Hrvatski Fokus
Društvo

Izložba ‘Vjekoslav Ivanišević – Arhitekt’ u Sveučilišnoj galeriji Vaska Lipovca

U svemu što je Vjekoslav Ivanišević radio tijekom svog života vidljiva je ljubav prema svom rodnom gradu i struci

 

U Sveučilišnoj galeriji ‘Vasko Lipovac’ u Splitu u ponedjeljak, 9. svibnja 2022. svečano je otvorena izložba „Vjekoslav Ivanišević – Arhitekt“.

Izložbom se po prvi put predstavlja životni opus splitskog arhitekta Vjekoslava Ivaniševića (1947.-2018.). U rodnom gradu pohađao je osnovnu školu i klasičnu gimnaziju, a u Sarajevu Arhitektonsko-urbanistički fakultet na kojem je diplomirao 1975. godine. Još kao student ističe se dorađenom grafičkom prezentacijom i rijetkom ozbiljnošću u projektiranju, te dobiva „Nagradu gospodarstvenika grada Sarajeva za studentske projekte“ i time otvara put za suradnju s uvaženim arhitektima koji su utjecali na njegov daljnji rad – Juraj Neidhart, Zlatko Ugljen, Boris Magaš i Dinko Kovačić.

Radio je u projektnom birou Projektant u Sarajevu, projektnom birou Lavčević u Splitu, Zavodu za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, Urbanističkom zavodu u Splitu gdje je dvije godine obnašao dužnost direktora Zavoda. Godine 1992. osniva Arhitektonsku radionicu centar d.o.o. u kojoj je direktor od 1993. do 2013. godine. Kao osnivač ARC d.o.o. projektira značajne objekte, sudjelujući u natječajima na kojima odnosi osam prvih, dvije druge i jednu treću i petu nagradu, te dva otkupa. Bio je član više žirija na gradskim arhitektonskim i urbanističkim natječajima.

Njegov obilni i opsežni opus je vidljiv na svakom koraku i upravo primarno koncentriran na grad Split kojeg je bezrezervno volio. Njegove kuće poput nepogrešivog kroničara zapisale su događaje i vrijeme, a rafiniranost transformacije tradicijskih detalja pokazuju umijeće prilagodbe mjestu i vremenu. Njegovi uradci svi od reda, bilo da se radi o urbanističkim rješenjima, stambenim objektima, objektima javne namjene, uređenju javnih gradskih prostora upozoravaju da jedino pristojnošću prostora, dosljednom suvremenošću i nadasve poštovanjem se može udovoljiti i najsuptilnijim očekivanjima naše baštine. Hotel „Jadran“ Split, stambeni niz na Pazigradu,uređenje Marmontove ulice, Zdravstvena škola Split, Medicinski fakultet Split, Klinika za ginekologiju i porodništvo KBC Split,  Hotel Park  u Splitu, Hotel Luxe u Splitu, Stambeno poslovna zgrada Domić u Splitu, pošta i telefonska centrala u Povljima, Cisti Velikoj i Selcima, uređenje Rive u Trogiru, gradska sportska dvorana u Kaštel Sućurcu i Omišu, više objekata za stanovanje i odmor samo su neki od projekata kojima je trajno obilježio gradske i dalmatinske vizure.

Vjekoslav Ivanišević je autor elaborata prenamjene objekata bivše JNA kojeg je izradio u ožujku ratne 1992. godine. Na temelju Elaborata, putem odluke Vlade RH pomogao je unijeti u vlasništvo  Grada Splita zgradu Banovine, Hotel „Ambasador“, Tvrđavu Gripe, Centar veze u Vukovarskoj, Depadans na Bačvicama, Kampus Visoka, kompleks bazena na Poljudu, Vojni sud, Centar za novačenje i niz dječjih vrtića. Bio je aktivni član Društva arhitekata Split od 1977. godine, član i predsjednik Lions Cluba Split, te od 1990. istaknuti član Hrvatske demokratske zajednice, gradski vijećnik dva mandata, predsjednik Komisije za izradu prvog Statuta grada Splita u slobodnoj Hrvatskoj. Arhitekt je posthumno dobio Nagradu Grada Splita za životno djelo.

