SVETOGRĐE – Engleska crkva bi od Boga mogla napraviti ni manje ni više nego – transvestita!
Nevjerojatno je u kakve ideološke krajnosti srlja Zapad, kao da nema pametnijeg posla – i ekonomskog i sigurnosnog karaktera, od povlačenja tema koje nedvojbeno izazivaju kontroverze i podjele u društvu. A sve to, redovito, u ime nekakvih čudnih načela o potpunim slobodama i s njima neizostavne demokracije.
Iz sfere sveprisutne zemaljske tolerancije, izgleda kako se prostor ideologiziranja svega i svačega sada ubrzano prebacuje sa Zemlje u nebeske visine – konkretno – u sferu religije i s njom usko povezane osjetljive osjećaje vjernika. O tomu najbolje svjedoči i sinoć objavljeni tekst uglednog britanskog medija The Guaerdian, koji govori o tome kako Engleska (Anglikanska) crkva razmatra mogućnost da se pojmu Bog dodijeli – ni manje ni više nego rodno neutralno značenje.
Dodao bih: kao da Bog nije nešto puno dublje, uzvišenije i nedokučivije od ljudske zaigranosti, ili bolje rečeno – ljudskog uzimanja uloge Boga u svoje ruke. Drugim riječima, čini se da su i engleski duhovnjaci očito potaknuti sveprisutnim modernizmom i vječnom prilagodbom svemoćnoj politici. Tako se, podsjećam, za one koji to eventualno ne znaju, Engleska odrekla i Katoličke crkve, rukovodeći se primarno zaštitom osjećaja i poriva engleskog kralja Henrika VIII. Sam kralj, koji je prethodno od pape dobio titulu defensor fidei (branitelj vjere), koju još i danas nose engleski kraljevi, s obzirom da su crkvene vlasti odbile njegov zahtjev za poništenje braka s Katarinom Aragonskom Zakonskom se odredbom (aktom) o supremaciji (1532) proglasio poglavarom (nove) Engleske crkve, a katolici su počeli bivati progonjeni.
Čini se da bi Engleska crkva u tom kontekstu od Boga mogla napraviti ni manje ni više nego – tranvestita! Svetogrđe, zar ne? Evo što piše The Guardian: Navodi kako Engleska crkva razmatra hoće li Boga prestati oslovljavati s “on”, nakon što su svećenici zatražili da im se umjesto toga dopusti korištenje rodno neutralnih izraza. Crkva je rekla da će na proljeće pokrenuti novu komisiju o tom pitanju. Sve eventualne izmjene, koje bi označile odmak od tradicionalnih učenja starih tisućljeća, morala bi odobriti sinoda, crkveno tijelo koje donosi odluke.
Velečasni dr. Michael Ipgrave, biskup od Lichfielda i potpredsjednik liturgijske komisije odgovorne za to pitanje, rekao je da je crkva “nekoliko godina istraživala korištenje rodno uvjetovanog jezika u odnosu na Boga”.
“Nakon određenog dijaloga između dviju komisija u ovom području, novi zajednički projekt o rodnom jeziku započet će ovog proljeća”, rekao je. “Zajedno s drugim mogućim promjenama ovlaštene liturgijske odredbe, promjena teksta i broja ovlaštenih oblika odrješenja zahtijevala bi potpuni sinodički proces za odobrenje.”
Specifičnosti projekta još su nejasne – piše dalje The Guardian.
Biskupovi komentari došli su kao odgovor na pitanje koje je na sinodi postavila časna Joanna Stobart, vikar Ilminstera i Whitelackingtona u Somersetu, o napretku u razvoju “inkluzivnijeg jezika” u službama.
„Nejasno je što bi zamijenilo izraz Oče naš u molitvi Gospodnjoj, središnjoj kršćanskoj molitvi za koju se kaže da je Isus uputio svoje sljedbenike da zajedno izgovaraju generacijama“ – stoji dalje u tekstu.
Konzervativni kritičari uzvratili su na mogućnost promjena, a velečasni dr. Ian Paul za Telegraph je rekao da bi one predstavljale napuštanje doktrine same Crkve.
Rekao je: “Činjenica da se Bog naziva ‘Otac’ ne može se zamijeniti ‘Majkom’ bez promjene značenja, niti se može rodno neutralizirati u ‘Roditelj’ bez gubitka značenja.
“Očevi i majke nisu međusobno zamjenjivi, ali se prema svojim potomcima odnose na različite načine.”
Zaključio bih slijedeće: Evo, neka se vjernici sada snalaze u ovom ludilu. Nije nikakvo čudo da s ovakvim duhovnim pastirima oni sve češće utočište pronalaze bilo u svom osobnom odnosu s Bogom, bilo prelaskom u druge monoteističke religije.
Nema ničeg opasnijeg od poigravanja dubokim osjećajima ljudi – pri tom utemeljenim na stoljećima ukorijenjenim učenjima ne samo različitih proroka i svetih knjiga na koje se pozivaju mnoge religije, već i na živog i utjelovljenog Boga – na koga se poziva kršćanstvo.
A ako se Bogu dodjeli „titula“ rodne neutralnosti, hoće li ga onda i u tome slijediti njegovi vjernici – težeći i sami postati rodno neutralni i time „njemu bliži“? Krajnje opasne teze s isto takvim mogućim posljedicama. O tempora, o mores!
