Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Sramni potez puljskoga gradonačelnika Filipa Zoričića

Hrvatskom se i dalje širi zadah jugoslavenstva

 

Zar i ti sine Brute? Zar i vi gradonačelniče Filipe Zoričiću? Zašto to radite? S jedne strane duh velikana hrvatske misli Vlade Gotovca, a sa druge strane palanački vulgarni primitivizam jugoslavenstva Đorđa Balaševića. Hrvatskom se raširio zadah jugoslavenstva.       

Prvo što se dogodilo u Jugoslaviji nakon formiranja vlasti 1945. godine na dalje, bili su masovni progoni i ubijanja hrvatskih intelektualaca (osobito kulturnih djelatnika): znanstvenika, liječnika, novinara, pisaca, pjesnika, slikara, skladatelja, dirigenata, sudaca i dr. Uz one koji su pobjegli pred komunističkim terorom, kakav do tada u povijesti nije bio poznat, to je značilo pravi društveni potop i katastrofu od koje se Hrvati nikada nisu oporavili. Hrvatski narod tako ostaje traumatiziran i obezglavljen gubitkom svojih najboljih i najsposobnijih ljudi koji su bili predvodnici u svim društvenim područjima (osobito kulturi), a na njihovo mjesto dolaze krvnici i njihovi sljedbenici koji bacaju Hrvatsku u blato primitivizma, ispodprosječnosti i vulgarnosti.

Postavljanje klupe na Željezničkom kolodvoru u Puli u čast pjevača koji uličarskim prostačkim pjesmuljcima podilazi masama je doista nevjerojatno srozavanje u kulturnom, moralnom i etičkom pogledu.

Još na Đardinima postavite klupu u duginim bojama pa smo baš kulturno „potkovani“ Uostalom zastavu duginih boja  postavili  ste na Gradsku vijećnicu, dakako nezakonito, na samom početku mandata.

Očito slijedite put IDS-a koji je ime kina Zagreb (glavni grad Hrvatske) promijenio u kino Valli, jer je Musolinijeva priležnica po njima  zaslužna građanka grada Pule. Samo ne znam čime je to zadužila grad Pulu, možda je  DUCEA, velikog fašističkog vođe, kojega antifašistički IDS, eto obožava. Isto tako ne znam čime je Đorđe Balašević zadužio grad Pulu, da mu postavlja spomenik?

https://www.glasistre.hr/pula/na-stanici-u-puli-na-svoj-rodendan-dorde-balasevic-dobio-klupu-u-najvecem-istarskom-gradu-795737

Očito  „ napredni, liberalni , antifašistički ljevičari pored duginih boja ne znaju kulturno komunicirati već šalju prostačke i vulgarne poruke, kao da ih  nitko uljuđenom ponašanju  nikada nije podučio.“

Transparenti sa nedavnog prosvjeda izazivali su gađenje svojom vulgarnošću

 

I ne samo u tom slučaju, nego i u prostačkim stihovima Đorđa Balaševića Zašto građani Hrvatske ne rone suze za hrvatskim herojima i umjetnicima kao za Balaševićem? Što se to dogodilo sa sustavom vrijednosti u Hrvatskoj? Nevjerojatne scene opraštanja od srpskog kantautora Đorđa Balaševića po Hrvatskoj! Tako nešto nije bilo viđeno ni kada je umro hrvatski skladatelj i pjevač Arsen Dedić,  legenda hrvatske estrade koji je nastupio čak i u pariškoj Olympiji Oliver Dragojević, ni nedavno kada je umro hrvatski pjevač, domoljub koji je po svijetu promicao Slavoniju i Hrvatsku, Krunoslav Kićo Slabinac! Takve scene nemoguće je vidjeti kada umre zaslužan Hrvat, kada umre hrvatski branitelj, kada si mnogi hrvatski branitelji upravo zbog ovakvih manifestacija nepoštivanja svojeg, a veličanja tuđeg, oduzmu život, jer se zapitaju ” Za koju sam se ja državu borio” i doista u kakvoj mi to državi živimo?

Stvarno mnogi od nas pitamo se u kojoj mi to državi živimo, kakve to vrijednosti vrednujemo, kada smrt jednog srpskog pjesnika i pjevača skromnih pjesničkih i glasovnih mogućnosti, sa prostačkim i primitivni  stihovima , izazove takvu erupciju „bratstva i jedinstva“ ?