U svemu što je Vjekoslav Ivanišević radio tijekom svog života vidljiva je ljubav prema svom rodnom gradu i struci, a kao što je i sam rekao najveća vrijednost njegove arhitekture je zadovoljstvo i sreća ljudi koji ju koriste.

U sklopu izložbe predstavljena je istoimena monografija čija je autorica njegova kći Petra Ivanišević Brzulja, također arhitektica. Grafički urednik knjige je studio Kazinoti&Komenda, izdavač Društvo Arhitekata Splita. Akcentuirana prezentacija arhitektonskog materijala i dokumentacije, koji su i sami pri nastajanju često, kod ranijih objekata u potpunosti minuciozno i znalački ručno ocrtavani, tvori glavninu koncepta. Rezultat je uredan i poticajan prikaz urednog, rafiniranog arhitektonskog rada, koji je za sobom ostavio iste takve zgrade i prostor.

„Kad vidite ovu izložbu i ovu monografiju, vidite ljubav. Nacrti nam pričaju o velikoj ljubavi arhitekta prema svakoj od ovih kuća, knjiga i njen dizajn o ljubavi dizajnera, u predgovorima osjetite ljubav prijatelja prema prijatelju. A ničega ovoga ne bi bilo da nije bilo velike ljubavi kćerki prema ocu“  kazala je Daša Gazde, predsjednica Društva arhitekata Split.

„Htjela sam da knjiga ima što više tebe, tvojih crteža, citata, zapisanih tekstova. Trudila sam se dati naglasak za ono što si najviše volio, a to je arhitektura u punoj njezinoj ljepoti i čistoći. Tvoja arhitektura je umjetnost“, ustvrdila je Petra Ivanišević Brzulja, kći arhitekta. 

Izložbu je otvorio rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. Dragan Ljutić ističući kako je i on njegovao veliko prijateljstvo s arhitektom Ivaniševićem koji je ostavio veliki pečat u Splitu, te djela koja su pjesma od arhitekture. Mimo protokola pozvao je Ivaniševićog prijatelja iz djetinjstva prof.cdr. Matka Marušića da zajedno proglase izložbu otvorenom.

U katalogu izložbe prof. dr. Marijan Hržić piše „Ova izložba i monografija po prvi put cjelovito sabiru i predstavljaju djelo Vjekoslava Ivaniševića, značajnog hrvatskog i splitskog arhitekta, otkrivajući nam istodobno jedan život pomno posvećen poimanju i stvaranju arhitekture. Radi se o po mnogo čemu izuzetnom arhitektu, cjeloživotno upornom i nadarenom. Taj opus je istovremeno i obiman i vrijedan, odlikuje ga znakovita raznolikost i kontinuirana prisutnost, koja se proteže kroz niz godina, a odnosi se na teme, dimenziju i način nastanka njegovih brojnih zgrada. Raznolikost je odraz snage i svestranosti autora i njegove pune predanosti osobnoj arhitektonskoj misiji, dok kontinuitet govori o razvojnom procesu i pozivu koji je predodređen da ostvari svoj cilj. Djelatni arhitekti brzo prepoznaju i najbolje znaju kad netko uvjerljivo barata zanatom i svim aspektima prakse kao što je to očito i kod prvog, informativnog razgledavanja ovog graditeljskog mementa Vjekoslava Ivaniševića. Tekući život nerijetko propusti dovoljno isticati značaj nečijeg doprinosa, što se posebno odnosi na složeni kontekst kakav je arhitektonsko stvaralaštvo. No sretna i sasvim nedvosmislena okolnost jest da arhitektura sama, uvijek ostaje i govori sama za sebe. Njezina istina podupire se i širi i knjigama, poput ove monografske zbirke jednog opsežnog i važnog recentnog arhitektonskog djela, koncentriranog predominantno na područje Splita i srednje Dalmacije, gdje je autor, uz izuzeće studija, proveo cijeli život.

Ranu manifestaciju talenta, prvu pojavnost Vjekoslava Ivaniševića kao mladog arhitekta ranih osamdesetih prati složen i raznovrstan niz tipologija. Gotovo istovremeno ili u gustom nizu projektant se oglašava i okušava u temama koje su izazovne i za starije i iskusnije: individualnoj obiteljskoj kući, kao arhitektu cjelovite i slobodne forme integrirane u topografski profiliran i determinirajući okoliš krševite obale, te programski i površinski obimnoj stambeno poslovnoj intervenciji, gradotvornoj uglovnici. Obje bazične teme stanovanja, već tako zarana impresivno određene odlučnim autorskim potpisom kao i evidentnom edukacijom modernističke tradicije, dobit će niz alternacija u godinama koje slijede. Jer Vjekoslav Ivanišević očito je od početka znao što želi ostvariti kao arhitekt: zanimala ga je živa, djelotvorna gradnja, suvremeno dostojanstvo i lice drevnog mediteranskog grada kojeg je volio i kojem je pripadao, njegovog Splita.

