Ljevičarski šljam najgore vrste i dalje napada hrvatske vjernike i Katoličku Crkvu
Jugoslavije nema već 31 godinu. S njom su nestale stečevine NOB-a, nestali su lik i djelo „druga Tita“. Iako je nema više na karti svijeta, ostala je u mentalnom sklopu raznih jugo-struktura, koji bi ju rado oživjeli. I ne samo oni nego i međunarodna zajednica koja bi opet preko leđa Hrvata gradila neki mir na tom „brdovitom Balkanu“. 31 godinu nakon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, dižu glas razne pristalice jugo-mentalnog sklopa protiv države Hrvatske, hrvatskog naroda i Katoličke Crkve koja je dio hrvatskog identiteta.
Idu tako daleko da tvrde da su Titini partizani stvorili Hrvatsku, a hrvatski branitelji je samo obranili!? Što je apsurdno, jer ne postavljaju pitanje od koga su Hrvatsku obranili? Tko je bio agresor na Hrvatsku? Hrvatsku su obranili hrvatski branitelji od agresorske JNA koje se upregla u velikosrpsku politiku Srbije i time poništila „bratstvo i jedinstvo“.
Titini partizani očito su se borili za Jugoslaviju s bratstvom i jedinstvom, a ne za slobodnu i demokratsku Hrvatsku protiv koje su se svrstali uz velikosrpsku politiku. Kako je Katolička Crkva dio hrvatskog identiteta, još od Svetog pape Agatona (678.-681,) u VII. stoljeću koji je pokrstio Hrvate o čemu piše u poslanici caru Konstantinu IV., koju je poslao u Carigrad, a uz Papu poslanicu je potpisalo svih 125 nazočnih biskupa, među kojima i biskup iz Istre, dok s ostalog hrvatskog područja nema potpisnika. Sabor na Rižani 804. godine. U papinom pismu među piše: “Između barbarskih naroda, kako Langobarda tako i Slavena, također u sredini Franaka i Gala, nalaze se mnogi od mojih sluga (tj. biskupa), koji se s obzirom na apostolsku vjeru ne prestaju revno mučiti…” To potvrđuje u svome djelu ”De administrando imperio”, bizantski car Konstantin Porfirogenet, koji kao suvremenik prvoga hrvatskog kralja Tomislava vlada od 912. do 959. godine, te piše: “Hrvati poslije krštenja postaviše vlastoručni ugovor te se tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleše sv. Petru da nikada ne će provaljivati u tuđe zemlje niti ondje ratovati, već da će radije živjeti u miru sa svima koji to budu htjeli. A od Pape su za to dobili molitvu (obećanje) da će se za njih boriti i na pomoć im biti Bog Hrvata, kadgod drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, a Petar, učenik Kristov, obdarit će ih pobjedom.” Od tuda usklik Bog i Hrvati!
Pismenu potvrdu imamo i od pape Ivan VIII. dana 21. svibnja 879. godine s konfesije sv. Petra kada je uzdigao ruke Svemogućemu i blagoslovio narod Hrvata i njegova kneza Branimira. Nekoliko dana kasnije, 7. lipnja 879., poslao je Papa i tri zasebna pisma, jedno naslovljeno na kneza Branimira, drugo na izabranog ninskog biskupa Teodozija, i treće na svećenstvo i vjerni hrvatski puk. Tim činom papa je priznao državu Hrvatsku i kneza Branimira kao njenog poglavara. Bilo je to prvo međunarodno priznanje hrvatske države u povijesti.
Razdruživanjem i prekidanjem svih državno-pravnih sveza sa Jugoslavijom nismo se oslobodili i Jugoslavena i svih pridruženih mrzitelja Hrvatske. Opstali smo kao narod, usprkos ogromnom broju žrtava u mnogobrojnim ratovima za druge gospodare i za osamostaljenje na putu do stvaranja vlastite države zahvaljujući vjeri u Boga i uz potporu Katoličke Crkve. U Prvomu svjetskom ratu stradalo je oko 246.000 Hrvata, 137.000 vojnika i 109.000 civila. U i nakon Drugoga svjetskog rata od 526.000 do 600.000 tisuća Hrvata je stradalo, ovisno od autora koji su objavili studije o broju žrtava u poraću, na Bleiburgu i Križnom putu. Pretpostavlja se da je stradalo 209.000 domobrana i 125.000 ustaša, civila i ostalih koji su bježali u Austriju prema Saveznicima.
