Hrvatski Fokus
Hrvatska

Afere Milana Bulajića

Kako zloglasni lažljivac o preuveličavanju nepostojećih žrtava Jasenovca nije htio napustiti Muzej žrtava genocida

 

Povodom teksta „Priča o Milanu Bulajiću” gospodina Blaže Zlopaše objavljenog u „Politici” 17. kolovoza 2016. godine osjećam obvezu i dužnost da reagiram povodom nekoliko iznijetih neistina. Ne ulazeći u vjerodostojnost romansirane biografije dr. Milana Bulajića, kakva se i očekuje da bude napisana od njegovog prijatelja iz djetinjstva, smatram da treba da, kao svjedoci događaja koji su netočno prikazani, dam svoje objašnjenje s obzirom na to da sam tada bio zaposlen u Muzeju žrtava genocida.

Gospodin Milan Bulajić nije izbačen iz Muzeja žrtava genocida, već je smijenjen odlukom Vlade Republike Srbije jer je odavno ispunio sve uvjete za mirovinu. Naime, on je, iako umirovljenik, do tada obavljao direktorsku funkciju, a u momentu smjene imao je 74 godine života. Svoj daljnji boravak u Muzeju gospodin Bulajić je pravdao funkcijom predsjednika Upravnog odbora Fonda za istraživanje genocida. Osnivači spomenutog fonda bili su Muzej žrtava genocida, Izdavačko poduzeće „Stručna knjiga” i gospodin Bulajić kao privatna osoba, s jedinim ciljem osiguravanja financijskih i tehničkih sredstava za potrebe Muzeja u vrijeme opće neimaštine devedesetih godina.

Zamjenu brave na direktorskoj kancelariji, iz koje gospodin Bulajić nije želio iseliti niti obaviti primopredaju dužnosti, izvršila je bravarska tvrtka po nalogu novoimenovanog direktora postavljenog od Vlade Republike Srbije. Policija nije bila prisutna prilikom tih događanja u Muzeju. Točno je da je tom prilikom gospodin Bulajić odnio osobni laptop, ali je ponio i nešto dokumentacije Muzeja, nekoliko osobnih predmeta, kao i nepoznatu količinu deviznih sredstava (američkih dolara i njemačkih maraka) dobivenih kao donacije Muzeju. Po svoju privatnu dokumentaciju nije došao nakon više usmenih i pismenih poziva nove uprave Muzeja, nego je to učinio tek nakon odluke suda nekoliko godina kasnije.

Popravljanjem financijske situacije u Muzeju prestala je potreba za traženjem donacija. To je odraz potrebe za postojanjem Fonda za istraživanje genocida, koji je u međuvremenu izgubio podršku zbog nestanka tvrtke “Stručna knjiga”.

Nakon spora koji je gospodin Bulajić vodio protiv Muzeja zbog prekida suradnje, nadležni sud u Beogradu presudio je u korist Muzeja.

Ovom prilikom iz više razloga ne želim govoriti o doprinosu pravnika g. Bulajića povijesnoj znanosti, već to prepuštam školovanim povjesničarima.

Dragan Cvetković, viši kustos Muzeja žrtava genocida, Politika, 20. 8. 2016., https://www.politika.rs/sr/clanak/361763/Pogledi/Milan-Bulajic-je-imao-i-drugu-stranu

Povezane objave

Na vuka povika, a lisice meso kradu

HF

AFORIZMI – Braća BBB i Torcida

hrvatski-fokus

Bez pravde je Kroacija mrtva

HF

Birači u Poljskoj kaznili Kaczynskog

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više