiv kršćana koji, uostalom, postaju sve češći u Europi. A to nije slučajno.

Na temelju objavljenih i dostupnih podataka, Raymond Ibrahim objavio je početkom listopada ove godine (2021.) tekst o napadima i oskvrnuću kršćanskih, najčešće katoličkih crkava u Europi: takve vijesti objavljuju se tek iznimno i vrlo šturo u vodećim medijima. Tako se u izvješću koje je 16. 11. 2020. objavila Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) između ostaloga navodi slijedeće: „U 2019. godini na europskom tlu počinjeno je gotovo 600 zločina iz mržnje prema kršćanima, najčešće prema katolicima: napadi na katoličke svećenike, paleži katoličkih crkava, uništavanje likova Blažene Djevice Marije, krađe Presvetoga iz Svetohraništa, uništavanje savjetovališta za trudnice itd.“ Potom se dodaje: „Najviše zločina iz mržnje počinjeno je u Francuskoj – njih 144, zatim u Njemačkoj – 81, 75 u Španjolskoj te 70 u Italiji.“

Početkom veljače 2021. objavljeno je izvješće o napadima na kršćanske crkve u Švedskoj. Naime, u siječnju 2021. muslimanski migranti dva puta su u razmaku od četiri dana napali zapaljivim bombama (Molotovljevim koktelima) 800 godina staru crkvu u Stockholmu – prvi napad bio je 20. siječnja a drugi napad 24. siječnja 2021. U navedenom izvješću, između ostalog je navedeno da je u razdoblju od 2012. do 2018. godine prijavljeno 829 ‘zločina iz mržnje’ protiv crkava u Švedskoj, odnosno u prosjeku oko 138 napada godišnje. Tako se oskvrnuće crkava u Švedskoj pridružilo oskvrnjenju crkava u drugim zapadnoeuropskim državama koje su primile znatan broj muslimanskih migranata.

U Francuskoj se na primjer, svakodnevno u prosjeku vandaliziraju dvije crkve. Prema izvješću „PI Newsa“ za 2019., u Francuskoj je 2018. registrirano 1063 napada na kršćanske crkve ili simbole (raspela, križevi, ikone, kipovi). To predstavlja povećanje od 17 posto u odnosu na prethodnu 2017. godinu kada je ukupno bilo zabilježeno 878 napada – znači da ovi napadi postaju češći i sve gori (www.pi-news.net/2019/03/wams-jeden-tag-zwei-kirchenschaendungen-in-frankreich/).

Ovi napadi također postaju i sve podliji, piše Ibrahim. Kao jedan od primjera, navodi kako su muslimanski vandali koristili ljudski izmet da ‘nacrtaju’ križ na crkvi ‘Notre-Dame des Enfants’ u francuskom gradu Nimesu 2019.; tada je nađen i posvećeni ‘kruh’ (Hostije) koji su bacili van u smeće (https://france3-regions.francetvinfo.fr/occitanie/gard/nimes/nimes-eglise-notre-dame-enfants-vandalisee-1620461.html).

Tjedan dana kasnije, vandali su oskvrnuli i razbili križeve i kipove u katedrali Saint-Alain u Lavauru; na podrugljiv način „pokvarili“ su ruke raspetoga Krista i spalili oltarne materijale

(www.ladepeche.fr/2019/02/09/profanation-de-la-cathedrale-de-lavaur-deux-lyceens-convoques-par-le-juge-des-enfants.8005054.php).

U francuskom gradu Nantesu 18. srpnja 2020. u jutarnjim satima izbio je veliki požar (zapravo, tri istovremena požara!) u gotičkom dragulju iz 15. stoljeća – gorjela je čuvena katedrala Sv. Petra i Pavla.

Edouard de Lamaze, predsjednik Opservatorija za vjersko nasljeđe u Francuskoj (Observatoire du patrimoine religieux) izjavio je slijedeće:

„Svakih petnaest dana u Francuskoj se sagradi jedna džamija, dok se jedna kršćanska građevina sruši u istom vremenu…“ De Lamaze je ovo izjavio nakon još jednog velikog požara (podmetnutog) u kojem je 15. 4. 2021. u Normandiji izgorjela crkva Sv. Petra iz 16. stoljeća – na drugu godišnjicu velikog požara u kojem je uništena čuvena katedrala Notre-Dame u Parizu. Ističe se također da je dvije trećine svih požara koji zahvaćaju francuske vjerske objekte podmetnuto uz jednu važnu napomenu: najveći broj ‘žrtava’ podmetnutih požara i oskvrnuća jesu katoličke crkve.

