Prešućuju i negiraju rezolucije Europskoga parlamenta
Programski zadaci SABA RH u mandatu 2020.-2023. godine
- Ostvarivanje Deklaracije Hrvatskoga sabora o antifašizmu
- Status SABA RH, zajednica i udruga antifašističkih boraca i antifašista
- Status sudionika NOB-a (uključujući i ratne i vojne umirovljenike)
- Spomenička i druga baština iz Narodnooslobodilačke borbe
- Povrat oduzete imovine (poslovni prostori SUBNOR-a, stambeni fond):
- Promjena i dopuna nastavnih programa i sadržaja školskih udžbenika.
- Studij demokracije i antifašizma:
- Dokumentacijski centar antifašizma
- Virtualni muzej spomeničke baštine
- Informativna i nakladnička aktivnost:
- Međunarodna suradnja:
- Suradnja s braniteljskim udrugama Domovinskog rata
- Restrukturiranje (obnavljanje, osuvremenjivanje) SABA RH, zajednica, saveza i udruga antifašističkih boraca i antifašista.
U Zagrebu, 14. prosinca 2019. godine, znači nakon usvajanja Rezolucije Europskoga parlamenta o izjednačavanju zločina komunizma, fašizma i nacizma. SAB-ovci se ponašaju kao da zločina komunizma nije bilo, a bilo ih i više od zločina fašizma i nacizma zajedno. Po Crnoj knjizi komunizma i Rezoluciji Vijeća EU 1481/2006 u komunizmu pobijeno je oko 100 milijuna ljudi, dok su Hitler i Mussolini pobili zajedno oko 60 milijuna ljudi.
Rezolucija Vijeća Europe 1481 u siječnju 2006. temelji se na podacima iz crne knjige. Već u uvodu Courtois tvrdi da je u komunističkim genocidima ubijeno četiri puta više ljudi nego što je ubijeno od strane Hitlerove osovine i želi privući pozornost da javnost sazna više o sličnosti tih dvaju ideologija. To je po Courtoisu nužno zbog komunističke ideologije koja i dalje ima mnogo sljedbenika. Tu je Rezoluciju potvrdio i Hrvatski Sabor:
Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj1945. – 1990. godine. NN 76/06
Donio je Hrvatski Sabor i:
Deklaraciju o antifašizmu, NN 51/2005
- Hrvatski sabor, u povodu 60. obljetnice pobjede nad fašizmom, koja se obilježava u Europi i cijelom svijetu, potvrđuje antifašističku demokratsku utemeljenost i opredijeljenost Republike Hrvatske i hrvatskog društva te duboku privrženost vrijednostima suvremene demokracije.
- Poziva državna tijela i javne institucije na objektivno, cjelovito i nepristrano sagledavanje povijesnog razdoblja Drugog svjetskog rata i antifašizma u Republici Hrvatskoj, ne izjednačavajući antifašistički pokret s ideologijom komunizma.
Naravno, Sabor se ogradio od komunizma, NOB-a i druga Tita, kao nositelja komunizma, koji su SAB-ovcima temeljni zadatak udruge.
Antifašizam kojim se kite SAB-ovci i nije ustvari antifašizam. To je čuvanje stečevina NOB-a!
Antifašizma nema u jamama, u fojbama, u likvidacijama neistomišljenika, u zaklanim svećenicima, u ubijanju i progonu vjernika i Katoličke crkve i konačno u teroru i progonu vlastitoga naroda i dojučerašnjih drugova. Sve to su komunisti i njihovi simpatizeri radili i to definitivno nije antifašizam.
„Antifašizam je politički pokret utemeljen na najširim demokratskim osnovama i na negaciji bitnih ideoloških postavki totalitarnih režima.“ Znači da komunizam kao totalitarni režim nije antifašizam u današnjem smislu. NOB je samo u početku imala odlike antifašizma, ali čim se Komunistička Partija opredijelila za komunističku revoluciju i promjenu postojećeg društvenog sustava u socijalistički, te male odlike antifašizma su nestale u likvidacijama klasnog neprijatelja.
