Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Gdje žive muslimani-Bošnjaci nema crkava i zvonjave crkvenih zvona

Gotovo je nestalo kršćanstvo

 

Mali europski dio predziđe stradalničkog kršćanstva gdje se sudaraju velike nacionalne, i još veće vjerske razlike, postao je prokleto mjesto ratova, progona, etničkih čišćenja, nesigurnosti i mržnje. Postao je europski teritorij na koji je mačem i ognjem došao islam i, gotovo, nestalo kršćanstvo. I taj i takav europski prostor sudbina je kršćana katolika da žive na njemu, jer samo hrabri se i šalju na granice.

A ta granica nije samo razdjelnica razlika koje se sreću, i često sudaraju sa suprotnih njenih strana, ona je i granica žestoki preplitanja Istoka i Zapada. Stoga je povijest na tom teritoriju burna, ratna i za kršćane katolike ču katoličkih mučenika. Iz te krvi i na tim grobovima, onih koje su Turci žive gulili, potkivali kao konje, na ražnju ih pekli kao životinje, raste i zasigurno će rasti kršćanstvo, jer te i tolike žrtve su sjeme iz kojeg jedino klija, raste i opstaje kršćanstvo.

Kontinuirani ratovi, progoni, rušenja i stradanja katolika i katoličanstva snaga je i inat preživjeli da tu, sa svojim fratrima i mrtvima ostaju, da im grobove čpred kršćanofobistima, bez obzira što i svijet zločinima i terorom mijenjaju iz temelja, značilo bi izdaja zadaće graničara koju nam je Sudbina darovala.

I u ovoj suvremenosti koja nam nije nimalo  naklonjena čuje se zov mrtvi koji nam dozivlju, ostanite i čuvajte nam grobove istom ljubavlju i žrtvom kakvom smo i mi vas čuvali. Kamo god otišli svugdje vas čekaju kršćanofobisti, kojima se Europa već davno predala i vrata im dobrodošlice otvorila.

Kada smo kao najmalobrojniji i najstradalniji beha narod, autohtoni u prošlosti jedini u toj fratarskoj zemlji, prije tri desetljeća prihvatili nepravedni mir u Daytonu, i odrekli se u pregovorima velikog dijela donesene teritorije, i mnogi republički i vojni atributa i asocijacija, bio je to naš ulog u obrani Europe od islamskog terorizma. I nije to bilo prvi put da Hrvati katolici brane kršćanstvo i kršćansku Europu.

Zadaću graničara obavljali smo u svakom periodu kada je Europi prijetila opasnost, pa i one 1683. kada smo kao narod sudjelovali u zaustavljanju Turaka pod  Bečom. Za uzvrat nismo niti tražili niti očekivali čak ni zahvalu, no ti Europljani lika Petritsch, Ashdown, Schwarz-Schilling, Inzko… stajali su i stoje kao suradnici naših progonitelja, ubojica Izetbegovića, Genjca, Mlaće, Lende, Mahmuljina, Džaferovića, Komšića, Turkovića… i niza drugi islamskih kršćanofobista, i čekaju da i posljednjeg Hrvata katolika isprate iz fratarske Bosne, i da sa sobom kao i Srbi ponesu svoje mrtve. Dok smo mi branili, i branimo Europu i Zapad, kršćanofobisti u kraljevini kraljice Katarine šire Islam i Istok, čineći je etnički i vjerski čistim muslimanskim entitetom.

U tom osvajačkom pohodu, uveliko se koriste lažima i krađama što ih izvode muslimansko bošnjački lideri, lažne  diplome, titule, prekrajanje zapravo islamiziranje beha povijesti  prijeratne, ratne i poratne, zasluge, u javnost izlaze i sa lažnim  identificiranjem europejstva, pokušavajući pod tom  civilizacijskom kategorijom sakriti ono što uistinu jesu, i što ih na toj europskoj periferiji čini drugima i drugačijima, da su zaista Potomci Osmanlija i da im je  domovina Turska, mati kojoj pjevaju i plješću više negoli sami sebi.

Nigdje tolike djećje ljubavi prema materi kao što je Turskoj  iskazuju i žive muslimani Bošnjaci u bihu. No to je još jedan autodokaz muslimansko bošnjačke svekolike nepunoljetnosti i neodraslosti u svom vlastitom ja. I ne čudi stoga da polutisućljetna pojava tih osmanlijskih potomaka na europskom tlu nije dovoljno vrijeme da se europeiziraju i prihvate europske vrijednosti življenja u miru, toleranciji, i snošljivosti života sa drugima i drugačijima.

Budući da i Turci koje je Merkelina Njemačka primila prije nekoliko desetljeća nisu nikad prihvatili  zemlju domaćina  čak ni četvrta ili još veća generacija domovinom sa njenim njemačkim identitetom, slučaj nogometaša turski korijena Özila koji nikad nije prihvatio zemlju koja mu je sve dala, onda uistinu je iluzorno očekivati da će muslimani Bošnjaci ikada Bosnu i Hercegovinu prihvatiti suverenom i neovisnom od Turske. Ili da će se osjećati Europljanima i živjeti u europskim okvirima.

Koliko su, kaže reis Kavazović, Muslimani “autentičan evropski narod, duboko ukorijenjen u evropskom tlu, s evropskim identitetom i tradicijom,,,” potvrdili su u osvajačkoj  agresiji na Hrvate i njihove teritorije kada su počinili strašne zločine uz povike “Alah u ekber”, i političkom isključivošću, te zločinima nad hrvatskim povratnicima u daytonskom “Zbirnom entitetu”.

