Pariz, 18 siječnja 1960. godine
Početak moje hrvatske političke povijesti koncem 1959. godine u Parizu je jedan veliki dio mojih životnih uspomena. Ako ja o tomu ne budem pisao, nitko ništa ne će znati i sve sa mnom ode u zemlju, u grob. Za povijest to nike dobro i po svim zemaljskim standardima to bi se moglo nazvati “izdajstvo” sama sebe i svojih životnih uspomena. Zato prilažem sliku ovog mojeg prvog Molitvenika kojeg sam kupio u Parizu ponedjeljak 18 siječnja 1960. Slika nije najjasnija jer sam skoro svakog puta kada sam išao u crkvu na sv. Misu sam nosio taj Molitvenik Fra. Anđela Nuića sa sobom, pa bi se moglo reći: “istrošio se kao i šnjure na cipeli”.
Druga slika je početna stranica Molitvenika gdje sam moje ime Mile Boban, Pariz 18. 1. 1960. godine. Samo ova slika je dokaz što sam gore napisao da bi se svaka šutnja mogla nazvati “izdajstvo”.
Treća slika je treća stranica kada se Molitvenik otvori.
Dragi moji svi, Hrvatice i Hrvati s velikim ponosim danas 17. prosinca, 8 dana prije Božića 2022. je bio kod mene moj sin Rafael, mojeg sina Stjepana blizanac i zajedno smo gledali utakmicu između Maroka i Hrvatske. Ja sam imao ovaj Molitvenik u mojim rukama. Poslije utakmice koju smo pobijedili sa 2-1, sin Rafael uze ovaj Molitvenik, pogledao ga i čudom se čudi kako Molitvenik izgleda istrošen, ali i pomaže, jer smo pobijedili Maroko i došli na treće mjesto, osvojili brončanu medalju. To je jedan veliki uspjeh u kojem je igrao ulogu i taj Molitvenik.
Sretan Božić, Sretna Nova 2023. godina svima!
