Naš je stav jasan: “Rušite svaku Jugoslaviju!”
Proročansko pismo Ante Ljubasa 17. siječnja 1987. – Hrvatski Tjednik br. 466., 17. veljače 1987., str. 9.-10.
Ante Ljubas je rođen 1944., umro 2021. On je bio jedan od desetorice optuženih Hrvata na drugom suđenju članovima organizacije Hrvatski Narodni Otpor. Prvo suđenje je bilo skupini Ivane Čale koja je bila uhapšena 12. i 18. prosinca 1980., dok je druga skupina Ante Ljubasa i drugih bila uhapšena dan poslije ukazivanja Blažene Djevice Marije, naše Gospe šestero hrvatske djece u Međugorju, srijeda 24 lipnja 1981., što znači da je hrvatska desetorica uhićena u četvrtak 25. lipnja 1981.
PISMO ANTE LJUBASA
Ante Ljubas
P.O.Box 1000
Leavenworth. KS 66048
17. siječnja 1987.
Odjel za socijalnu skrb
Pročelnik: Vlč. M. Šarić
Dužnosnik: L. Kraljević
Dragi prijatelji!
Kako je to velika riječ kada netko nekome kaže prijatelj. Zato sam ja posebno sretan đto vas mogu nazvati prijateljima; tom tako lijepom i divnom riječi. Jeste da bi netko imao prijatelja prvo mora biti prijatelj. Hvala Bogu, mogu vam reći da je mene Bog obdario tim velikim darom te mi je dao nekoliko dobrih prijatelja.
Prijatelj je poput bistre vode koja pere naš duh od svakodnevne prašine i teškoća. Pravi prijatelj veseli se tuđim radostima kao svojim vlastitima. Zreli ljudi ne traže od prijatelja zapovijedi, nego jedan dobar i ozbiljan savjet koji potpuno oslobađa od svake kušnje. Prijatelji uvijek nešto žrtvuju za svoje prijatelje. Bili oni blizu ili daleko, u sreći ili nesreći, prijatelj u prijatelju će uvijek prepoznati vjernog pomoćnika. Dva Hrvata ili Hrvatice mogu biti prijatelji jedino ako imaju ljubavi za istinu, za vječne hrvatske ideale, i takovo prijateljstvo vječno živi. Sve drugo su jedino interesi i čim nestane interesa, nestane i takvog prijateljstva. Čovjek koji živi za hrvatske ideale, nikada ne prikuplja ništa za sebe; on živi za druge ljude te postaje sve bogatiji kada daje drugima.
Zato obećajmo mi jedni drugima da ćemo uvijek do kraja našeg ovozemaljskog života ostati vjerni hrvatskim idealima i biti prijatelj Hrvatskoj. Te da se uvijek molimo Bogu jedni za druge. Ja ću moliti za vas dvojicu i vaše obitelji; snagu, zdravlje, strpljivost, savršenu ljubav za Hrvatsku, sigurnost i izdržljivost u raznoraznim napastima koje Udba bude priredila vama dvojici. Vi također molite za mene, a posebno za čvrstu vjeru.
vjeru moramo imati uvijek i na svakom mjestu. ovoga momenta dok ovo pišem negdje neka hrvatska beba napraviti će svoje prve korake s vjerom i kroz te korake Hrvatska će dobiti novu snagu; neki Hrvati ili Hrvatica krenut će na put radi hrvatske. Negdje u Hrvatskoj neki Hrvat razmišljati će o stvaranju hrvatske države te na kraju se odlučiti prići organiziranoj hrvatskoj borbi. Kažem organiziranoj borbi.
Prvo kao pojedinci moramo biti organizirani u svojim mislima. (Kada je dr. Franjo Tuđman ljeta Gospodnjega 1987. proputovao kroz Kanadu i Ameriku, tada se je sastao sa predstavnicima ove organizirane organizacije o kojoj Ante Ljubas ovdje govori, HNO. Kao povijesni i vjerodostojni dokument prilažem sliku na prvoj stranici časopisa OTPOR. Mile Boban, Otporaš.)
Naš je stav jasan: “RUŠITE SVAKU JUGOSLAVIJU !”
Činite to u ratu i bez rata, sa Rusima i Amerikancima, sa komunistima, ne-komunistima, u klasičnom ili gerilskom ratu, dijalektom riječi i dinamita, ali rušite ju, jer ako jedna država nema razloga za opstajanje onda je to samo i jedino JUGOSLAVIJA!
