Nova hrvatska poezija
Četvrto pjevanje
Dosta mi je djece
Koja ne žele odrasti.
Dosta mi je roditelja
Koji žele nalikovati
Svojoj djeci.
Dosta mi je suvišnih znanja,
Sociologije, psihologije, teologije i filozofije.
Dosta mi je poezije
Koju nitko ne čita.
Dosta mi je vina
Kojim se ne mogu opiti,
Dosta mi je vjere
Kojoj nitko nije vjeran,
Dosta mi je vođa
Za koje ne znamo
Kamo idu.
Dosta mi je sljedbenika
Koji ne propituju svoje vođe.
Dosta mi je sljedbenika
Koji neprekidno propituju svoje vođe.
Dosta mi je svijeta
Koji je sobom zasićen.
Dosta mi je ljudi
Koji unatoč sitosti
Ne prestaju jesti.
Dosta mi je ljubavi
Koja se produžava iz navike.
Dosta mi je hrabrosti
Koja ne priznaje da je
Sazdana na strahu.
Dosta mi je straha
Koji se odbija
Preobraziti u hrabrost.
Dosta mi je mlakih i mlitavih.
Dosta mi je uigrane
I uvježbane snage.
Dosta mi je laži
Za koju svi znaju da je laž
I na koju unatoč toj spoznaji pristaju.
Dosta mi je simbola
Ispražnjenih od značenja.
Dosta mi je umjetnosti
Koju nitko ne voli.
Dosta mi je svećenika
Koji drže mlake propovijedi
Što ne razgorijevaju srca.
Dosta mi je očeva i majki
Uplašenih starošću.
Dosta mi je djece
Koja se boje odrasti.
Dosta mi je djevica
Koje svoju nevinost darivaju
Bešćutnim muškarcima.
Dosta mi je bešćutnih muškaraca
Kojima je stalo do razdjevičenja
Djevojaka koje ne vole.
Dosta mi je zla i zloga
Koji se prerušava
U filantrope i dobrotvore
Koji na svojim dobročinstvima
Zarađuju milijarde.
Dosta mi je popravljača svijeta
Koji svaki put ovaj svijet
Nepovratno pokvare.
Dosta mi je političara
Koji su kupljeni od bogataša.
Dosta mi je bogataša
Koji kupuju političare.
Dosta mi je Svjetskog gospodarskog foruma,
Sastanaka moćnika u Davosu
I njihovih slugu:
Sotonista, komunista i nacista.
Dosta mi je globalista i fašista
I onih koji su nas do jučer
Plašili novim ledenim dobom,
A sada nas plaše
Globalnim zatopljenjem.
Dosta mi je liječnika
Koji preziru pacijente.
Dosta mi je pacijenata
Koji preziru liječnike
Što im spašavaju živote.
Dosta mi je istina
Koje se ne smiju propitkivati.
Dosta mi je ljudi koji ni u što ne vjeruju.
Dosta mi je ljudi
Koji svakome povjeruju.
Dosta mi je sumnje
Koja ne traga za istinom.
Dosta mi je sumnje
Koja sama u sebi uživa.
Dosta mi je molitve
Slične lošoj deklamaciji.
Dosta mi je intelektualne oholosti
I onih koji je uzgajaju
Poput cvijeća.
Dosta mi je svijeta
Za koji više nitko
Nije spreman umrijeti.
Dosta mi je svijeta
U kome se živi po inerciji.
Dosta mi je ljudi
Koji se ne raduju životu.
Dosta mi je ljudi
Koji preziru život.
Dosta mi je onih
Kojima je svega dosta
A da pri tome
Ne sanjaju bolji svijet.
Dosta mi je filozofa
Koji se iscrpljuju
Objašnjavajući što je neki filozof
Želio reći.
Dosta mi je književnika
Koji osporavaju druge književnike,
Umjesto da stvaraju svoja djela.
Dosta mi je žena
Što žive s muževima koje ne vole.
Dosta mi je muževa
Što žive sa ženama koje preziru.
Dosta mi je žena
Koje vjeruju
Da će nakon plastične operacije lica
Zadržati prirodan osmijeh.
Dosta mi je glumaca
Koji ne sagorijevaju na pozornici.
Dosta mi je umorne Europe
I prepotentne Amerike.
Dosta mi je onih
Koji žele nad drugima dominirati.
Dosta mi je onih koji se vole
Drugima podređivati.
Dosta mi je ljudi
Koji misle da će svijet
Sam sebe spasiti.
Dosta mi je ljudi
Koji za sve krive Boga
A da nisu spremni
Ništa učiniti
Da njihov život postane smisleniji.
Dosta mi je onih
Koji se pretvaraju da je sve u redu.
Dosta mi je onih
Koji se zaklinju
U naše svetinje
A da ih ne poznaju
I ne vide da im svetost blijedi
Zbog njihove nevjere.
Dosta mi je onih
Koji vjeruju u Jeruzalem,
A pretvaraju se da ne primjećuju
Kako se Jeruzalem rastače i razara.
Dosta mi je onih
Koji se pretvaraju
Da će Jeruzalem
Sam sebe obraniti.
Dosta mi je svih
Koji se pretvaraju
Da ovaj glas ne čuju.
Jer moj glas nije moj glas.
Jer moj krik nije moj krik.