Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

UZALUDNO ZVIŽDANJE – U korumpiranoj Hrvatskoj najteže je zviždačima

Činjenice govore kako je sve o čemu ‘zviždi’ Maja Đerek cijela gola istina, dok ju direktno upleteni u ovu lopovštinu osporavaju

 

Bilo bi dobro prisjetiti se svih naših zviždača u ovih tridesetak godina naše samostalnosti, neovisnosti, demokracije i slobode. Svima im se javno iznošenje istine, prekršaja i prekršitelja, posebice, ako su to bili visoki državni dužnosnici i službenici, obilo o glavu. Ostali su bez posla, živjeli na granici siromaštva, proglašeni nenormalnima, razboljeli se i nestali. Najnoviji slučaj koji puni medije odnosi se na Državne nekretnine i makinacije u tom sektoru. Pravnica Maja Đerek, koja više nije mogla trpjeti nepoštivanje ustava, zakona, pravila i postupanja u vezi s nekretninama u vlasništvu države, je o tome javno progovorila, nakon što se bezuspješno protiv toga borila, unutar spomenute institucije. Proglašena je osobom s rušilačkim mentalitetom, koja kvari međuljudske odnose, ne govori istinu i ponaša se kao državni neprijatelj, posebice uoči izbora. Na nju se vršio pritisak od nekih ministara i visokih državnih dužnosnika, tajnika HDZ-a…, te ju se pokušalo urazumiti.

Žena poznaje zakone, vidjela je i djelomično sudjelovala u kršenju tih zakona. Uzalud je dulje vrijeme ukazivala na to. Nije bilo sluha za te svjesne i nesvjesne prekršaje, naročito kad su u pitanju ministri koji su sami sebi birali stan, imali krivo prebivalište i boravište, kojima se brzopotezno luksuzno obnavljao stan od potresa, koji su dobivali brijunske mandarine, kojima su službenice Državnih nekretnina kupovale peglu i jastučiće… Kakvu peglu i jastučiće su kupile? Je li to bilo po narudžbi novog  stanara ili po njihovoj slobodnoj volji? Koliko je bilo tih jastučića? Jesu li od svile, pliša, s nekakvim vezom, s heklanim motivima anđela, lovačkim amblemima…? Kakvi su zidovi? Čime su prekriveni? Ima li tapiserija? Namještaj, suđe, tepisi? Sve je to moralo biti u stanu. Za pretpostaviti je da je i to došlo iz Državnih nekretnina. Je su li to spomenute službenice radile za vrijeme svojeg radnog vremena ili honorarno? Sve to spada pod pogodovanje i ulizivanje državnim dužnosnicima. Sve to svi mi plaćamo. U svojoj bahatosti, banalnosti, samouvažavanju, samodostatnosti, oholosti, neki državni dužnosnici misle kako na sve to imaju pravo, zbog funkcije koju su dobili, na temelju stranačke članske iskaznice, teritorijalne kvote, zasluga iz Domovinskog rata, makar bili u Londonu ili Parizu za vrijeme tog rata. Oni su radili za Hrvatsku. Hrvatska im se ničim nikada neće odužiti za sve što su za nju učinili u diplomaciji ili logistici.

To gospođi zviždačici sigurno nije jasno i nije joj palo napamet da se uvijek i svugdje ne bismo smjeli držati zakona “ko pijan plota”. Ta se floskula primjenjivala u bivšoj državi, gdje se za svako eventualno zviždanje išlo u zatvor, te si bio stigmatiziran do kraja života, s užom i širom obitelji. Izgleda da se ništa od tada nije promijenilo. Da bi došlo do ikakve promjene moramo i trebamo se najprije promijeniti mi sami. Uporno guramo glave u pijesak, ne vidimo, ne čujemo, ne govorimo. Odmičemo se od problema. Ako baš javno ne osuđujemo onoga tko zviždi, za svaki slučaj odmičemo se od njega. Čovjek ostaje sam, izoliran, marginaliziran, prozvan i prezren, kao da ima kugu u Srednjem vijeku.

Da smo mi ono što nismo. Na temelju pokazanih i dokazanih činjenica zviždačicu iz Državnih nekretnina su najprije morali podržati suradnici u toj ustanovi, zatim novinari, čitatelji i svi pošteni i progresivni ljudi u Lijepoj našoj. Na ovom slučaju se pokazuje tko smo i što smo. Činjenice govore kako je sve o čemu “zviždi” spomenuta gospođa cijela gola istina, dok ju direktno upleteni u ovu lopovštinu osporavaju. Dakle, lažu. Nije to jedini slučaj u kojem će laž otjerati istinu. Pobijediti ju ne će, jer to nije prirodno i na duge pruge moguće. Kad se negdje u Europi i demokratskom svijetu ulovi visoki državni dužnosnik, posebice predsjednik ili premijer u laži, mora podnijeti neopozivu ostavku. U nas je to obična bajka ili priča za djecu. Sjetite se samo tko sve, odnosno koliki li su nam lagali, za mnogo toga i čega. U tomu prednjači državotvorna stranka i njezini visokopozicionirani članovi i simpatizeri. Od samog osnutka stranke, kroz sve ove godine stranku u stopu prati koloplet svakojakih laži, od bezazlenih do onih koje ugrožavaju državu i sve nas. Sve je to umotano i zamotano u “iskreno” domoljublje i veliko hrvatstvo. U to se ne smije dirati. Te svetinje satkane od laži, su temelj ostanka i opstanka, svih naših kula od karata, kojih ima gomila u svim područjima i segmentima rada, djelovanja i života, od fizičkih i mentalnih do duhovnih.