Prema izvješću grupe Observatoire de la Christianophobie jednim od najozloglašenijih protukršćanskih napada islamista smatra se onaj protiv svećenika, vlč. Jacques Hamela (85. godina) kojeg su 26. 7. 2016. godine hladnim oružjem ubila dvojica 19-godišnjih islamista i to usred slavljenja Svete Mise u crkvi Saint-Étienne-du-Rouvray u Normandiji na sjeveru Francuske. 

Slična izvješća dolaze i iz Njemačke. Nakon što je izvijestio kako su četiri odvojene crkve vandalizirane i/ili zapaljene tijekom četiri tjedna 2019. godine, ‘PI-News’ (stranica njemačkih novosti) objašnjava slijedeće: „U ovoj zemlji postoji puzajući rat protiv svega što simbolizira kršćanstvo: napadi na križeve na planinskim vrhovima, napadi na svete likove uz puteve, napadi u crkvama, a od nedavno i na grobljima“

(www.pi-news.net/2019/03/wams-jeden-tag-zwei-kirchenschaendungen-in-frankreich/).

Iako vodeći mainstream mediji redovito tvrde da su vandali – koji inače rijetko budu uhvaćeni kako bi njihov stvarni identitet bio otkriven – „mentalno bolesni“ ili pripadaju skupinama „ekstremističkog desnog krila“, objavljena izvješća u Švedskoj kao i ono „PI-Newsa“ daju „objašnjenje“: „Križevi su slomljeni, oltari razbijeni, Biblije zapaljene, krstionice prevrnute, a crkvena vrata onečišćena islamskim izrazima poput Allahu Akbar.“      

Ibrahim potom i ovdje navodi još jedan slučaj iz Njemačke koji je objavljen krajem 2017. godine: „…samo u Alpama i u Bavarskoj napadnuto je oko 200 crkava i mnogi su križevi slomljeni… Počinitelji su često mladi izgrednici s migracijskom pozadinom“

(https://dieunbestechlichen.com/2017/11/wieder-attacken-aug-gipfelkreuze-und-jaehrlich-200-faelle-von-kirchenschaedigungen-allein-in-bayern/). Nadalje, navodi i slučaj iz njemačkog grada Düllmena nakon dolaska gotovo milijun muslimanskih migranata 2015. kada su lokalne novine objavile da „ne prođe dan“ bez napada na kršćanske kipove (www.breitbart.com/europe/2016/11/08/christian-statues-destroyed-town).

Raymond Ibrahim nadalje još ističe: „Islamistički ekstremistički napadi na kršćane u Francuskoj su porasli za 38 posto u godini dana – s 273 napada u 2015. na 376 napada u 2016….“ U Francuskoj živi jedna od najvećih muslimanskih populacija u Europi – i tamo se crkve svakodnevno napadaju i vandaliziraju: „gdje raste broj muslimana, tamo raste i broj napada na kršćanske crkve…“ (www.christiantoday.com/article/christianophobic-attacks-in-france-have-risen-to-38-percent-in-2016-group-reveals/104141.htm).

Kao tipičan primjer navodi se slučaj iz 2014. godine kada je jedan muslimanski vandal počinio „značajne akte vandalizma“ u unutrašnjosti povijesne katoličke crkve u Thonon-les-Bainsu. Prema objavljenom izvješću sa fotografijama (koje su ubrzo uklonjene!), muslimanski vandal je „prevrnuo i razbio dva oltara, kandelabre i govornice, uništio kipove, srušio tabernakul, izokrenuo masivni brončani križ, razbio vrata sakristije, čak je razbio i nekoliko vitraja… Također je ‘pogazio’ Euharistiju.“

Ibrahim potom navodi slične slučajeve oskvrnuća kršćanskih crkava (najčešće katoličkih) u Italiji i Španjolskoj te za više informacija čitatelje upućuje na poveznice (eng. ‘link’).