Uz to i skrivanje ratnih zločinaca iz reda svog muslimanskog naroda, i masovnih hrvatskih grobnica, skrivanje tvornica namjenske industrije, skriveno obučavanje dječaka Askera, prebrojavanje krvnih zrnaca, i ratne prijetnje poglavara IZ BiH Kavazovića, te Bakirove prijetnje s punim džamijama vojnika, nisu samo antikršćanske nego i antieuropske  i anticivilizacijske kategorije potomaka Osmanlija.  U takvoj muslimansko-bošnjačkoj politici isključivosti i vjerske mržnje prema kršćanima, poglavito prema katolicima zbog kojih smatraju Federaciju pretijesnom, a nacionalno vjerski šarenom  je i ne priznaju i ne prihvaćaju, nema mjesta kockicama multietničnosti i multikonfesionalnosti.

Čak i ono malo nacionalno vjerski šareni prostora i gradova što je obranjeno  ostalo u hrvatskom obrambenom ratu pod hrvatskom kontrolom, Vitez, Busovača, Kiseljak, Novi Travnik, Zapadni Mostar, razbija se i mrvi u prašinu za koju Bošnjaci vjeruju da  će je vrijeme odnijeti i raznijeti, a na njeno mjesto doći Arapi, Turci, Iranci i  svi muslimani iz cijeloga svijeta koji su im već sada bliži od susjeda Hrvata, Srba, Židova i od onog sad četvrtog  naroda u bihu “Građana” i “Ostali”.

Prvi čovjek u muslimana Bošnjaka, političar reis Kavazović kaže da o unutarnjem uređenju BiH treba da se dogovore “naše politike”. Iako ih nije imenovao zna se koje su, to su one sa kojima surađuje i za koje radi, islamistička Izetbegovićeva, naci fašistička Komšićeva, te one politike ratni muslimanskih zločinaca koji, zajedno sa njime kriju masovne grobnice Hrvata, i hurliču ispred katedrale u Sarajevu prijeteći kardinalu.

To su muslimansko islamističke politike buduće Džamahirije u kojoj će Kavazović biti sveti nedodirljivi ajatola, koji će izdavati fetve kako će se ne samo muslimanke nego i kršćanke ako ih šta ostane, odijevati, a Komšići, Izetbegovići, Lende, Genjci, Mlaće, Mahmuljini, i drugi muslimanski zločinci počinjenih zločina u Križanćevu selu, Buhinim Kućama, Dubravici, Miletićima, Gučoj Gori, franjevačkom samostanu Fojnica…, muslimanski teroristi ubojice osmero hrvatske djece na viteškom igralištu, bit će vjerski policajci čuvari i branitelji “Bošnjačke islamske revolucije”, ubojice djevojčica i prosvjednika kao što to rade njihovi mentori u Iranu, Afganistanu ili u majčici Turskoj.

Oko takvog Kavazovićevo, Komšićevo, Izetbegovićevo, zapravo afganistansko-iransko-turskog BiH kaže budući njen ajatolah “nema razgovora i nema dogovaranja”,  jer za takav bih kaže aktualni političko vjerski bošnjačko muslimanski lider Kavazović “ima dovoljno prijatelja i na Istoku i na Zapadu”. 

Ne želi Kavazović da prizna da on i njegova politička muslimansko bošnjačka svita nemaju, niti će ikada imati prijatelja Hrvata, Srba i Židova za takvu bih kakvom je oni zamišljaju. Jer zasigurno u Kavazovićevom bihu ne će nikada biti podjednako mjesta  za samostan u Fojnici, Gučoj Gori, kao za Gazi Husrev-begovu džamiju, jer u Fojnici su Muslimani masakrirali nedužne fratre, u Gučoj Gori zločinačko teroristička muslimanska armija biha pokrala i odnijela sva kulturna i vjerska bogatstva Hrvata katolika, Bibliju i kip Svetog Franje kao “nenaoružani” zlikovci izrešetali metcima, a u crkvu u Travniku ratni zločinac Genjac kao turski aga upadao i odvodio časnu sestru i svećenika svojim džihadistima na seksualno iživljavanje u konc logor u Gluhoj Bukovici.

Dolačku crkvu ogolili do zidova i prljali je svojim isilovskim prljavštinama, na Gučoj Gori smjestili komandu svoje zločinačko terorističke muslimanske armije, brajkovačku opljačkali kao i njihovi preci Osmanlije, u zeničku upadali tijekom mise i prisiljavali vjernike da sa njima urliču Alah u ekber.

Za takav bih teško je vjerovati da Kavazović ima prijatelja na Zapadu. Na Istoku ih ima sigurno, kao što i Istok ima prijatelja u BiH. Eto slike multinacionalnog i multikonfesionalnog budućeg Zbirnog beha entiteta koju slika ajatolah Kavazović sa vjerskom muslimanskom policijom na čelu koje su muslimanski ratni zločinci, brojači krvnih zrnaca, poratne muslimanske ubojice hrvatskih povratnika i skrivači masovnih hrvatskih grobnica, slika ubijenih fratara, silovanih časnih sestara, oskrnavljenih crkava i katoličkih grobalja. Budući Bih entitet preslika, kopija svih islamskih zemalja bez crkava i crkvenih tornjeva, bez katoličkih vjernika i bez svakog traga i znaka kršćana i kršćanstva.

Vinko Đotlo

Povezane objave

Prvi ožujak – bošnjački dan nezavisnosti

HF

Bošnjačka propagandna agresija na Hrvate

HF

Iz Vučjaka babo protjerao Hrvate

HF

Uzmi Alija, pa makar k’o avlija!

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više