Neorganiziran, razočaran i malovjeran pojedinac nije dobar za ikakvu ozbiljno organiziranu skupinu. Znači, čovjek treba prvo urediti sebe u svojim mislima i tek onda prići hrvatskoj državotvornoj organizaciji. Takav čovjek biti će potpuno odan hrvatskoj osloboditeljskoj borbi i biti ona stijena o koju će se svaki neprijateljski val razbiti. Svakom takvom čovjeku hrvatska ljubav će pronaći talenat u kojemu je on savršen te s tim talentom biti će nepogriješivi graditelj hrvatske države, koju će on zamišljati i vidjeti u svojim vizijama i mislima kao jedino dobro za sve građane Hrvatske. (Prilažem ovdje poveznicu detaljnijeg sadržaja “Tko su bili ti Hrvati kojima se je sudilo u Njujorku. Mo. Otporaš.) https://otporas.com/tko-su-bili-ti-hrvatsi-kojima-se-je-sudilo-u-njujorku/
Takav pojedinac uvidjeti će kako je jedino moguće s vlastitim snagama stvoriti tu hrvatsku državu. On će vidjeti svakog Hrvata i Hrvaticu kako kuju svoj posljednji čavao u jugoslavenski mrtvački sanduk. On ili ona točno će vidjeti hrvatsku državu u svim njenim ljepotama i dobrima, i znati će savršeno kakav alat im je potreban da isklešu taj kip (državu Hrvatsku), koji već postoji samo je potrebno organiziranim radom otkloniti ili isklesati razno razne prepreke. Te prepreke je jedino moguće otkloniti smirenim, s koncentriranim i organiziranim radom. Pogledajmo samo sliku nekog velikog umjetnika, slikara ili kipara, kako su organizirani u svom radu. Tako su jednom pitali nekog kipara da iskleše konja iz jednog velikog kamena. kada je kipar izradio konja svi su se ljudi divili kako je to lijepo napravio, pa su ga zapitkivali, kako je to tako divno napravio. On im je odgovorio da on nije ništa napravio, jer je konj kao takav već bio tu, samo je otesao okolo njega viškove kamena. Ovako djeluju pozitivni i organizirani borci, ali možda kolega Mladen Schwartz može to još opširnije objasniti: što su i tko su organizirani hrvatski djelatnici.
Ovdje ću vam ukratko navesti primjer kako izgledaju neorganizirani pojedinci u svojim mislima: Jednom je jedan čovjek koji je bio organiziran u svojim mislima, prolazio pokraj jedne kuće. Prozor na kući bio je otvoren i čuo je veliku svađu. Kada je ušao unutra vidio je kako se muž i žena svađaju oko toga kakvu školu njihov sin treba završiti. Žena veli – ja želim da moj sin bude doktor medicine zato što doktora svi ljudi poštuju a i novaca puno može zaraditi. Muž veli – Ti, ženo, ništa ne znaš. ja želim da moj sin bude inžinjer jer će kao takav biti slavan. Zatim su pitali mudrog čovjeka, što on misli tko je u pravu; muž ili žena. Mudri čovjek veli – Prije nego vam dam svoje mišljenje, želio bih razgovarati s vašim sinom. Muž i žena mu odgovore, da još nemaju sina nego samo raspravljaju ukoliko ga budu imali. Mudri čovjek zatim otvori vrata i napusti kuću govoreći: Glupost je stvarno nerješiva, zato se uvijek klonite gluposti i nemojte nikada rješavati gluposti. Stvarno mi je nekako zgodno ovo pisati vama dvojici i utrošiti sve moje vrijeme s vamam zato što vas dva imate ljubavi za hrvatske ideale.
Jest dragi Luka, ti si jako puno uložio u hrvatsku borbu i zato si taj sigurni kamen temeljac na kojem se može sigurno razvijati hrvatska borba. Ja se zato samo molim i radim svom snagom da izdržiš sve teškoće na hrvatskoj njivi. Znam da mnogi Hrvati nemaju uvijek razumijevanja prema tebi, ali molim te, oprosti im, jer mnogi ne znaju što čine. Kada bi mnogi proveli samo mjesec dana zavezanih očiju, bez da išta vide, imali bi puno više razumijevanja. Ali ti kao iskusni hrvatski djelatnik trebaš im oprostiti.
Dragi Luka, ti si izgubio tvoje oči radi Hrvatske i za Hrvatsku i budi uvjeren da će tvoja žrtva uroditi plodom, a mi svi trebamo biti strpljivi i svakog dana – stranica deset (10) – moramo raditi i žrtvovati se za hrvatsku slobodu.
Ja sam vama pisao da radim ovdje u zatvorskoj tvornici pa hvala Bogu, lijepo zaradim. Ovaj mjesec dobio sam 200 dolara za godišnji odmor. Šaljem vama 100 dolara. Neka 50 dolara bude za Socijalnu skrb, a 50 dolara osobno za vas dvojicu. Otiđite na jednu večeru i odmorite se uz ugodan hrvatski razgovor. Budite uvjereni da će svaki dolar ili marka koji pristignu za Socijalnu skrb, biti jedan problem višeza Udbu. Biti će tih raznih humanih akcija puno više samo treba biti strpljiv.
