Psihopati mogu iskoristiti bilo koju ideologiju i promijeniti je iznutra u nešto što bi na kraju moglo biti potpuno drugačije od izvorne svrhe
Profesor John R. Christy, direktor Znanosti o atmosferi i zemlji, Sveučilište u Alabami, pružio je detaljnu analizu klimatskih podataka (vidi bilješku [i]). U nastavku autor teksta Mark Keenan sažima glavne točke njegove analize: „Utvrđena teorija globalnog zatopljenja značajno krivo predstavlja utjecaj dodatnih stakleničkih plinova; vrijeme koje najviše utječe na ljude ne postaje ekstremnije ili opasnije; temperature su 1930-ih bile više nego danas; između 1895. i 2015., 14 od prvih 15 godina s najvišim rekordima topline dogodilo se prije 1960.; temperature koje sada doživljavamo 2021. bile su iste kao prije 120 godina…“
„Broj velikih tornada između 1954. i 1986. u prosjeku je iznosio 56 godišnje, ali između 1987. i 2020. prosjek je bio samo 34 godišnje; između 1895. i 2015. u prosjeku nije bilo promjene u broju vrlo kišnih dana po mjesecu, kao ni promjene u broju vrlo suhih dana po mjesecu, a 20 najsušnijih mjeseci bilo je prije 1988. Između 1950. i 2019. postotak kopnene površine podvrgnute sušama nisu se globalno povećale – trend je stalan; učestalost šumskih požara u Sjevernoj Americi između 1600. i 2000. znatno se smanjila. Razina mora rasla je 12,5 cm po desetljeću tijekom 8 000 godina, a onda se izravnala, sada raste samo 2,5 cm po desetljeću… smiješno je brinuti se o porastu razine mora od 30 cm u desetljeću, u uraganu istočna obala SAD-a dobiva „uspon“ od 20 stopa za 6 sati (20 stopa – 6.10 m), tako da će se uspon od 30 cm lako podnijeti!“
U predavanju pod nazivom Imaginarna klimatska kriza – kako promijeniti poruku? („The imaginary climate crisis – how can we change the message?“) dostupnom na web stranici Irish Climate Science Forum, u izvornom tekstu vidi bilješku [ii].
Richard L.Lindzen, profesor emeritus atmosferskih znanosti na MIT-u sažima bitku protiv klimatske histerije na sljedeći način: „U dugoj povijesti Zemlje nije bilo gotovo nikakve korelacije između klime i ugljikovog dioksida, CO2 … paleoklimatski zapisi nedvosmisleno pokazuju da CO2 nije kontrolna tipka… priča je apsurdna… daje vladama moć da kontroliraju energetski sektor… otprilike 33 godine mnogi od nas se bore protiv klimatske histerije… Bilo je važnijih čelnih ljudi koji su se tome protivili, nažalost stariji i do sada većina mrtvih… Elite uvijek traže načine kako reklamirati svoju vrlinu i potvrditi svoj autoritet. Oni vjeruju da imaju pravo na znanost gledati kao na izvor autoriteta, a ne kao na proces, i pokušavaju prisvojiti znanost, prikladno i netočno pojednostavljenu, kao osnovu svog pokreta.“
„CO2… to nije onečišćivač… to je proizvod disanja svih biljaka, neophodan je za život biljaka i fotosintezu… ako ste ikada poželjeli točku poluge za kontrolu svega, od izdisaja do vožnje, ovo bi bio san. Dakle, ima neku vrstu fundamentalne privlačnosti za birokratski mentalitet.” – Prof. Richard Lindzen, profesor emeritus Atmosferskih znanosti na MIT-u.
Patrick Moore, suosnivač Greenpeacea i predsjednik Greenpeacea u Kanadi sedam godina, kaže: „Cijela klimatska kriza nisu samo lažne vijesti, ona je lažna znanost… naravno da su klimatske promjene stvarne, događaju se od početka vremena, ali nisu opasne i nisu je uzrokovali ljudi… klimatske promjene savršeno su prirodni fenomen i ovo moderno razdoblje zagrijavanja zapravo je počelo prije otprilike 300 godina kada je malo ledeno doba počelo prilaziti kraju. Nema se čega bojati i sve što rade je utjerivanje straha. Većina znanstvenika koji govore da je kriza primaju stalne državne potpore.
