Tumaraju čežnje
Otprhnula ljeta
Kad jorgovan cvjeta
I smijeh kad se čuje.
Vjetru zlome smeta
Kad u snima
Žarkih želja ima.
Prošli su i dani
Kad se zorom rani
Da plodove rada,
Što znojem oprani
Tek slobodu žude,
Kada-tada
Gladnima ponude.
Sve bliže i bliže
Vjetar nemir niže
Pa i suhe grane
Budu istrgane.
Izumiru nade.
Samo tu i tamo
Snima zalutamo
A smiješak sa lica
Vjetar nam ukrade.
Nema više ptica
Da poglede mame
Usred stranputica
Od života puta.
Tumaraju čežnje.
Ogoljele. Same.
Sanja prekinuta.
Nestadoše ljeta
Srca vatrometa.
Sjećanja i nade
Opet vjetar zao
Oteo. Ukrao.
Možda jednog jutra
Ili jednog sutra
Vjetar nam dojavi
Tajnu što ju krije:
Snivati se smije – i na javi!
