Razum, školska nastava kao i kućni odgoj imaju veoma slab utjecaj na masu u usporedbi s gestama, sloganima kao i obmanama
U djelu “Psihologija masa” Gustave Le Bon (Nogent-le-Rotrou, 7. V. 1841. Nogent-le-Rotrou – Pariz, 15. XII. 1931.) veoma negativno stoji naspram ljudske mase i njenom ponašanju. Koristi argumente konzervativne francuske elite gleda s visine na narod i socijalističke struje. Pesimistično se žali, da će mase koje su prema njemu isključivo razarajuće, biti upotrijebljene od strane političkih struktura. Le Bonu se nije sviđalo vrijeme promjena i dolazećih institucija, jer je bio mišljenja da zakoni i država ne mogu ponašanje naroda izmijeniti.
Središnju ulogu igra podsvjesno ponašanje ljudi. Naglasio je da se tada još nije dosta znalo o ljudskoj prirodi. U djelu se bavi i temama komfora, otuđivanja i vođenja. Le Bon je smatrao da pripadnici visoko razvijene kulture, u masi gube svoju kritičnost, pa se i sami počinju primitivno ponašati. Utopljen u masu pojedinac postaje lakomislen i “zaražen” od strane drugih. Ove karakteristike čovjeka je kasnije preuzeo za svoj rad i sam Sigmund Freud, smatrajući čovjeka iracionalnim, ako podliježe podsvjesnom ponašanju. Prema Freudu, ideja stvara instituciju a ne obrnuto.
Le Bon prikazuje kako politička mišljenja i religije mogu zavladati ljudima. Opisuje koje su dogme (učenje) neophodne, kao i kakve osobine treba imati veliki vođa. Naglašava da razum, školska nastava kao i kućni odgoj imaju veoma slab utjecaj na masu u usporedbi s gestama, sloganima kao i obmanama.
Na kraju svog djela Le Bon skeptično podvrgava birače i parlamente ispitivanju. Veoma ih je negativno ocijenio, u stilu Oswalda Spenglera prikazuje da se povijesti piše emocijama i kulturom kao i nacijom. Sve to prema Le Bonu nema racionalnu podlogu ali veliku ulogu u pisanju povijesti igraju duhovne elite.
Središnje teze psihologije masa
Vrste masa:
- Nejednake mase (foules hétérogènes)
(1) Bezimene mase (npr. ljudi na ulici)
(2) Mase s imenom (npr. sud, parlament)
- Jednake mase (foules homogènes)
(1) Sekte (političke, vjerske itd.)
(2) Kaste (vojna, radna, vjerska itd.)
(3) Klase (seljaci, građani itd.).
Biće, funkcija i ocjenjivanje mase:
Jedna masa je u osnovi impulzivna, pokretna, lako skretljiva, lakovjerna, sugestivna, netolerantna, diktatorska kao i opsjednuta pretjeranim i genijalnim idejama.
Mase prenose ideje i kulturne ciljeve, koji ostvaruje manji broj ljudi, koji ostanu na određenoj udaljenosti od mase.
Individua (pojedinac) može se u masi uzdignuti ili potonuti (obično zadnje).
Korijen mase je njena “duša”, koja proizlazi obično i zajedničke “rasne duše”, odnosno njenom kulturnom supstratu (jednom dijelu).
Anglosaksonske mase su drukčije od romanskih, štoviše pokazuju i suprotne reakcije.
Moderne mase su karakteristične po bezmjernom egoizmu, raspadu i duhovno “neplodnoj” rulji koja ima većinu glasova.
Nadolazeće vrijeme se ocjenjuje kao negativno, jer će u njemu vladati nadmoćne mase koje se ne vežu za ideale, prepričavanja i institucije.
Sugestivnost i lakosmislenost mase:
Članovi jedne mase gube kritičnost, koju su imale kao individue. Ličnost nestaje.
Masa ne razlikuje između ličnosti i stvari.
Podleže lako sugestiji koja se može usporediti s hipnozom, histerična i lako s njom upravlja.
Prema tomu u masi se legende dobro šire ukoliko sadrže junake i važne događaje.
Mišljenje se u masi stvara prenošenjem s jedne na druge osobe.
Inteligencija, emocije i jednostranost mase:
Masa ima slabu inteligenciju
Misli jednostrano, grubo i bez razlikovanja dobra i zla.
Masa ne misli logično nego u slikama, koje mogu biti i najprostiji slogani.
Masu je lako razjariti. Ona je lakovjerna, promjenljiva i emotivna.
Prosuđivanje, rad i uvjerenje mase:
Masa je uopće konzervativna
Masu nije moguće uvjeriti logični argumentima već isključivo emotivnim.
Masa je nesebična, djelomično sklona vrlinama i junaštvu, ali tada i previše.
Masa je nestrpljiva i žudna za vladarom.
Može postati veoma okrutna, i kod odgovarajućeg vođe, sposobna da izazove revoluciju.
Osnovna uvjerenja masa ne mijenja brzo
Moralno rasuđivanje mase ovisi o porijeklu i intelektu njenih članova
Sklona je predrasudima i generaliziranju pojedinih događaja.
Uvjerenja poprimaju karakteristike vjere i zasnivaju se na pukim željama.
Vođe masa:
Vođe i ideje pridobivaju brzo karizmatične osobine odnosno prestiž.
Bez vođe je masa poput stada bez čuvara.
Vođe nisu mislioci, nego ljudi od djela, među njima ima i nervoznih, razdražljviih i poluludih.
Vođe imaju moć govora. Velike vođe mogu probuditi vjeru u ljudima i upravljati cijelim narodima.
Vlast pod vođom je obično nasilnička.
Postoje dvije vrste vladara koji ovise o njihovoj volji: oni s kratkotrajnim i dugotrajnim uspjehom.
Koriste se tri metode: tvrdnja, ponavljanje tvrdnje i prenošenje na druge, koji oponašaju vođu.
Ukoliko vođa nema uspjeha, gubi prestiž i pada.
Sve ove teze Le Bon zasniva događajima iz antičkog doba, Francuske revolucije i vladavine Napoleona Bonapartea.
Gustave Le Bon se smatra osnivačem psihologije masa. Njegov utjecaj na Sigmunda Freuda i Maxa Webera kao i na naciste je bio značajan. Njegove teze su bile zasnovane pretežno na vlastitom iskustvu. I danas se vodi debata u socijalnoj psihologiji oko njegovog značaja.