„Bio sam jedan od osnivača (Greenpeace)… do sredine 80-ih… bili smo oteti od strane ekstremne ljevice koja je Greenpeace u osnovi pretvorila iz znanstveno utemeljene organizacije u organizaciju temeljenu na senzacionalizmu, dezinformacijama i strahu… nemaju plan kako nahraniti 8 milijardi ljudi bez fosilnih goriva ili dopremiti hranu u gradove…” – Patrick Moore, suosnivač Greenpeacea.
Profesor William Happer sa Sveučilišta Princeton, bivši direktor znanosti u američkom Ministarstvu energetike, također je snažan glas protiv mita o globalnom zatopljenju izazvanom čovjekom. On navodi: “Više CO2 koristi Zemlji.“
- UN IPCC bira podatke, koristi manjkavo modeliranje i scenarije koji nisu ni izdaleka povezani sa stvarnim svijetom
Predviđanja UN-a o klimatskoj krizi ne temelje se na fizičkim dokazima, nego na složenom računalnom modeliranju. Potrebno je dekodirati i analizirati proces modeliranja kako bi se utvrdilo jesu li modeli valjani i točni ili imaju očite nedostatke. Velika većina znanstvenika, ekonomista, političara i šire javnosti jednostavno je pretpostavila da su modeli UN-ovog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) točni. Vrlo malo ljudi ima vremena ili vještine analizirati te modele, da ne spominjemo da ih zapravo ospore. Unatoč tome, bilo je mnogo starijih i vrlo uglednih znanstvenika koji su učinili upravo to – tvrdili su da je narativ UN-a netočan i da nema klimatske opasnosti. Njihove glasove ugušio je golem politički i medijski establišment globaliziranog ‘sustava’ vođen novcem. Životno važan rad nekih od ovih renomiranih znanstvenika spominje se u gore navedenoj knjizi.
„Računalni modeli prave sustavne dramatične pogreške… svi su parametrizirani… lažirani… modeli stvarno ne funkcioniraju“ – Patrick J. Michaels, direktor, Cato Institute Center for the Study of Science
Dr. Roger Pielke Jr., Sveučilište Colorado, proveo je detaljan znanstveni pregled i analizu izvješća UN IPCC AR6, u izvornom tekstu vidi bilješku [iii]. On opisuje da je u odnosu na klimatsko modeliranje, IPCC odvojio modele od socio-ekonomske vjerodostojnosti. U stvaranju modela, umjesto da prvo dovrši modele integrativne procjene (IAM), IPCC je preskočio ovaj ključni korak i prešao ravno na scenarije radijacijskog utjecaja i stoga se ti scenariji ne temelje na kompetitivnim IAM-ovima. To je veći dio klimatskog modeliranja odvelo na krivi put. Citiram točke iz analize dr. Pielkea kako slijedi: „Četiri scenarija IPCC-a proizašla su iz velike obitelji modela, tako da umjesto razdvajanja modeliranja od socio-ekonomskih pretpostavki, modeli su već imali krivotvorene pretpostavke i ubacili su ih u njih, jer su morali imati te pretpostavke kako bi proizveli traženi utjecaj zračenja (za proizvesti željeni ishod klimatskog ‘kriznog scenarija’).“
U drugoj sudbonosnoj odluci 4 reprezentativna koncentracijska puta (RCP) su došla iz 4 različita IAM-a, što je bila velika pogreška. Ovi modeli su međusobno potpuno nepovezani, ali stječe se dojam da se radi o zajedničkom skupu, koji se razlikuju samo po forsiranju zračenja, što je bila velika pogreška. Nadalje, nitko nije odgovoran za utvrđivanje jesu li ti scenariji vjerojatni. Klimatska zajednica odlučila je kojem će scenariju dati prednost i odabrala je dva najnevjerojatnija scenarija! Postoje tisuće klimatskih pretpostavki, ali samo 8 do 12 njih trenutno je dostupno za istraživanje klime. Izvješće IPCC-a čak navodi da se „nikakva vjerojatnost ne pripisuje scenarijima u ovom izvješću.“ Vjerojatnost se smatra niskom, priznaju – Ovo je nevjerojatno priznanje IPCC-a.