Zagrebački “Jutarnji list” piše “Jugoslavije već dugo nema, ali je zapravo umrla danas”. Ne, nije umrla u glavama ljudi koji su  postavili  klupu u čast osobe, koja ničim nije zadužila grad Pulu ni njegove žitelje, baš ničim!

Osamdesetih stao na barikadu razuma i tokom svih kasnijih godina ostao dosljedan sebi i onome što je zagovarao tokom cijele karijere”

Nije! Nije točno, nije stao na barikadu razuma 80-ih, ni 90-ih, kada je trebao nego kasnije, kada je uvidio što rade JNA i njegovi sunarodnjaci po Sarajevu! Nakon kataklizmičkog razaranja Vukovara i na dan najvećih razaranja Dubrovnika izjavio je u intervjuu srpskom NIN-u 6. 12. 1991 godine: „Mene je lično, od svih onih scena iz Vukovara, koje su bile monstruozne, najviše uplašilo lice one ČASNE SESTRE, koja je u celoj toj situaciji bila apsolutno bez emocija. Kod UHVAĆENIH USTAŠA, kod OSLOBODILACA, kod naroda koji izlazi iz podruma s jedne i s druge strane, svuda se videlo nešto ljudsko na facama – mržnja, radost, strah, histerija – sem na tim VOŠTANIH LICIMA ČASNIH SESTARA, koja su jedina odavala PREDUMIŠLJAJ.”

Znači za njega su JNA i velikosrpski četnici bili “oslobodioci” a Hrvati “ustaše”, a “voštano ” ledeno bezizražajno lice redovnica samo je nerazumijevanje vjere i odraz antikršćanske, ateističke jugokomunističke ideologije.

Đorđe Balašević bio je tipičan proizvod jugoslavenskog društva, zakletva Titu, veličanje JNA, koja je nastala u NOB kao narodna armija, odgovorna za ratne i poslijeratne masovne zločine, odmazde i ubijanje “neprijatelja” Jugoslavije , a očuvanje te tvorevine duboko je u biću Đorđa Balaševića. Pojam ustaše za Hrvate koji su branili Vukovar od te iste JNA, odraz je jugokomunističke ideologije koja je vladala u Jugoslaviji.

Računajte na nas iskazuje spremnost ponovnog zločina, novih ofenziva sa ciljem očuvanja tog poretka. To je JNA doktrina, zločinački karakter režima, koji je nastao na zločinu i koji se održavao  na vlasti zločinom i pripremao mlade za očuvanje režima zločinom! JNA je održavala doktrinu zločina, potenciranu sa kultom nepogrešivosti vođe, vrhovnog zapovjednika druga Tita. S veličanjem velikog vođe i JNA kao poluge održavanja režima na vlasti vođe na vlasti, i titoizam to je osnova jugoslavenstva, koju ova pjesma dokazuje. Dok Thompson pjeva Domovini-Uvijek vjerni tebi, Balašević pjeva zakletvu Titu. Pa valjda mu je Tito –Domovina. Jer Tito za njih predstavlja jedinu poveznicu koja je predstavljala Jugoslaviju. Umro Tito, raspala se umjetna tvorevina Jugoslavija.

Kada je JNA napala Sloveniju Balašević je spjevao pjesmu Laku noć Janezi kojom je jasno iznio svoje stavove, oni su rovarili, pa su mu se smučili, pa na kraju psovka “ jeb’o nas tko nas sastavi” Laku noć Janezi (jeb’o nas ko nas sastavi) Valjda je psovanje „umjetnička sloboda“

Tek napadom JNA na Sarajevo Balašević počinje uviđati da ta JNA ne brani, nego ubija narod. To ga je zaprepastilo i doprinijelo da postane mirotvorac. Ali opet ostaje u njemu ona jugo doktrina podijeljene krivnje. Sada nisu krive samo ustaše, krivi su i četnici. I to mu je počelo dobro prolaziti kod publike, jer on je protiv Miloševića, i protiv ustaša i četnika. Sada nisu samo ustaše i Slovenci krivci za raspad najdraže države, tu su i četnici i tako je podijeljena krivnja , nema agresije nego građanski rat.