I gradio ga je tijekom narednih desetljeća, sam grad ali i njegovu okolicu, uzorno i pasionirano, rješavajući često istaknuta pa i mitska mjesta, punktove i poteze. Prepoznat po svom znanju, kvaliteti i pristupu, dobivajući ispočetka narudžbe i poslove kao samostalni arhitekt ili kao suradnik već afirmiranih imena i ureda, ali i dobivši tijekom radnog vijeka i nagrade i realizacije na istaknutim natječajima, među značajnom konkurencijom.

Inicijalnim stambenim temama, individualnim i višestambenim, brzo će se pridružiti i ostale javne institucije: poslovne, turističke, sportske, te naročito edukativne i zdravstvene. Važni su to objekti za grad Split, složene utilitarnosti i naglašene semantike, svojevrsni simbol novog Splita kao razvijene sredine koja odabire i arhitektonske pothvate za svaki od svojih novih života, i pri tom se često odlučuje za način i izraz arhitekta Ivaniševića. To je pristup koji ne poseže lako za primjenom noviteta, oslanja se na kanonski definirane stavove, o prostoru i formi, te koji, radilo se o samostalnom objektu ili naglašenoj interpolaciji, starom toponimu ili urbanitetu u nastajanju, uvijek i bez iznimke odražava seriozitet i odgovornost prema lokaciji i temi.

Devedesetih godina graditelj će graditi i novu crkvu. Arhitektonskim temama tijekom vremena pridružuju se i urbanističko prostorne studije, među kojima se ističu realizacije pažljivog i suzdržanog oblikovanja paradigmatskih mjesta na kojima vlada karakteristična lokalna kolizacija povijesti i suvremenosti. Dinamika i izbor gradbenih inicijativa i potom ostvarenja govorit će na taj način nešto i o dobu u kojem su nastajale, ali i o činjenici da se radi o jednom od najplodnijih pa i najmarkantnijih arhitektonskih kreatora Splita na dugom prijelazu stoljeća. Njegov rukopis preko ove detaljne i pregledne knjige, koja obiluje autentičnim materijalom, pratimo od čvrstih, likovno izbrušenih početaka, još svježih fascinacija premisama Le Corbusiere i Wrighta, preko smirenih istraživanja aktualnih strujanja, do neizbježne involviranosti u karakteristike ambijenta i tradicije u kojoj se gradi.

Zanimljiv je to i poučan, kronološki likovni opis za svakog tko se zanima za suvremenu hrvatsku arhitekturu ili prostor hrvatskog juga i Splita u svoj njegovoj karakterističnosti. Prati ga i vibrantno štivo kratkih tekstova proizišlih iz osobnih promišljanja autora samog za svaki pojedinačni projekt.

Zasebnu i dodatnu vrijednost monografije čini pisani udio dva barda suvremene hrvatske arhitekture, Dinka Kovačića i Nikole Bašića, kod obojice preko vješto sročenih reminiscencijskih eseja, intimističkih i slobodnog stila, koji zanimljivo govore o djelu u jednom zajedničkom vremenu, kao i o kolegi i prijatelju, te se čitaju lako i u dahu.

Niz istovremeno bitnih i sretnih realizacija, kreativni put projektanta s integritetom, koji je zadužio svestranim i autentičnim arhitektonskim djelom, zaslužuje svaku pažnju i interes javnosti, posebice stručne.

U glazbenom dijelu otvorenja nastupio je Gudački kvartet „Bozzotti“.

Izložba se može razgledati do 29. svibanj 2022. godine.

Nives Matijević

Povezani članci

AFORIZMI – Politizeri i krilatice

HF

MUDROSITNICE – Ne uzvraća se zlo istom mjerom

HF

AFORIZMI – Dječja posla

HF

Deratizacijsko glasnogovorništvo

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...