Totalitarni, komunistički antifašizam kreiran je iz čistog koristoljublja, opstanka u društvu. Takav komunistički antifašizam i nije ugrađen u Ustav RH. U Ustavu RH nema spomena antifašizma ali ima demokracije, slobode, jednakosti, ravnopravnosti, poštivanje prava čovjeka, vladavina prava i demokratski višestranački sustav kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.
Jedini pravi antifašisti u Hrvatskoj bili su istarski svećenici i narodnjaci, koji su se borili protiv terora i talijanizacije fašističke Italije. Uspjeli su sačuvati hrvatski jezik i identitet istarskih Hrvata.
Prvi antifašisti u Europi i Hrvatskoj bili su istarski seljaci Proštine i Labinski rudari, koji su se prvi u Europi pobunili protiv fašizma. Proštinska buna od početka veljače do 5 travnja 1921.godine i Labinska republika od 2. ožujka do 8. travnja 1921. godine prvi su pravi i jedini antifašistički pokreti bez komunističkog predznaka u Europi i svijetu. Moj Nono je sudjelovao u Proštinskoj buni, pa sam prema tome ja direktan slijednik izvornog antifašizma.
SAB-ovci bi se infiltrirali u sve državne institucije, svugdje nezasluženo i bezobrazno traže neke beneficije kao da su oni nešto pridonijeli u stvaranju hrvatske države. Međutim od samog početka razdruživanja Jugoslavije, bili su protiv samostalne države Hrvatske. To su uostalom pokazali i sada nakon 30 godina samostalnosti, prigodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, ne obilježivši taj državni praznik niti jednom riječi, ni slikom.
Ne samo da su točke programa SABA RH, vezane uz Tita i NOB, protivne Ustavu RH, protivne su i Povelji EU-a o temeljnim pravima i Ugovoru iz Lisabona.
Vrijednosti EU-a utvrđene su u članku 2. Ugovora iz Lisabona i Povelji EU-a o temeljnim pravima
Ciljevi
Europska unija unutar svojih granica želi ostvariti sljedeće ciljeve:
- promicati mir, svoje vrijednosti i dobrobit svojih građana
- nuditi slobodu, sigurnost i pravdu bez unutarnjih granica, s odgovarajućim mjerama na vanjskim granicama radi reguliranja azila i imigracije te sprečavanja i suzbijanja kriminala
- uspostaviti unutarnje tržište
- ostvariti održivi razvoj koji se temelji na uravnoteženom gospodarskom rastu i stabilnosti cijena te visoko konkurentnom tržišnom gospodarstvu s punom zaposlenosti i društvenim napretkom
- zaštititi i poboljšati kvalitetu okoliša
- promicati znanstveni i tehnološki napredak
- boriti se protiv socijalne isključenosti i diskriminacije
- promicati socijalnu pravdu i zaštitu, ravnopravnost žena i muškaraca te zaštitu prava djeteta
- pojačati ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju te solidarnost među državama članicama
- poštovati bogatu kulturnu i jezičnu raznolikost
- uspostaviti ekonomsku i monetarnu uniju čija je valuta euro.
EU u ostatku svijeta želi ostvariti sljedeće ciljeve:
- podržavati i promicati svoje vrijednosti i interese
- doprinositi miru i sigurnosti te održivom razvoju Zemlje
- doprinositi solidarnosti i uzajamnom poštovanju među narodima, slobodnoj i poštenoj trgovini, iskorjenjivanju siromaštva i zaštiti ljudskih prava
- strogo poštovati međunarodno pravo.
Ciljevi EU-a utvrđeni su u članku 3. Ugovora iz Lisabona.
Vrijednosti
Europska unija temelji se na vrijednostima opisanima u nastavku.
Ljudsko dostojanstvo
Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo. Ono je u srži temeljnih prava te ga moramo poštovati i zaštititi.
Sloboda
Sloboda kretanja pruža građanima pravo na slobodno kretanje i boravak unutar Unije. Individualne slobode kao što su poštovanje privatnog života te slobode mišljenja, vjeroispovijesti, okupljanja, izražavanja i informiranja zaštićene su Poveljom EU-a o temeljnim pravima.
