Francuski političari pronašli su demagoški sezam ove magične operacije: unaprjeđenje ženstvenosti zbog nedostatka naprednih žena
Jean-François Revel, francuski esejist (Marseille, 19. I. 1924 – Le Kremlin-Bicêtre, 30. IV. 2006). Profesor filozofije, novinski kolumnist i urednik, član Francuske akademije. Autor niza eseja i studija u kojima je kritički razmatrao institucionalne pozicije filozofije te sa stajališta klasičnog liberalizma kritizirao retoriku i praksu ljevice: Zašto filozofi? (Pourquoi des philosophes?, 1957.), Ni Marx ni Isus (Ni Marx ni Jésus, 1970.), Totalitarno iskušenje (La Tentation totalitaire, 1975.), Nekorisno znanje (La Connaissance inutile, 1988.), Velika parada: esej o opstanku socijalističke utopije (La Grande parade: essai sur la survie de l’utopie socialiste, 2000.), Antiamerička opsesija (L’Obsession anti-américaine, 2002.). Jean-François Revel je bio istaknuti javni intelektualac, Revel je u mladosti bio socijalist, ali je kasnije postao istaknuti europski zagovornik klasičnog liberalizma i ekonomije slobodnog tržišta. Bio je član Académie française nakon lipnja 1998. Evo kako je Revel tumačio predmet feminizma.
Seks riječi
»Bizant je pao u ruke Turcima dok su raspravljali o spolu anđela. Francuski će se razgraditi u nepismenost dok budemo raspravljali o rodu riječi. Sadašnja svađa proizlazi iz ove vrlo jednostavne činjenice da u francuskom ne postoji srednji rod kao što to imaju grčki, latinski i njemački. Otuda rezultat da je kod nas niz imenica, funkcija, zanimanja i titula, semantički neutralnih, gramatički ženskog ili muškog roda. Njihov spol nema nikakve veze sa spolom osobe s kojom su povezani, a koja može biti muškarac. Štoviše, muškarac se ponekad koristi u neutralnoj vrijednosti, kada označava ljudsku vrstu, ponekad u muškoj vrijednosti kada označava muškarca. Pobrkati ovo dvoje proizlazi iz nesposobnosti koja osuđuje na zbrku u pogledu feminizacije vokabulara. Muško ljudsko biće itekako može biti početnik, zvijezda, nitkov, ništarija ili idiot. Žensko, slučajno je model, tiranin ili genij. Je li poštovanje ljudske osobe rezervirano za žene, a poštovanje ljudskih prava za muškarce? Apsurdno ! Ovi ženski i muški rod su čisto gramatički, ni na koji način seksualni. Određenim riječima prethode članovi ženskog ili muškog roda, a ti rodovi ne impliciraju da odgovarajuće kvalitete, dužnosti ili talenti pripadaju jednom spolu, a ne drugom. Kažu: “Madame de Sévigné je velika spisateljica” i “Rémy de Goumont je briljantno pero”. Kažemo Čuvar pečata, čak i kada je žena, i stražar, koji je gotovo uvijek muškarac. Svi ovi pojmovi su, ponavljam, semantički neutralni. Dodavanje imenici člana suprotnog roda od njezina ne uzrokuje promjenu spola. To je samo uobičajeni nesporazum.
Određene su imenice prirodno feminizirane: pijanistica, odvjetnica, pjevačica, redateljica, glumica, papa, doktorica. Ali gospođa ministrica, provizor, liječnica, čuvarica pečata, časnica ili zapovjednica Legije časti krši ili jasnoću ili estetiku, a da ne primijeti ovu neugodnost može se pripisati anti feminizmu.
Veleposlanik je veleposlanik, čak i kad je žena. On je također izvrstan, čak i kad je muškarac. Upotreba je vrhovni gospodar. Jezik se kreće kroz spoj logike i pokušaja i pogrešaka, prigušeno popraćen originalnom melodijom. Sve je plod tromosti stoljeća, a ne oportunizma političara. Država nema legitimitet odlučivati o vokabularu i gramatici. Također je upao u zlouporabu moći kada je koristio javnu školu da nametne svoj jezik uniseks cijeloj mladosti. Čuo sam kako ljudi prigovaraju: “Nije li Vaugelas u 17. stoljeću postavio standarde u svojim primjedbama o francuskom jeziku?”. Sigurno. Ali Vaugelas nije bio ministar. Bio je to samo jedan autor, od kojih je svaki bio slobodan slijediti ili ne slijediti mišljenja. Nije imao sredstava nametnuti djeci svoje hirove. On nije bio Richelieu, koji nikada osobno nije rješavao jezična pitanja. Ako naša vlada želi služiti francuskom, bilo bi bolje prvo osigurati da se on uči u razredu, zatim da javni audiovizualni sektor, stavljen pod njezinu kontrolu, ne gomila lažan smisao, solecizme, neprikladnosti, barbarizme i kože koje, prodirući u lubanju djece, na kraju čine zadatak učitelja nemogućim. Francusko društvo napredovalo je prema ravnopravnosti spolova u svim profesijama, osim u politici. Krivci za ovu sramotu vjeruju da dobivaju amnestiju (navikli su na to) mučenjem gramatike. Pronašli su demagoški sezam ove magične operacije: unaprjeđenje ženstvenosti zbog nedostatka naprednih žena.«
