Hrvatski Fokus
Povijest

Josip Župan poznati naš šakač

Moja karijera počela je batinama koje sam dobio od roditelja. Naučio sam odonda poštivati jaku šaku

 

„Za Vas“, Zagreb, broj 6., 21. listopada 1943. 

U „leću“ je najedanput upala slika gospodina župana, poznatog našeg šakača.

— Gospodine županu, jeste li nas prepoznali? zapitao sam ga usred „traininga“.

— Kako — vas? Pa posve ste sami! odvrati on i prekine borbu.

— Ne! Skupa smo: „leća“ i ja,

odgovorio sam pokazujući svjetlopisni aparat i bez daljnjega nastavio

— Počeli ste sigurno svoju karieru hrvanjem?

— A to ne! Počela je batinama koje sam dobio od roditelja. Naučio sam odonda poštivati jaku šaku. A sada, ako ozbiljno mislite, reći ću vam, da sam radio u električnoj centrali, gdje su me svi kolege nagovarali, da se bacim na bilo kakav šport, jer …

— Tako je počela vaša kariera?

— Jest! Počelo je s veslanjem, skijanjem, pa koturaštvom. a nakon duge vježbe bacio sam se na hrvanje, te sam 1935. bio i prvak bivše države u hrvanju.

— Inozemstvo vam je bez sumnje poznato i po ravnopravnim protivnicima?

— Bio sam u Švicarskoj. Njemačkoj, Francuzkoj, Češkoj …

— A veliki koji susret?

— Carnera! odgovorio je Župan, ljubezno se naklonivši. — U Pešti. U Rumunjskoj sam se borio s prvakom Europe Spahovom, a u Češkoj s prvakom Češke Neitekom… Šakati sam počeo već 1927. godine.

— Zašto niste ostali kod hrvanja?

— Jer sam se iz hrvača razvio u šakača. U Švicarskoj sam se naime uspješno borio „catch as catch can“. 

Župan sjedne u ugao „ringa“.

— E, a kako je s Drvarićem? zapitao sam, primaknuvši stolicu.

— Danas je upravo, mogu reći. već utanačen novi ugovor između Drvarića i mene, jer je Drvarić pristao na sve, samo što još nije podpisao. Sve su potežkoće oko priredbe svladane. Ja ga čekam s obadvie šake!

— Shvaćam! odvratih i ponudih mu cigaretu.

— Hvala, ne pušim uobće! A da i pušim ne bih sada uzeo cigaretu, Jer već početkom studenoga stupam u „ring“ protiv Drvarića.

— Sada jedno novčano pitanje: kao profesionalni šakač morate imati i prikladnu zaradu?

— Na to se ne mogu potužiti.

— No zacielo vam ovaj puta nije toliko stalo do novca koliko do toga, da se rehabilitirate?

— Vrlo tako! nasmije se župan,

— Čini mi se da ste za posljednjeg svoga susreta s Drvarićem zacielo bili nerazpoloženl za borbu?

— Stvar indispoziclje! Zbog bolesti zubi posve me ostavila volja za borbu, ali moram priznati, da je Drvarić ozbiljan protivnik.

— Opasniji od Peza?

— To ne! Pezo je bio oštriji i srčaniji. Ali ovaj susret početkom studenoga dočekat ću posve miran, jer sam već počeo s „trainingom“.

— Dobro! No sad nešto drugo: časak prije ste ml rekli, da morate u četvrtak u vojsku?

— To stoji. Moram vršiti svoju vojnu dužnost u tankovskom odjelu.

— Dosta će se težko naći tank, prikladan za vaš veliki rast …

— No, premda sam već napola u uniformi, nasmije se on, ipak mi se daje prilike za vježbu.

— Kako vježbate za nastup?

— Ovih dvadesetak dana moram dnevno ujutro i navečer „protući“ četiri kola, a rano ujutro na šetnju od desetak kilometara, koje prevaljujem brzim hodom u „pumpericama“. Neki dan sam pošao na „malu“ šetnju do Kraljičinog Zdenca, pa me onako rano ujutro vidjela neka mlada seljanka, kako mokar do kože trčim bez predaha. Gledala me jako zabezeknuto, i ja sam uvjeren, da je mislila da ima pred sobom luđaka.

—Tako ćete vježbati sve do dana borbe ?

— Ne! Jer posljednja dva-tri dana nastupa odmor. Onda polako šećem i samo „promatram“ djevojke.

— A kako je s hranom? Vama, kao športašu treba više …

— Hrana?

prekinu me Župan,

— E, hranim se bez milosti! 

Oprez! Leća je odjednom primjetila u Županovim očima pomalo nestrpljive znakove, te smo odlučili što mirnije naš razgovor privesti koncu — zdravlja radi!

— Tko je priređivač ovog već utanačenog dvoboja?

— Moj brat Stjepan, koji je prvak u veslanju. On je istodobno i moj „menager“ i organizator priredbe.

— Bit će to priredba na mjestu! Obećajem vam! Dođite i vi!

Završio je.

I zato: „leća« i ja završavamo svoju dužnost, saobćujući vam, dragi čitatelji:

— Bit će to priredba na mjestu! Obećajemo vam! Dođite i vi!

Tomislav Dragun

Povezane objave

Knežev dvor u Slanome

hrvatski-fokus

Milan Bogdanović – šekspirolog iz Dubranca

hrvatski-fokus

Roksandićeva inačica veliksrpskoga projekta

HF

Nacistički pozdrav reprezentacije Engleske

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više