Ovdje vam šaljem jedno pismo koje je Mile Boban poslao svojim susjedima u Hrvatsku. U drugom pismu meni piše ovako:
“Ja sam graditelj kuća u Texasu te ću jednu kuću sagraditi i prodati a novac darovati Hrvatima da kupe jednu jaku radio postaju u Europi od 50.000 Wati, pomoću koje će milijuni Hrvata slušati čistu hrvatsku riječ o državotvornim idejama”.
Dalje Boban veli da pozna još nekoliko hrvatskih poduzetnika koji su voljni slično napraviti, a ja mu na to kažem da će to biti još jedan problem više za Udbu. Oni će imati dovoljno vremena za falsificiranje raznoeaznih hrvatskih publikacija, pošto ne će imati vremena za takav rad, jer će hrvatski djelatnici ići naprijed s hrvatskim idejama. Udba će poput ranjene životinje urlikati ali to više neće paliti. Vjerujem da sada neki udbaš u Beogradu, koji je zadužen za dezinformacije među Hrvatima, još ima malo vremena nazvati svog podčinjenog u Njemačkoj te mu dati sljedeće instrukcije:
– Halo, bre čedo, ovde je Jovo iz Beograda. Daj, bre, majkumu, kako ti dozvoliš da taj fond za Hrvatsku socijalni skrb u Njemačkoj u Augsburgu, što ga vodi onaj pop Šarić i onaj okorjeli neprijatelj naše zemlje, Luka Kraljević, još bre, nije uništen!
Čedo veli: – Ništ, bre ne pali sa ovim Lukom. Oslepili smo ga kada smo ga hteli ubiti, još su to moji najbolji ljudi pokušali da naprave. Taj bre, Luka Kraljević ničega se ne boji, hrabar je kao onaj ustaša Mate Prpić.
Zatim Jovo veli Čedi: – Daj bre, Čedo, ti nazovi Obrada pa da Obrad nazove Dušana te Dušan nazove svoje ljude svugde tako da oni raznoraznim dezinformacijama pokušaju da unište taj fond što pre. Zapamti Čedo, bude nam bilo kasno ako bre dozvolimo da se taj fond razgrana. A jedan mi je naš čovek javio da se sprema hiljadu ustaša da pošalju u taj fond po hiljadu dolara, a to je bre, milion dolara. Time mogu da nam daju puno posla i problema, a to mi ne smemo dozvoliti.
Ja se slažem s time, Jovo. Sećaš li se ti, bre Čedo, kako smo imali problema samo s dvojicom odvažnih ustaša Prpićem i Matičevićem 1974.?
– Znam bre Jovo, kako da ne znam kada na njih pomislim, gaće mi se tresu.
Zatim Čedo pokušava uvjeriti Jovu, da taman ako ustaše i organizuju milion dolara da to nije previše opasno za našu armiju. Veli Čedo: – Evo vidiš, Amerikanci su uložili 3000 miliona dolara u bivše Submarine oficire da promenu vladu u Nicaragvi, pa stoje gde su i započeli.
– Slažem se s tim – veli Jovo, ali oni nemaju podršku naroda u zemlji. Ti znaš dobro Čedo, da se nikakvom Hrvatu ne sme verovati, pa ni onima koji su u partiji s nama. Vidiš bre, da nema nikakve političke razlike između veselice, Tuđmana ili Štedula, Schwartza, Vuletina i Šarića.
– Slažem se s tobom Jovo, toga popa Šarića ne mogu ni da smislim. Odma ti, bre Jovo, nazovi biskupa Franića u Splitu da ga smeni sa te dužnosti!
– Dobro, doviđenja Čedo!
Eto dragi prijatelji završiti ću s ovim starim hrvatskim riječima – da na dulji rok jedina snaga zla jeste da samo sebe uništi.
Vjerujem u našu pobjedu, zato što su naše težnje pune ljubavi, a gdje je ljubav i što se radi s ljubavi, tu nema straha. Ljubav može nadvladati svaki problem, a ako ne nadvlada znači da ljubav nije bila dovoljno jaka. U tom duhu želim vam puno uspjeha u vašem daljnjem radu na putu k hrvatskoj slobodi.
Ante Ljubas.
ODGOVOR VLČ. MIRKA ŠARIĆA I LUKE KRALJEVIĆA.
Dragi naš prijatelju
Hvala na pismu i plemenitom doprinosu za naše hrvatske političke zatvorenika što si eto i sam zatvorenik. Od Boga hvala, ispred hrvatskih zatvorenika molitva za sve one koji su pomogli i za one koji to još nisu učinili, da to učine što prije.
Uvijek odani i zahvalni prijatelji u Socijalnoj skrbi:
Vlč. Mirko Šarić
Luka Kraljević
