Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Miroslav Branimir Cakić Tomlekin iz Hrtkovaca

Višetoljetno iskustvo svojih predaka Tomlekin je pretočio u novele, romane i povijesti, koje plijene svojom specifičnošću i egzotikom

 

Hrvatska književnost je poput rijeke koja meandrira, ostavljajući iza sebe zanimljive prirodne fenomene (zavoje, rukavce itd.). Pripadaju joj poznata i krupna imena, ali i niz onih manje poznatih i sitnih. Književna slava i priznanje nikada nisu bili lako dostižni. Ta su postignuća književnicima izvan domovine praktički izvan domašaja. To posebice vrijedi za Hrvate iz Vojvodine.

Na prste jedne ruke mogu se izbrojiti Hrvati iz Vojvodine, koji su se probili na književnoj sceni u Hrvatskoj. Iako oni u književnom smislu predstavljaju pravu malu oazu, uslijed loše selekcije i drugih negativnih čimbenika ostaju mahom nezapaženi. Međutim, objektivno gledano, oni svojim opusom daju hrvatskoj književnosti njezin osebujni pečat – regionalnu raznolikost, po kojoj se toliko razlikuje od nacionalnih književnosti.

Nigdje kao u Hrvatskoj ne buja pojava lokalne kulture. Međutim, upravo u tomu leži i izazov. Ovjekovječiti svoj grad, svoje mjesto rođenja i mladosti samo po sebi nije lako. Ovaj pothvat nailazi na brojne, nepremostive poteškoće. Povijesne okolnosti nisu išle na ruku lokalnim sredinama. Arhiv Srijemske županije je zagubljen. Od propasti su sačuvani samo bezvrijedni dokumenti propalih tvrtki socijalističke ere. Međutim, književno-povijesna obrada zavičaja je samo pola posla. Put do čitalačke publike je priča za sebe, a o putu do slave da se i ne govori.

Međutim, Hrvati iz Vojvodine su skromnih prohtjeva. Oni ne očekuju velike nagrade i priznanja. Oni samo žele da javnost u Hrvatskoj bude upoznata s njihovom povijesnom sudbinom i kulturom, jer iz obiju mogu izvući mnogo poučnih i korisnih detalja, više nego iz sadržaja, koje nameću svjetske filmske tvrtke.

Koliko je teško plasman u osjetio je Miroslav Branimir Cakić Tomlekin (Osijek, 1944.), umirovljeni arhitekt i književnik iz Novoga Sada, čija književna djela su vezana uz njegovo mjesto mladosti, odrastanja i podrijetla – Hrtkovce i Srijem. Potiče iz stare poznate hrtkovačke gazdačke (posjedničke) obitelji. Cakići su izvorno bili Klementinci, koji su se doselili u prvoj polovici 18. stoljeća u južni Srijem, koji je poznat pod imenom svinjski Srijem. Bili su svjedoci smjene mnogih generacija, vlasti, kultura, država… Ugrožavali su ih različiti dušmani, ali su usprkos tome uspijeli opstati i prenijeti priču daljnjim generacijama.

Vjekovno iskustvo svojih predaka Tomlekin je pretočio u novele, romane i povijesti, koje plijene svojom specifičnošću i egzotikom. Hrvatsko selo je nedovoljno istražen fenomen u književnosti i povijesti, čak i danas, kada je proglašen takoreći brendom. Mnogo je takvih pojedinaca, koji su nakon upisa fakulteta napustili svoj zavičaj i nikad mu se nisu vratili. Odljev mozgova male sredine teško trpe, jer učene sinove vrijednih paora nema tko zamijeniti na kulturnom polju.

Seljak nije vičan knjizi. Nema za nju ni vremena, a što je opasnije – ni razumijevanja. Korist i smisao vidi u opipljivim stvarima, koje mu mogu donijeti obrt novca. Umjetnost, povijest, općenito kontemplativne aktivnosti prepušta „pametnijima“ od sebe. Umne i fizičke napore ulaže jedino u rad od jutra do sutra. Svećenstvo pak s malom iznimkom nije zainteresirano za dodatne muke. Tako su nebrigom, nepažnjom, potcjenjivanjem vrijednosti ustanove pamćenja mnogi segmenti hrvatske prošlosti, naročito ruralne, pali u nepovratni zaborav. Mnoga povijesno bogata mjesta kao npr. Gorjani u Srijemu, gdje se odigrala 1537. čuvena bitka, postala su uslijed rutine seoskog života – zapala su u opskuritet, jer se nije odvažio nitko da ih ovjekovječi.