Poznata je izjava komunističkog dužnosnika da je” Hrvate trebalo pobiti, da bi Jugoslavija mogla živjeti”
U Domovinskom ratu je na hrvatskoj strani ubijeno ili nestalo 15.840 hrvatskih branitelja, sa civilnim žrtvama ubijeno je 22.211 osoba, prognano i protjerano 550.000 osoba, a 150.000 ih je bilo u izbjeglištvu u inozemstvu. Ratom i ratnim razaranjima bilo je obuhvaćeno 54 % hrvatskog teritorija, a pod okupacijom je bilo 26 % hrvatskog teritorija.
U tijeku Domovinskog rata agresori Srbija i JNA nisu imali namjeru samo fizički zauzeti hrvatski teritorij, već je bitno naglasiti da je to bio osvajački rat za etnički čistu Veliku Srbiju u kojoj ne bi bilo mjesta za Hrvate. Tu se radilo o potpunom brisanju i uništenju Hrvata kao naroda, uništenju njegova identiteta, vjere, kulture i povijesti postojanja na ovom prostoru! I što je najstrašnije po jedan narod, najgore što mu se može dogoditi je tzv. peta kolona, koja razara nacionalno biće i nacionalni identitet iznutra! Poznato je tko su ti petokolonaši, ali da ih nabrojim barem neke: orjunaši, jugo-udbaši, jugo-nostalgičari, mentalni komunisti, iredentisti, regionalisti i svi oni koji se ne mogu pomiriti s postojanjem samostalne Republike Hrvatske. Među njih ubrojila bih i korumpirane političare kojima su privatni i grupacijski interesi iznad nacionalnih interesa vlastite domovine. Ne smetaju njima ni alarmantni podaci o iseljavanju i negativnoj demografiji, glavni su im osobni ili grupacijski interesi. Iz svega navedenog proizlazi da opstanak hrvatskog naroda ne bi bio moguć bez Božje ruke, kao što sam u uvodu napisala, prati nas Božji blagoslov još od stoljeća sedmog. I kada smo izborili krvlju i velikom žrtvom slobodnu Hrvatsku, petokolonaši nas žele potpuno očerupati, raseliti i uništiti, da ono što nisu uspjeli s agresorima u ratu, dovrše u miru!
Peta kolona potpomognuta s domaćim Srbima i SPC-om, s korumpiranim i u kriminal uvučenim pripadnicima svih političkih opcija, ne staje u svojim namjerama da što dulje ostane na vlasti i dovrši uništenje Hrvatske države! Jer kako se hrvatski narod uopće drznuo i pomisliti da može vladati i uređivati svoju državu po svom vrijednosnom sustavu. Mediji su najbolje oružje u rukama petokolonaša preko kojih u sprezi sa vladajućim hrvatskim strukturama slobodno, bez odgovornosti, bez kazne razaraju Hrvatsku iznutra u svim dijelovima života. O da njima su puna usta demokracije, slobode i ljudskih prava! Pa i vjerske slobode bi oni poštivali, ali da se svi vjernici zatvore u Crkve da ih ne vide, da budu nevidljivi. Jer čim su vidljivi, čim vjernik živi i svjedoči svoju vjeru oni se odmah osjećaju ugroženi u svojem poimanju ljudskih sloboda po njihovim kriterijima. Novinar Marijan Vogrinec jedan od tih petokolonaša, Jugoslavena ispunjen ogromnom količinom mržnje prema Hrvatskoj, naziva je BIJEDNA NAŠA!? Vjekoslav Krsnik bi trebao proširiti svoju knjigu 100 notornih hrvatskih Jugoslavena, i staviti u nju Marijana Vogrineca, a našlo bi se nažalost i još njih! Na njega sam slučajno naišla pretraživanjem i zgrozila se veličanjem jugo-vrijednosti i omalovažavanjem i ponižavanjem svega što se može imalo povezati s Hrvatskom. I ne samo s Hrvatskom, nego i s vjerom, Bogom i Biblijom.