„Ovi ekstremno malo vjerojatni scenariji dominiraju literaturom i izvješćem IPCC-a; stoga je izvješće IPCC-a pristrano. Zaključak je da postoji velika zabuna. Richard Moss iz IPCC-a upozorio je da se RCP 8.5 ne smije koristiti kao referenca za druge RCP-ove, ali 5800 znanstvenih radova diljem svijeta ga zlorabi na taj način… Cijeli proces ima ozbiljne nedostatke… IPCC ne predstavlja ništa blisko stvarnom svijetu scenarija. Znanost o klimi ima veliki problem! IPCC trenutno koristi RCP 8.5 kao ‘uobičajeno poslovanje’ scenarija, ali RCP 8.5 je divlja zemlja fantazije i uopće nije povezan s trenutnom stvarnošću… znanost o klimi ima krizu znanstvenog integriteta.“ – Dr. Roger Pielke Jr., Sveučilište Colorado.
- Financijalizacija cjelokupnog svjetskog gospodarstva sada se temelji na strategiji ‘neto-nula’ emisija stakleničkih plinova koja ubija život.
Plan UN-ove Agende 2030. i cilj Pariškog sporazuma o smanjenju emisija CO2 za 7 posto godišnje do 2030. zapravo je plan koji bi onemogućio postojeće mehanizme resursa industrijskog gospodarstva za hranu, energiju i robu koji omogućuju ljudski život i opstanak. Ovo se provodi prije nego što je čovječanstvo prešlo s manjkave transnacionalne industrijske ekonomije koja zagađuje okoliš prema samodostatnim lokalnim/regionalnim ekonomijama.
Nula emisija ugljika, u biti, znači isključivanje sadašnjih sustava industrijske poljoprivrede, transporta, proizvodnje robe, proizvodnje električne energije itd., a mnogi milijuni ljudi koji ovise o tim sustavima diljem svijeta mogli bi se suočiti s nedostatkom električne energije, hrane, roba, itd. To bi moglo imati strašne posljedice, osobito na lokacijama i u zemljama koje trenutno ne mogu proizvesti mnogo hrane.
Treba napomenuti da su desetljećima te iste političke, vladine i korporativne moći neobuzdano promicale korporativnu ekonomsku globalizaciju i ovisnost o fosilnim gorivima. Dok, u isto vrijeme, aktivno ometa financiranje, stvaranje ili državnu potporu samodostatnijih lokalnih zajednica/regija i lokalnih zadruga. Većina svjetskog stanovništva tako je postala ovisna o globaliziranom sustavu ovisnom o fosilnim gorivima.
- Središnji bankari u potpunosti financiraju/kontroliraju napredak svjetskog ‘projekta’ klimatskih promjena
Odluka da se drastično smanji CO2, jedan od najvažnijih spojeva za održavanje cijelog života, nije slučajnost. Valja napomenuti da iza ove odluke stoje svjetski središnji bankari koji u potpunosti financiraju i kontroliraju napredak svjetskog projekta borbe protiv klimatskih promjena izazvanih čovjekom.
Ovaj projekt uključuje pokušaj dekarbonizacije u aktivnosti cijele svjetske populacije. U prosincu 2015. Banka za međunarodna poravnanja (BIS) stvorila je Radnu skupinu za financijsko objavljivanje u vezi s klimom (TCFD), koja predstavlja 118 trilijuna dolara imovine na globalnoj razini, u izvornom tekstu vidi bilješku [iv]. U biti to znači da se financijalizacija cjelokupnog svjetskog gospodarstva temelji na ispunjavanju besmislenih ciljeva kao što je “neto-nula emisija stakleničkih plinova.” TCFD uključuje ključne ljude iz svjetskih mega banaka i kompanija za upravljanje imovinom, uključujući JP Morgan Chase; BlackRock; Barclays banka; HSBC; kineska ICBC banka; Tata Steel, ENI oil, Dow Chemical i još mnogo toga.
Činjenica da su se najveće svjetske banke i korporacije za upravljanje imovinom, uključujući BlackRock, Goldman Sachs, UN, Svjetsku banku, Banku Engleske i druge središnje banke BIS-a, povezale kako bi progurale nejasno, matematički besmisleno ‘zelene’ ekonomije, nije slučajnost. U igri je još jedna agenda koja nema nikakve veze sa zaštitom okoliša. Zelena ekonomija zajedno s UN-ovom Agendom 2030 je plan svjetske kontrole, a također će razviti trilijune dolara za mega-banke iza scene. Kada se najveće svjetske banke, korporacije i institucije udruže kako bi progurale program klimatskih promjena za koje nema dokaza, može se vidjeti da se iza kulisa odvija još jedan veliki plan. Ova agenda pokušava uvjeriti obične ljude u svijetu da podnose goleme žrtve pod emotivnom krinkom „spašavanja našeg planeta.“ Dok cijelo vrijeme korporacije i banke ostvaruju goleme profite, a političke institucije provode svjetske tehnokratske sustave kontrole pod zastavom borbe i prilagođavanja takozvanim klimatskim promjenama izazvanim čovjekom.