Demokracija
Funkcioniranje EU-a temelji se na predstavničkoj demokraciji. Biti europski građanin podrazumijeva i uživanje političkih prava. Svaki odrasli građanin EU-a ima pravo kandidirati se i glasati na izborima za Europski parlament. Građani EU-a imaju pravo kandidirati se i glasati u svojoj zemlji boravišta ili u matičnoj zemlji.
Jednakost
Jednakost se odnosi na jednaka prava svih građana pred zakonom. Načelo ravnopravnosti žena i muškaraca temelj je svih europskih politika i europske integracije. Ono se primjenjuje u svim područjima. Načelo jednake plaće za jednaki rad postalo je dijelom Ugovora iz Rima 1957.
Vladavina prava
EU se temelji na vladavini prava. Sve što EU čini temelji se na ugovorima o kojima su dobrovoljno i demokratski odlučile sve države članice. Pravo i pravda temelje se na neovisnom pravosuđu. Države članice dale su konačnu nadležnost Sudu Europske unije, čije presude moraju poštovati svi.
Ljudska prava
Ljudska prava zaštićena su Poveljom EU-a o temeljnim pravima. Ona uključuju pravo na slobodu od diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije, pravo na zaštitu osobnih podataka i pravo na pristup pravosuđu.
Vrijednosti EU-a utvrđene su u članku 2. Ugovora iz Lisabona i Povelji EU-a o temeljnim pravima
EU-u je 2012. za promicanje mira, pomirenja, demokracije i ljudskih prava u Europi dodijeljena Nobelova nagrada za mir. https://european-union.europa.eu/principles-countries-history/principles-and-values/aims-and-values_hr
Iz navedenog se vidi da se nigdje, niti jednim slovom, ni jednom riječi ne spominje antifašizam! Nema ga!
SABA RH namjerno obmanjuje javnost, sa ciljem nametanja i promoviranja svog sustava vrijednosti temeljenog na NOB, koji nije ni ustavno, ni zakonski podržan ni u Hrvatskoj, ni u EU.
Programski ciljevi SABA RH su:
Savez je samostalna, nevladina, vanstranačka, domoljubna, dobrovoljna, antifašistička i demokratska, višenacionalna organizacija udruženih građana koji prihvaćaju statutom utvrđene programske ciljeve i načela.
- okupljanje sudionika Narodnooslobodilačke borbe i antifašistički opredijeljenih građana Republike Hrvatske, bez obzira na spol i dob, nacionalnu, vjersku, rasnu ili stranačku pripadnost;
- očuvanje i njegovanje antifašističke tradicije;
- zaštita prava članstva iz oblasti mirovinskog, invalidskog i zdravstvenog osiguranja;
- suprotstavljanje nacionalnoj, rasnoj ili vjerskoj mržnji i netoleranciji i neravnopravnosti građana;
- suradnja sa srodnim organizacijama u zemlji i inozemstvu.
Savez se posebno zalaže za:
- za ostvarivanje ljudskih prava i zaštitu čovjekove okoline;
- protiv pojava neofašizma i nacizma u bilo kojem obliku;
- za čuvanje od zaborava i objektivno utvrđivanje značajnih činjenica iz NOB, njegovih sudionika, a posebno Josipa Broza Tita, kao vrhovnog komandanta NOV-e i POJ;
- za objektivnu i znanstvenu valorizaciju ZAVNOH-a kao prijeteće višestranačkog Sabora i AVNOJ-a koji su potvrdili Pazinske odluke iz 1943. godine;
- za poštovanje žrtava i osude zločina ma sa čije strane bio učinjen;
- za osudu barbarskog uništenja spomeničke baštine i dostojno obilježavanje značajnih lokacija i razvijanje pijeteta prema žrtvama Narodnooslobodilačkog i Domovinskog rata;
- za jačanje suživota posebno na prostorima sa nacionalno miješanim stanovništvom;
- za razvoj nacionalnog i kulturnog identiteta, a posebno školskog sustava zasnovanog na objektivnom i znanstvenom izučavanju prošlosti;
- za brže uključivanje mladih u sve tijekove društvenog života i naše organizacije, a osobito za zapošljavanje mladih.
Analiza programskih ciljeva SABA RH
- Okupljanje sudionika NOB. S obzirom na dužinu života, to su sada sto godišnjaci i u dogledno vrijeme SABA RH, morati će mijenjati taj članak.