Čudno je to kod tih zadrtih jugofila što uopće ne spominju i ne poštuju demokratske slobode izražavanja, mišljenja i kretanja, a te iste slobode u Jugoslaviji nije imao. Protiv vladajućih u Jugoslaviji, protiv Tite nije se smjelo ni vic ispričati, jer bi završili na Golom otoku, a bilo je divno, krasno, sjajno i bajno. U Hrvatskoj može pisati protiv hrvatskih političara, pojava i ljudi što god hoće a da mu se ništa ne dogodi. Podsjećam na slučajeve iz 1949. godine kada je 22-godišnja novinarka Jenna Lebl (1927.-2009.) završila na dvijeipolgodišnjoj robiji na Golom otoku. Ta Beograđanka židovskog podrijetla, preživjela je i nacistički logor, a na Golom otoku završila je nakon što je ispričala vic o Titi kojeg se tada slavilo kao božanstvo.
Slučaj Jakoslava-Davida Rojnice iz 1978. godine. Studirao je pravo i počeo uživati u prvim simpatijama kad ga je Udba optužila za neprijateljsku djelatnost, rušenje SFRJ i odcjepljenje Hrvatske. Osuđen je na tri godine zatvora koje je odslužio na Golom otoku! To svoje životno iskustvo opisao je u knjizi Ja sam 6387.
Život po mjeri katolibanske volje, piše Marijan Vogrinec: „Da ti pamet stane, znanost u Bibliji!?“, „Izjednačavati Bibliju sa znanošću je izvan svake pameti“, piše Marijan Vogrinec. Čije pameti? Njegove!
A po čemu i po kojim kriterijima je on pametniji od Biblije? Po tomu se vidi koji je mentalni doseg ovakvih ljudi. Sve im smeta? Molitelji na trgovima im naročito smetaju. Strašno ih iritiraju, da ne biraju pogrdnih izraza za iskazati silnu mržnju prema vjernicima i Katoličkoj Crkvi.
Pa Marijan Vogrinec eto čak i žali žene vjernice, zamislite po njemu one šute. Zašto šute? Zato što već jesu obespravljene kao žene u vlastitoj obitelji, kao majke, supruge, kćeri, bake i nemaju pravo glasa ni kad je posrijedi njihov vlastiti život, kamoli životi drugih žena koje njihovi muškarci žele zatočiti u srednjovjekovlje? Eto sveznalice koji ne zna kako izgleda život žena u katoličkoj obitelji, pa zlonamjerno i huškački piše nebuloze. Na osobnom primjeru, jer sam i supruga i majka i baka uživam pravo glasa, odlučivanja i nisam zatvorena u srednjovjekovlje, kako Vogrinec tvrdi, nego baš suprotno žestoko kritiziram upravo ovakve umove, koji bi svima određivali kako treba živjeti. On i njegovi istomišljenici su ti koji bi određivali pravila u društvu. Po kojima bi svi trebali misliti i raditi po njihovim kriterijima. „Otkako se preokretnih 1990-ih godina u Hrvatskoj dogodio politički, svjetonazorski, ali i životno standardni kopernikanski obrat nagore – ne nabolje, potvrđuje i službena statistika – dominantna se katolička vjera institucionalizirala kao nacionalni, moralni i svaki drugi autoritet ustavno proklamiranoj sekularnoj tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, s tzv. trulog Zapada naplavljene su u javni život i takve truleži, oponašanja, plagijati, izopačenosti, krivotvorine, ovisnosti i trendovi kojima je pamet nepoznata da to jednostavno nije za povjerovati. Društvo s prethodno jasnim vrijednostima i definiranim odnosima vjerskih zajednica i države rapidno je atrofiralo u gotovo svim svojim ključnim determinantama do neprepoznatljivosti“. Citiram visoko umne rečenice u ovom slučaju Marijana Vogrineca, koji je samo eksponent te politike. Po njemu je divno društvo s „prethodno jasnim vrijednostima i definiranim odnosima vjerskih zajednica i države“ pretvorilo u društvo truleži, oponašanja i izopačenosti koje je donio truli Zapad. I za to je kriva Katolička Crkva? Smiješno, Katolička Crkva nije donijela gay-parade i izopačenosti, već upravo njegova lijevo-liberalna globalistička opcija! Umovi koje je zarobila komunistička ideologija, ne mogu prihvatiti demokratske principe uređenja države i društva. Ne mogu prihvatiti ni slobodu vjeroispovijesti, vjernici su katolibani.
Od kuda tolika 80 godišnja mržnja prema vjeri, Crkvi i Bibliji?