„Čini se da veze između najvećih svjetskih financijskih grupa, središnjih banaka i globalnih korporacija s trenutačnim naporima za radikalnu klimatsku strategiju napuštanja ekonomije fosilnih goriva u korist nejasne, neobjašnjene Zelene ekonomije nisu toliko stvar istinske brige za naš planet, čist i zdrav okoliš za život. Umjesto toga, to je plan, blisko povezan s UN-ovom Agendom 2030. za „održivo“ gospodarstvo, i razvoj doslovno trilijuna dolara u novom bogatstvu za globalne banke i financijske divove koji čine stvarnu moć…“ – W. F. William
Engdahl, konzultant za strateške rizike i predavač.
Još 2010. godine, voditelj Radne skupine 3 UN-ovog IPCC-a, dr. Otmar Edenhofer, rekao je u intervjuu: „…mora se jasno reći da mi de facto preraspodjeljujemo svjetsko bogatstvo klimatskom politikom. Treba se osloboditi iluzije da je međunarodna klimatska politika politika okoliša. Ovo više nema gotovo nikakve veze s politikom zaštite okoliša.“
Da bismo bolje uočili što je ‘iza zavjese’ prijevare o klimi i agende UN/WEF-a, također nam pomaže ispitati što se dogodilo u desetljećima prije. Važno je uočiti implikacije svjetske bankarske prijevare s djelomičnom rezervom duga i novca i suptilnog sustava dužničkog ropstva koji postoji desetljećima. Ako pogledate web stranicu Svjetske banke vidjet ćete da je gotovo svaka nacija na Zemlji u velikim dugovima. O dugu koga možete pitati? Odgovor je u megabankama u privatnom vlasništvu. Desetljećima su takozvane bankarske i korporativne elite imale potpunu kontrolu nad izvorom stvaranja novca i njegovom raspodjelom, putem sustava duga i novca, te su stoga, prema zadanim postavkama, bile u mogućnosti financirati te sve više kontrolirati i manipulirati cijeli svjetski spektar industrije, medija, vlade, obrazovanja, ideološke nadmoći i rata prema vlastitom dizajnu, programu i koristi. Priča se da je Mayer Amschel Rothschild (bankar) rekao: „Dajte mi kontrolu nad zalihama novca u državi i nije me briga tko donosi zakone.“
- Središnji bankari preoteli su pravi pokret za zaštitu okoliša 1992. stvarajući lažnu agendu klimatskih promjena
Psihopati mogu iskoristiti bilo koju ideologiju i promijeniti je iznutra u nešto što bi na kraju moglo biti potpuno drugačije od izvorne svrhe. U međuvremenu, izvorni sljedbenici i zagovornici nastavljaju slijediti ono za što vjeruju da je izvorna ideologija, ali postupno postaju samo pijuni na dnevnom redu sebične elite. Nažalost, tijekom proteklih desetljeća upravo se to dogodilo u pokretu za zaštitu okoliša.
Zviždač George Hunt koji je imao ulogu službenog domaćina na ključnom ekološkom sastanku u Denveru, Colorado, 1987., i navodi da je David Rockefeller; Barun Edmund De Rothschild; američki državni tajnik Baker; Maurice Strong, službenik UN-a i zaposlenik zaklada Rockefeller i Rothschild; EPA administrator William Ruccleshaus; MacNeill – glavni tajnik UN-a u Ženevi, zajedno sa dužnosnicima Svjetske banke i MMF-a bio je na ovom sastanku. Hunt je bio iznenađen kada je vidio sve te bogate elitne bankare na sastanku i upitao ih je što rade tamo na ekološkom kongresu.