Stara arapska poslovica kaže da vremenu odoljevaju jedino piramide. Međutim, pisana riječ je stariji i trajniji dokument čak i od piramida. Osim toga, mobilnija je, lakše se prenosi s koljena na koljeno. Međutim, ni ona nije otporna na destruktivne sile. Povijest svjedoči o propasti brojnih riznica znanja (knjižnice u Rimu, Aleksandriji, Carigradu, Bagdadu itd.). Njihov gubitak je teško pogodio mnoge grane ljudske djelatnosti. Hrvatski narod pak pratila je zla kob. Vjekovima se nalazio na vjetrometini sukobljenih interesa. Izuzev manjih oaza, poput Dubrovnika, Splita i ostatka Dalmacije, sve ostale hrvatske sredine morale su uložiti svoje znatne snage u obranu od Turaka i ostalih tuđina. Tek što su udareni temelji suvremenoj hrvatskoj kulturi, došli su novi izazovi u vidu različitih imprijalističkih težnji.

Prošlo stoljeće donijelo je brojne izazove hrvatskom selu. Svjetske gospodarske krize, migracije, ratovi, nacionalizacija itd. Iako je to bilo vrijeme razvijenog tiska, dostupnosti informacija, ipak nisu sve pojave i pojedinosti pošteno zabilježene. Tako je nastala ogromna praznina u znanju o ruralnim prilikama. Neizmjerivi su napori koje treba povjesničar uložiti da bi rasvijetlio barem u osnovnim crtama ono što su generacije praktički svojevoljno osudile na zaborav. Čovjek koji ne opterećuje svoju glavu suvišnim stvarima, nego živi od jutra do sutra, tipičan je žiteh malih sredina. Od tog uobičajenog kalupa odudaraju Cakići. Oni su istina i sami bili seljaci, ali su iznjedrili i inteligenciju, koja se nije odala porocima vremena. Zahvaljujući toj okolnosti, mnogi sadržaji o prošlosti Hrtkovaca su opstali i pored svih nedaća, koje su pratile ovo selo i njegove mještane od 1918. do 1992.

Tomlekinov djed Marko Cakić je bio nacionalno svjestan i društvno aktivni seljak. Dom, glavno glasilo Hrvatske republikanse seljačke stranke u svojim broju od 2. ožujka 1927. navodi ga kao člana upravnog odbora mjesne organizacije HRSS u Hrtkovcima. Zbog svog političkog uvjerenja Marko Cakić je bio čak zatvoren na nekoliko mjeseci u zloglasnom zatvoru u Srijemskoj Mitrovici, gdje su završili mnogi hrvatski velikani, uključujući i Vladka Mačeka. Njegov sin, Paškal Cakić, Tomlekinov otac, nije nijemo promatrao što se zbiva oko njega, nego je uzeo olovku i zabilježio ključne trenutke. Tako je stvorio osnovu za kasniju književnu obradu. I njegovog sina, Tomlekina, također je zadesila sudbina kroničara teških i tužnih vremena. Bio je u Hrtkovcima, baš onda kada su protjerivani Hrvati. Ova životna tragedija nije ga obeshrabrila, nego naprotiv dala mu je snagu i motivaciju za kulturno i društveno djelovanje.

Tomlekin je svoje prve knjige objavio nakon odlaska u mirovinu. Za kratko vrijeme stvorio je bogati književno-publicistički opus. Međutim, pisanjem i čitanjem se bavi još od rane mladosti. Još kao tinejdžer čitao je stranu književnost i objavljivao za gimnazijski časopis. Žanrovski, njegova djela su raznovrsna. Po značenju naročito se izdvajaju one knjige, koje govore o povijesti Hrtkovaca od najstarijih vremena do protjerivanja Hrvata 1992.: Hrtkovci, priče o onom što je nekad bilo (2015.), Hrtkovci – Priče o sudbini jednog sela (2015.) i Hrtkovci, priče o staroj kući i o mladosti (2015.). One predstavljaju vrijedan dokument o kulturni Hrvata na selu u 20. stoljeću. Zbog toga su vrijedne čitanja i socioloških istraživanja. Dosad se o Tomlekinovim knjigama nije mnogo govorilo. Došao je trenutak da se ta nepravda ispravi.

Vladimir Nimčević

Povezane objave

Nacionalna strategija razvitka protiv naroda

hrvatski-fokus

Kristian Kreković – hrvatski emigrant

HF

Svečana vijećnica – post scriptum

HF

Mladen Žigrović – novinar, pisac, emigrant i domoljubni djelatnik

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više