I u Poljskoj su zabilježeni slučajevi zločina iz mržnje prema katolicima. Tako su nepoznati vandali uništili kip Blažene Djevice Marije koji je bio izložen u povijesnoj kapeli u gradu Bochnia: „Kip je nesmetano stajao u kapeli ‘Uzbornia Woods’ od 1880. godine, a 2013. obnovilo ga je gradsko vijeće.“ „Kapelu tijekom Drugog svjetskog rata nisu uništili ni njemački nacisti.“  

Vodeći mainstream mediji u javnosti izvještavaju da su počinitelji oskrvnuća kršćanskih crkava „desni ekstremisti“ ili „osobe s psihološkim poteškoćama / poremećajima“ što je daleko od istine. „Ako još uvijek postoji bilo kakva sumnja u pravi identitet onih koji su najodgovorniji za vandaliziranje i oskrvnuće kršćanskih crkava diljem Europe, tada se treba samo obratiti pažnja na ‘tretman’ crkava u samom muslimanskom svijetu, ili u područjima koja imaju vrlo veliku muslimansku populaciju. Tako su muslimani u Keniji zapalili pet zasebnih crkava između 20. i 24. siječnja 2021. – istog dana kada su muslimani dva puta zapaljivim bombama napali 800. godina staru crkvu u Švedskoj. Prema izvješću lokalnog kenijskog izvora navedeno je slijedeće: „Većina članova crkve boji se prisustvovati vjerskim obredima (u ruševinama ili blizu njih) nakon spaljivanja crkvi, jer strahuju da bi ih ‘piromani’ mogli slijediti pravo u njihove domove čime bi ugrozili živote svojih obitelji.“

(https://morningstarnews.org/2021/02/christians-in-kenya-fearful-after-five-church-buildings-burned/).

Jednako kao što su opisani slučajevi vandalizma u Francuskoj kada su muslimanski vandali ljudskim izmetom „crtali“ križ na zidu crkve, tako su i kenijski ‘piromani’ ljudskim izmetom onečistili crkvene objekte.

Raymond Ibrahim kao stručnjak za Islam i njegov oštri kritičar navodi: „Činjenica je da je podlo oskvrnjenje crkava (uključujući i ljudskim izmetom) stoljećima bilo muslimanski zaštitni znak – neka vrsta poruke „Islam je bio ovdje.“ U svojoj knjizi: „Mač i skimitar: Četrnaest stoljetni rat između Islama i Zapada“ („Sword and Scimitar: Fourteen Centuries of War between Islam and the West“), Ibrahim je brojnim dokazima dokumentirao muslimanske napade tijekom njihovih invazija na kršćanske narode: „muslimani su ritualno oskvrnuili stotine tisuća crkava (samo kalif Hakim b’amr Allah je navodno uništio 30.000 crkava tijekom početka jedanaestog stoljeća). Zamislite što je ISIS učinio, ali na eksponencijalnoj razini – i to ne nekoliko godina, već više od tisućljeća u desetcima nacija raspoređenih na tri kontinenta.“

Ibrahim potom navodi i najnoviji slučaj iz Sudana koji je opisan u izvješću od 17. 2. 2021.: u Sudanu gdje je većinsko muslimansko stanovništvo, zapaljena je deveta crkva. Prije nego je crkva zapaljena, lokalni su muslimani ‘rasvjetlili’ razlog zašto napadaju kršćanske crkve: „U svakom gradu ili selu u kojem žive muslimani ne bi smjeli dozvoliti da se tamo nalazi nešto što pripada nevjernicima, kao što su crkvene građevine“, napisao je jedan musliman na društvenim mrežama; drugi je pak inzistirao da gdje god muslimani dozvole postojanje crkve, to mjesto postaje „osramoćeno“. Ukratko i riječima velečasnog Kuwe Shamala iz sudanske Kristove crkve: „Oni su se namjerili na crkvu jer ne žele vidjeti nikakav znak križa na tom području.“