U videozapisu, Hunt je kasnije pružio važne dokaze iz dokumenata Konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju (UNCED), održanoj u Riu de Janeiru, Brazil, 3.-14. lipnja 1992. Ta je konferencija bila dobro poznati UN-ov Samit o Zemlji ’92. („UN ’92 Earth Summit) a vodio ga je UNCED. Prema Huntu, putem Samita o Zemlji, UN je postavljao mrežu, plan, kako bi vlast nad Zemljom i njezinim ljudima stavio u njihove ruke. Svjetski privatni bankovni kartel iste su ultrabogate bankarske obitelji koje su imale ključnu ulogu u uspostavljanju Svjetske banke, UN-a i drugih međunarodnih institucija nakon Drugog svjetskog rata. Njihove političke kohorte uključivale su Staljina (vođu brutalnog komunističkog režima u SSSR-u koji je počinio genocid nad milijunima ljudi), britanskog premijera Churchilla i američkog predsjednika Roosevelta. Hunt ove bankarske obitelji i njihove financijske i međunarodne institucionalne mreže naziva: „Isti svjetski poredak koji je prevario zemlje trećeg svijeta da posuđuju sredstva i nagomilaju goleme dugove… i namjerno stvaraju rat i dugove kako bi društva doveli pod svoju kontrolu. Gomila svjetskog poretka nije dobra grupa ljudi…“ – George Hunt, zviždač, govoreći o UN-ovom Samitu o Zemlji 1992.
Kao posljedica UN-ovog samita o Zemlji (UN Earth Summit), pošteni, istinski ekološki pokret koji je zapravo brinuo o stvarnom onečišćenju zemlje, zraka i vode, bio je politički otet od strane moćnih političkih i financijskih interesa s drugačijim ciljem.
Maurice Strong, dužnosnik UN-a i zaposlenik zaklada Rockefeller i Rothschild, sazvao je prvi kongres UNCED-a u Stockholmu, Švedska, 1972. Zatim je, 20 godina kasnije, bio sazivač i glavni tajnik UNCED-a. Hunt je također pružio video dokaz sa sastanka Četvrtog svjetskog kongresa UNCED-a 1987. o međunarodnom investicijskom bankaru, navodeći sljedeće: „Stoga predlažem da se ovo ne prodaje kroz demokratski proces koji bi predugo trajao i zahtijevao previše sredstava za školovanje topovskog mesa, nažalost, koje nastanjuje Zemlju. Moramo preuzeti gotovo elitistički program…“
Stoga su dekreti koji su doveli do UN-ovog summita o Zemlji 1992. izdiktirani bez rasprave ili mogućnosti za neslaganje i zamijenili su nacionalne zakone. Dekrete je diktirao bankar Edmund de Rothschild, koji je ove glavne dekrete uvrstio u rezolucije UN-a iz ’92. bez rasprave ili osporavanja. Hunt tvrdi da mu je predsjedatelj sastanka uskratio priliku da otvoreno ospori Rothschildove primjedbe.
Je li ikakvo iznenađenje da je Rothschildova banka iz Ženeve jezgra Svjetske banke za zaštitu prirode i da je bogata elita integrirana u banku preko Rothschildove privatne ponude dionica. Banke preuzimaju kontrolu nad očuvanjem svijeta te odlučuju i kontroliraju kako se ti resursi dodjeljuju ili koriste.
- Unatoč varljivoj i lažnoj ekološkoj fasadi koju je usvojio, golemi institucionalni entitet UN-a u potpunosti je podržavao ekološki destruktivnu industrijsku globalizaciju u posljednjih 70 godina.
Politike UN-a o klimatskim promjenama, održivom razvoju i zelenoj ekonomiji u posljednjih 30 godina tek su nešto više od svjetskih marketinških trikova koji su tragično isprali mozak dvjema generacijama mladih ljudi koji ne razumiju što je zapravo UN i kome je on zapravo osmišljen poslužiti.
Ovaj trenutni globalizirani sustav uključuje promicanje uvjerenja i lažne znanosti za koje se tvrdi da su neupitne istine, ali su zapravo ideologije u kojima se dokazima manipulira, izvrće i iskrivljuje kako bi se dokazala ‘vladajuća ideja,’ i tako se promiče njezino širenje diljem svijeta. Započinju sa zaključkom koji žele, a zatim iskorištavaju i manipuliraju onim oskudnim dokazima koji mogu prihvatiti taj zaključak. Klimatske promjene koje je uzrokovao čovjek zbog antropogene emisije ugljika glavni su primjer toga.
Institucije, uključujući UN, Svjetski ekonomski forum (WEF) i Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO), privatno su motivirane neizabrane i neodgovorne organizacije koje kontrolira izvor stvaranja novčanog duga, tj. svjetski privatno-bankarski kartel; i samo su pametni marketinški alati i politički mehanizmi za implementaciju i održavanje korumpiranog svjetskog sustava, pod lukavom krinkom ‘rješavanja svjetskih problema.’