Iz ove pjesme se točno vidi njegovo jugoslavenstvo: „Imam samo Jugoslaviju”, “svako pleme crta granicu”, što znači JNA i Srbija nisu izvršila agresiju na Hrvatsku i BIH, već su se svi “crtali svoje granice” a on bi pjevao Hej Slaveni. Balašević je tako bio i ostao Jugoslaven , koji je kada se Jugoslavija raspala postao mirotvorac, ne govoreći o zločinima koji su počinjeni, ne spominjući zločine, ni tko ih je prouzročio, ni tko ih je počinio. Time je svu krivnju za velikosrpsku agresiju gurao van iz sjećanja onih koji su ga slušali, nehotično provodeći Memorandume SANU 2. Ni u jednoj od pjesama nije otišao dalje od podijeljene krivnje za ratove na području bivše države, već to na svoj način tumači kao neke tamo loše politike crtanja granica.

Komunisti kroz kulturu nastojali uništiti hrvatski narod i njegov identitet

Baš zbog te podijeljene krivnje Balašević je postao idol širokog broja ljudi u regiji. Taj način jednake krivnje odgovara Srbiji, jer umanjuje njezinu odgovornost, Bosni i Hercegovini jer se smanjuje krivnja Bošnjaka, a međunarodnoj zajednici jer je oslobađa krivnje za njeno nedjelovanje, koje je Srbiji omogućilo započinjanje i trajanje rata. A njegov odnos prema Bogu i vjeri je u potpunosti neprimjeren. Psovanje jedan veoma ružan način komunikacije, prostački,  primitivan i vjerski neprihvatljiv. Ovom pjesmom namjerno je izvrgnuo ruglu i vjeru i povrijedio svakog vjernika.

Pročitajte kako Thompson pjeva o Bogu, a kako Balašević?

Thompson se duboko vjernički uzda u Boga „nije nas ostavio Bog“ A Balašević primitivno , prostački psuje Boga. Neizrecivo ružno!

Začuđujuće je koliko ima u Hrvatskoj još mentalnih jugoslavena, koji pokazuju kako se brzo zaboravljaju ratne strahote koje su došle iz Srbije, žrtve koje je prouzročila velikosrpska agresija, kako se urušio vrijednosni sustav u kojemu se ne poštuje i ne cijeni doprinos hrvatskom društvu i hrvatskoj zajednici. Jesmo li mi smo doista  izgubljen narod bez ponosa i identiteta?

Zastrašujuće je što je Balašević u pulskoj Areni nastupao na poziv pulskog gradonačelnika Borisa Miletića i to više puta, dok je Ivan Jakovčić u kolovozu 2018. godine izjavio: „Thompsonu mogu samo poručiti: nisi pjevao u Areni, bogami niti ne ćeš pjevati“.

Zastrašujuće, jer je to čista diskriminacija državljana Republike Hrvatske prema stranom državljaninu. Zastrašujuće je što jedan strani državljanin i to države koja je bila agresor na Hrvatsku, sa velikosrpskih, četničkih pozicija  ima veća prava od hrvatskog državljana i to hrvatskog branitelja.

Zastrašujuća je ta uzurpacija vlasti i moći od lokalne stranke, legalizirana od hrvatskog pravosuđa! Arena je očito privatna svojina Ivana Jakovčića i IDS-a kada oni sa njom raspolažu. Nisu je dobili u dotu, kao ni grad Pulu, ona je povijesno naslijeđe svih nas,  a nama naočigled svojim licemjerjem vrijeđaju ljudsko dostojanstvo.

Masovno hodočašće na oproštaj od Balaševića po hrvatskim gradovima pokazuje izgubljenosti jednog djela Hrvata koji se nikako ne mogu rastati od Jugoslavije, države čija je JNA 1991. godine ubijala Hrvate i u čije ime  su ubijani Hrvati, a Balašević je opravdava nazivajući Hrvate 1991. godine  ustašama. Gdje su im ustaše kada su ih pobili 1945. godine?

Lili Benčik

Povezane objave

“Predsjedničke” stranke – nova ponuda na političkom tržištu

HF

Nabijanje naroda na koaliciju

HF

Bal vampira na Medvednici

hrvatski-fokus

Porfirije Perić – četnički kantautor iz Chicaga

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više