Ne mogu se sjetiti da je netko zviždao zbog očitih prekršaja u HDZ-u. Tu i tamo neki su nezadovoljni svojim stranačkim statusom nešto rogoborili, neki čak i izašli iz stranke, da bi se nakon višestrukih “preleta” vratili stranačkim korijenima, bilo formalno ili neformalno. Nije to bilo zbog ideologije, već iz čiste osobne pragme i grabeži. Sve te frakcije unutar stranke, lijeve i desne su bezopasne po vodstvo stranke. Zna to dobro vodstvo stranke i premijer. Svi su oni manje-više za pregovore spremni i potkupljivi. Rejting stranke je  stabilan. Vrti se oko 30 posto biračkog tijela, što je realna procjena situacije i političkog dugoročnog stanja.

To su glasovi uhljeba i ostalih korisnika beneficija, uslijed posjedovanja plave članske iskaznice. Takvi nikad ne će podržati zviždače u državnim institucijama i tvrtkama, čak niti onda kad  imaju istinitu realnu spoznaju o iznesenim prekršajima i muljažama. Oni štite mangupe u svojim redovima. Takve mangupe štiti i predsjednik Vlde, svjestan da od zviždanja ne će biti ništa, osim burn off stanja zviždača, od čega se ne će oporaviti do kraja života.

Nije puno drugačije niti u drugim političkim strankama, niti u oporbi, koje zapravo nema, ni u tragovima. Kad bi postojala prava konzistentna i kongruentna oporba jednom bi se već pozabavila i uhvatila u koštac s činjenicama koje iznose zviždači, pogotovo kad manje-više svi znamo ono što oni iznose. Nije dovoljno znati treba argumentirati i dokazati. U ovom zadnjem slučaju oko državnih nekretnina, njihovoj raspodjeli, podjeli i obnavljanju postoje relevantne činjenice. Bilo je tu svega i svačega, pogodovanja, sukoba interesa, korupcije, klijentelizma, nepotizma i još puno negativnih izama, kojima je premreženo ovo društvo i država.

Od oporbe očito ništa, kao i uvijek do sada. Sve je to jalov posao, gubljenje vremena, baš kao i prijedlog za opoziv ministra Darka Horvata. On se oporbi i svima nama smije u brk, ponosno dižući glavu i bradu visoko u zrak, neodoljivo podsjećajući, pritom, na  velikog vođu u susjednoj nam državi za vrijeme Drugog svjetskog rata, u kojeg se ugledao i Slobodan Milošević.

Svi znamo i vidjeli smo kako prazan klas visoko strši i od njega se dobiva samo slama. To očito nije nikakva poruka i smjer u odabiranju naših funkcionara. Dovoljno je da budu odani, poslušni i stranci uvijek vjerni, poput marinaca: Semper fi! Kaj god! Dobro je poznato kako se takvi ponašaju kad njihov šef izgubi čvrstu podlogu i posklizne se. Imali smo to prilike vidjeti, čuti i doživjeti. Najbolji je primjer slučaj bivšeg premijera Sanadera, koji je u zatvoru. Najprije, do jučer odani i poslušni suradnici šute. Ništa ne znaju. Nakon toga se malo pomalo odmaknu od osumnjičenog i optuženog “krivca”. Povuku se ili odu k onome tko dotičnoga zamijeni, bez obzira na njegovu ideološku usmjerenost. Neki postanu pokajnici, te za cinkanje svojeg šefa budu oslobođeni ikakve krivnje u suradnji, te mirno uživaju u mirovini i spavaju snom pravednika, dok njihov dojučerašnji Pigmalion provodi dane u Remetincu, uz  preranu starost i niz svakojakih boleština. Reći će neki: Zaslužio je to! O tom, potom. Pitanje je bili on to sve što mu je stavljeno na teret mogao raditi i sprovoditi sam bez vjernih pomagača, koji su imali višestruke pomoći od te suradnje.

Među njima vlada određena omerta. Ništa oni nemaju s tim zlodjelima, lažima, krađama, obmanjivanjima i prijevarama. Ništa nisu vidjeli, niti čuli. Oni su samo radili svoj posao. Među takvima zviždača nema. Između ostaloga ponekad se postavlja pitanje zašto ti koji zvižde su zazviždali baš u nekom određenom času ili vremenu. Je li to bio nekakav važan tajming ili jednostavno više nisu mogli izdržati pritisak i mobbing. Jesu li sami u tome ili su nečija produžena ruka. To se mora sagledati iz svih perspektiva i kutova. Komu je najednom zasmetalo dilanje državnih nekretnina, osim osobi koja je taj posao htjela odraditi časno i pošteno, po ustavu i zakonima?

To je hajka i haranga, rekao je Plenković. Time se žele demontirati institucije, vlast i država? Kaj god! Vlast i državu demontiraju oni visoki državni dužnosnici koji eklatantno krše zakone, koji ne rade u interesu države i narodu, već isključivo za svoju korist, svoj uspon na ljestvici uspjeha u politikom i društvenom smislu. Nikakvo ničije zviždanje takve ne će, niti pokolebati u njihovim nečasnim radnjama, a kamoli maknuti s funkcije. To je zaštićena vrsta. Nije to od jučer. Tomu smo svi doprinijeli svojom pasivnošću, sluganskim i balkanskim mentalitetom i stavom: Ne bi se štel mešati!” Moramo se miješati i umiješati, inače nam se loše piše.

Ankica Benček

Povezane objave

Zašto je prognan Karamarko?

HF

Odlučeno je, da se državotvorna stranka HDZ uništi, zbog “pljačke i korupcije posljednjih 30 godina”

hrvatski-fokus

Silovanje Hrvatske treba prestati

HF

Opet u Hrvatskoj burno. Zbog uzvika Za Dom spremni!

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više