Ovi moćni posebni interesi promiču određene ‘ideologije’ desetljećima kako bi unaprijedili svoje korporativne i političke ciljeve. Riječ „održivo“ oteta je prije nekoliko desetljeća i sada se prijevarom koristi za promicanje planova globalističkih mega-korporacijskih interesa kojima nije stalo do okoliša. Cilj je katapultirati čovječanstvo u naručje UN-ove Agende 2030 i WEF-ovog plana ‘resetiranja,’ koji su kao pametni marketinški planovi u potpunosti osmišljeni od strane takozvanih elitnih mega-korporacijskih interesa WEF-ove grupe iz Davosa.
- Nadalje, trenutne tehnologije zelene energije/obnovljivih izvora koje promiču Ujedinjeni narodi/UN i Svjetski ekonomski forum/WEF nisu održivo rješenje za svjetsku opskrbu energijom.
Iako ove tehnologije imaju ograničenu održivost na određenim lokacijama i u određenim scenarijima, ostaje činjenica da je povrat energije na uloženu energiju prenizak – u biti cijeli proces matematički je pogrešan. O tome svjedoči rad znanstvenika, uključujući profesora Davida MacKaya, bivšeg Regius profesora inženjerstva na Sveučilištu Cambridge i bivšeg glavnog znanstvenog savjetnika u Odjelu za energiju i klimatske promjene Ujedinjenog Kraljevstva.
Sažetak
Ukratko, smanjenje CO2 glavni je fokus histerije o klimatskim promjenama koju promiču Ujedinjeni narodi i koja se raširila među svjetskim stanovništvom. No, proklamirana klimatska kriza postoji samo u računalnim modelima. Kult ‘klimatskih promjena izazvanih čovjekom’ je medijski i UN-ova politički promovirana ‘ideologija,’ koja se koristi za šire političke i korporativne ciljeve. Klimatske promjene izazvane čovjekom nisu utemeljene na činjenicama i preotele su stvarnu zabrinutost za okoliš.
Svjetski središnji bankari u potpunosti financiraju svjetski ‘projekt’ klimatskih promjena. Pada mi na pamet truizam ‘slijedite novac’ – i čineći to, brzo se otkriva tko upravlja korporativnim, političkim i medijskim svijetom.
Zbog neprestane propagande o klimatskim promjenama koju promiču Ujedinjeni narodi/UN, vlade i korporacije, mnogi ljudi su tako u medijski izazvanom stanju zbunjenosti, i, stoga, slijepo preuzimaju svoju unaprijed određenu ulogu u društvu pod ovom ‘diktaturom riječi’ a da toga nisu ni svjesni. Na primjer, sada imamo milijune takozvanih ratnika protiv klimatskih promjena koji su slijepi na činjenicu da klimatske promjene zapravo nisu uzrokovane emisijama ugljika. Ovo je sve kako bi se ljudi uplašili i prihvatili totalitarnu vlast i ograničenja njihove slobode i osobnog blagostanja.
Neugodna stvarnost je da se pristup ljudi energiji i resursima namjerno smanjuje lažnom politikom klimatskih promjena, visokom inflacijom, geopolitičkim kazalištem u tijeku i namjerno potaknutim ratom.
Ne možemo razumjeti kako stvoriti istinski otporno društvo ako ispravno ne percipiramo trenutno društvo u kojem živimo i kako je ono nastalo. Dakle, tko su arhitekti sadašnje paradigme. Naprijed navedena knjiga (Mark Christopher Keenan: „Nadilaženje prijevare o klimatskim promjenama prema stvarnoj održivosti“) osmišljena je kao pomoć u tom pogledu. Osim ako ne prepoznamo neistine trenutne paradigme, čak i ako to nije ‘politički korektno,’ tada nećemo moći izvršiti ispravne prilagodbe u našim trenutnim zajednicama i lokalnim/regionalnim mrežama ili stvoriti istinski otporno uspješno društvo u Irskoj. U tom duhu istine, nove mreže se pojavljuju diljem svijeta.
(Svršetak)
Autor:
- Mark Keenan: „1500 Scientists Say ‘Climate Change Not Due to CO2’ – The Real Environment Movement Was Hijacked“ – Global Research, 17. lipnja 2023.
- Mark Keenan: „Transcending the Climate Change Deception – Toward Real Sustainability;“ – knjiga dostupna na www.mkeenan.ie