- Očuvanje i njegovanje antifašističke tradicije.
Koje to „antifašističke tradicije“ koje nema ni spomena u temeljnim dokumentima EU? Spadaju li tu i zločini počinjeni uz antifašistički poklič „Smrt fašizmu, sloboda narodu“ s obzirom na to da su narodu donijeli i sijali smrt kao što piše u Rezoluciji EU Parlamenta od 19.9 2019.godine članak 3. „podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;“
- Radi se o očuvanje lika i djela maršala Tita, NOB-a sakrivajući njegov zločinački karakter iza „antifašizma“
- ZAVNOH kao preteča višestranačkog Sabora i AVNOJ-a koji su potvrdili Pazinske odluke ?
To je čisto podmetanje samog naziva ZAVNOH-a i AVNOJA kao dokaza antifašizma. Kad se spominje ZAVNOH, onda se ne spominje antifašizam ni ikakva ideologija, spominju se odluke ZAVNOH-a. Odluke koje se odnose na kontinuitet hrvatske državotvornosti, donesene na trećem zasjedanju održano u Topuskom, 8. i 9. svibnja 1944 godine.
- Odluka o odobrenju rada predstavnika Hrvatske u Drugom zasjedanju AVNOJ-a, u okviru koje je prihvaćena odluka o stvaranju zajedničke federativne države s ostalim narodima Jugoslavije na principu nacionalne ravnopravnosti,
- Odluka o proglašenju ZAVNOH-a vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom i najvišim organom državne vlasti Demokratske Hrvatske,
- Odluka o ustroju i poslovanju NOO-a i skupština u Federalnoj Državi Hrvatskoj.
- Deklaracija o osnovnim pravima naroda i građana Demokratske Hrvatske. Ima 11 točaka. Nekoliko je osnovnih vrijednosti, neke od njih su otpale odmah nakon Drugog svjetskog rata, a neke nakon osamostaljenja RH:
- U prvoj točki se srpski i hrvatski narod proglašavaju ravnopravnima, a nacionalnim manjinama se daje pravo na nacionalni život.
- Svi građani su ravnopravni bez obzira na rasu, naciju i vjeru,
- Žene su ravnopravne muškarcima.
- Sigurnost ličnosti i imovine je zajamčena, kao i pravo vlasništva,
- Sloboda prakticiranja vjere, sloboda govora, štampe, udruživanja, zbora, dogovora i biranja.
- Osim onih koji su navršili 18 godina, pravo glasa imaju i borci NOB-a. Vjerojatno je bilo dosta maloljetnika kojima je zbog zasluga priznato pravo glasa.
- Izdaja domovine se kažnjava smrću, kao i špijunaža i suradnja s neprijateljem.
- Zabranjuju se fašističke i profašističke organizacije.
- Privatna inicijativa u gospodarstvu,
- Uklanjanje nepismenosti, kulturno uzdizanje i besplatno obrazovanje,
- Smrtna kazna
ZAVNOH je nakon završetka rata promijenio naziv u Narodni sabor Hrvatske, a njegov sastav proširen je na vijećnike iz svih hrvatskih krajeva. Boljševizam je umorio Andriju Hebranga, pa su nestale sve demokratske vrijednosti iz Deklaracije.
Pazinske odluke su izmanipulirane od strane Komunističke partije, izvorni proglas je napisan i pročitan 13. rujna 1943. godine i njegovo potvrđivanje ništa ne bi značilo da nije bilo istarskog svećenstva i Bože Milanovića koji je sudjelovao na Pariškoj mirovnoj konferenciji i podastro podatke iz crkvenih matičnih knjiga o sastavu stanovništva u Istri. I tu se pokazala u punoj mjeri licemjernost vladajuće komunističke partije, jer je Tito obećao istarskom svećenstvu slobodan pastoralni rad, ali čim je riješeno pitanje granice, počeli su progoni i ubojstva istarskog svećenstva. Zaklan je Miroslav Bulešić, Hrvat i ubijen Francesco Bonifacio, Talijan, ubijeno je još 6 svećenika i 3 bogoslova.