Komunistička ideologija je ideologija mržnje prema svećenstvu, vjernicima i crkvi kao instituciji. Pogledajte samo ovu količinu mržnje i histerično, nekontrolirano vikanje jedne prosvjednice protiv klečanja pri molitvi krunice na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu, toliko da su joj vratne žile nabrekle od vikanja. „Mržnja, ma kakva i protiv koga bila, pogonsko je gorivo za polit-ideološku impotenciju u javnom prostoru Bijedne Naše“, piše Marijan Vogrinec, a sam sudjeluje i širi mržnju prema svima koji nisu na njegovoj ideološkoj crti, nazivajući Hrvatsku „ Bijednom našom“!? Kolika mora biti količina mržnje da Hrvatsku nazove BIJEDNA NAŠA? Zar ti i takvi još imaju obraza i morala bilo koga optuživati, a svoje su zločine sakrivali i svjedoke ubijali? I to oni koji su pod SMRT FAŠIZMU, SLOBODA NARODU, klali svećenike, napunili jame, rudnike, fojbe, Gole otoke i ubijali Hrvate diljem svijeta? Može li biti većeg zla, od svjesnog činjenja zla, a vikati drugome da je zločinac? Pa ti i takvi se nikada nisu pokajali, niti osjetili grižnju savjesti za zločine koje su počinili, ili još gore koje odobravaju, a izigravaju moralni i ljudski autoritet!? Može li čovjek postati tako veliki nečovjek? O da može, može, očito može! To mogu i uporno rade velikosrbi, titoisti, ex komunisti i jugo-unitaristi, orjunaši, a sadašnji antifašisti! Da i opet bi ubijali neistomišljenike!
Nevjerojatno, nitko ih ne dira, nitko im ništa ne uzima, niti im se što zabranjuje, a toliko nakupljene mržnje! Uz udaranje bubnjeva i pjevanje, prosvjednice su pokušavale nadglasati molitvu koja se širila Trgom bana Josipa Jelačića. Nasuprot njima, molitelji su oko sebe postavili ogradu s transparentima. U jednom trenutku, jedna od prosvjednica se istaknula kada je počela izražavati svoj bijes prema moliteljima. “Zašto lažete Isusa? Kako vas nije sram? Isus vam je zabranio da klečite na trgovima. Tko ste vi? Tko vas plaća? Mi! Više novca ide Crkvi nego znanosti, zdravstvu i školstvu, kako vas nije sram? Isus vam je zabranio idolopoklonstvo”, histerično je vikala nebuloze bijesna prosvjednica. „Isus vam je zabranio…“. Kao da se Isus njoj ukazao pa zabranio? Nevjerojatno! Dovoljno je pogledati to lice, tu silinu mržnje prema ljudima koji mole i koji svojom molitvom nikoga ne ugrožavaju.
Najnoviji događaj koji je pokazuje koliko je mahnita ta mržnja prema katolicima jesu procesije u Puli, na Tijelovo i na Dan nebeskog zaštitnika grada Pule, sv. Tome apostola, odjek Procesije na dan Grada Pule, sv. Tome. Neuspjeli pokušaj diskreditiranja gradonačelnika Zoričića i vjernika. Ovi transparenti su degutantni, vrijeđaju osjećaje vjernika. Svetogrđe, bogohulstvo, oskvrnuće ili blasfemija je ovaj način izrugivanja sa svecima. Njima naravno nije ništa sveto. Međutim nisu naišli na dobar prijam. Procesiji su se pridruživali građani i turisti, a oni su kako se vidi ostali usamljeni.
Procesija je bila odlično organizirana. Župnik iz katedrale je bio glavni meštar procesije, a u organizaciji su pridonijele sve puljske župe. Jugoslaveni, jugo-komunisti, orjunaši, iredentisti, talijanaši jako su ostali šokirani od kuda toliki broj vjernika, a oni su bili sigurni da su nas strpali u sakristije i Crkve. Procesija im je pokazala da nas ima vjernika katolika, i da Pula nije njihov crveni grad, već da je Pula hrvatski katolički grad. Svaki kvart ima svoju crkvu i to nove crkve.
Kako im tolerancija nije baš vrlina, a jednoumlje vlada, ne prihvaćaju javno očitovanje vjere! Ulicama Pule orila se pjesma „Rajska djevo, kraljice Hrvata“, a slijedeći dan u lokalnom Glasu Istre u komentarima ogromna količina zaslijepljene mržnje prema Katoličkoj Crkvi, vjernicima i vladajućima koji su takvu procesiju dozvolili i u njoj sudjelovali! To je jednostavno neprihvaćanje demokratskih načela ljudskih prava i sloboda po članku 40. Ustava RH: „Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja“.