One koji možda ne znaju ili su u međuvremenu zaboravili, podsjećam da se oskvrnjenje katoličkih crkava, uništavanje raspela, križeva, kipova i dr. događa u Hrvatskoj kao i u Bosni i Hercegovini. Tako je „Zadarski list“ 27. 7. 2020. objavio vijest o devastiranju i oskvrnuću poznatog „Posedarskog čuda“ – čuvene ‘Posljednje večere’ s Isusom i 12 apostola isklesanih u kamenim blokovima teškim oko 30 tona. „Posedarsko čudo“ je u svijetu jedinstveni križni put s 14 kamenih postaja i tri sveta sakramenta ukupne težine veće od 150 tona a nalazi se na Vidikovcu, na vrhu brda Brisnica.

„Vinko Kajmak, koji je pokrenuo i ostvario ovu ideju, iako u dobi od 85. godina odmah je prionuo poslu kako bi sanirao nastalu štetu rekavši: Ništa im nije sveto!“    

Nadalje, na zagrebačkom Jarunu u lipnju 2021. je oskrvnuta crkva Duha Svetoga: „u jutro 13. lipnja na vratnicama ulaznih vrata crkve pronađeno je uvrjedljivo sotonističko znakovlje: obrnuti križ, tri šestice i okruženi pentagram…“ Nažalost, primjera je mnogo više nego što ih se može nabrojati i barem kratko opisati u jednom tekstu.

Komentirajući tekst o oskvrnjenju crkava u Europi Raymonda Ibrahima, jedan se čitatelj predstavio kao Danos Shukuroglou te naveo da je podrijetlom s otoka Cipra. Naime, Turci su 1974. izvršili vojnu invaziju na Cipar i od tada je ova otočna država podijeljena na veći, južni dio gdje uglavnom žive Grci i koji je međunarodno priznat, te manji sjeverni dio, samoproglašena Turska republika Sjeverni Cipar.

Danos Shukuroglou u svojem komentaru ističe: „Na Cipru, odakle ja dolazim, većina crkava je uništena, pretvorena u štale ili toalete, uništena su groblja i iskopani grobovi nakon turske invazije 1974. godine… Freske i antikviteti su opljačkani i prodani na aukcijama u prekomorskim državama. Ovi ljudi nemaju poštovanja prema ničemu… Imam fotografije vandaliziranog groba mojeg djeda u turskom okupiranom području na sjeveru Cipra.“ Potom čitatelje upućuje na tekst: „Bitka kod Lepanta: Kada su Turci živim kršćanima oderali kožu jer su odbili Islam“ („The Battle of Lepanto: When Turks Skinned Christians Alive for Refusing Islam“) te dodaje: „kada pročitate ovaj tekst, biti će vam posve jasno o čemu ja govorim. Jesu li se oni promijenili od tog vremena? NISU! Hoće li se promijeniti??? NE ĆE.“

Danos Shukuroglou oštro kritizira toleranciju vlada europskih država smatrajući ih glavnim krivcima za postupke islamista te navodi: „Ako itko napravi i najmanju štetu na džamiji, mnogi će platiti životom.“ Nadalje, Danos Shukuroglou smatra da u Europu nisu došle izbjeglice niti migranti. Shukuroglou smatra da se zapravo radi o „Trojanskom konju“ kojeg su Turska i drugi islamski ekstremisti poslali u Europu i druge zemlje da unište zapadnu civilizaciju: „Zapad je previše tolerantan prema njima, i jednog dana koji nije tako daleko, zapadna će civilizacija platiti vrlo visoku cijenu radi svoje tolerancije.“ 

Izvor:

  1. Raymond Ibrahim: „Desecrated and Defecated on: Churches in Europe under Islam,“ 10. ožujka 2021.; www.raymondibrahim.com
  2. European Times News: „The Battle of Lepanto: When Turks Skinned Christians Alive for Refusing Islam“, www.europeantimes.info/2020/10/07/53ddnw9b5oct5scr/

Rodjena Marija Kuhar

Povezane objave

SOLUS CATHOLICUS – Za koga sve moliti?

HF

Kršćani se ne snalaze s uvezenim islamom

HF

George Soros širi nemoral u SAD-u

HF

Sretan ti rođendan, Isuse

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više