Pisma Iva Kaznačića sinu Antunu ljeta 1866.

Sin dubrovačkoga preporoditelja nalazi se u austrijskoj vojsci nakon sjajne pobjede

Što su mislili i osjećali, kako su politički disali dubrovački preporoditelji, u ovom slučaju otac Antuna Kaznačića Ivo, koji je također i sin istoimenoga utemeljitelja osnovnih kulturnih institucija u Dubrovniku i političkoga Hrvata, možemo vidjeti iz pisama koja su očuvana u fondu Ernesta Katića, također "kulturtregera", dramskoga  pisca. Fond je u DADU 276. kutija 9, D -6, CXCIII., što je sve izvrsno složio kolega Zoran Perović, vrlo zanimljiv čovjek i samozatajan stručnjak.

Pismo započinje: "Moj ljubljeni sinko!

Od 8ga prošastoga lipnja nijesam ti piso. Veliki događaji koji su zastupice sliedili od 19 ga onog mieseca, dana objavlenja rata, do 12 ga Serpnja kad sam primio prvi telegram Rothmunda, kojijem mi naviestiva da si živo i zdravo,bili su bacili moju dušu i serce u taki moralni položaj da nijesam baš(?) u bitju razabrati se i pisat ti.

Zahvaljujem dobrome Bogu i blaženoj Gospi, da su se uslišiti svakidašnje naše molitve i spasiti Te čudnovatim načinima, od toliko pogiba! Uzdržo Svemogući Ti i unaprieda našoj ljubavi i koristi naše domovine. Da si u boju pao tvoja slavna smert nebi bila spasila Austriju niti poništo odalečila nesrećne posliedice bitke kod Koenniggraetza, (bitka 3. srpnja 1866. Austrija je izgubila 44.000 ljudi, imala preko 20.000 zarobljenih!!!, T.T.) no bi bila gorko ožalostila za vas (sav) život tvoje roditelje i pospiešila smert Nona Antuna, koji omalo da nije životom zaplatio jad kojega je one dane podnio. Od kada sam primio tvoja pisma iz logoru u Sulnici(?) i iz onoga u Bilančicu kod Opočnoga, sliedio sam najvećom pohlepom svaki korak tvojega Korp'a (vojne jedinice, T.T.). Novine su me oviestile o bitki na 27 mi i 28 mi kod Trautenona (Trautenau, tj. Trutnov, T.T.), tako junačko započetom i tako nesretno sveršenom, i bojao sam se da okruženi mnogovećijem silam pruskijanskijem, nijeste usilovani bili položiti oružije i predati im se. Nakon toga prispio nam je onaj žalostan Boletin (tal. izviješće, bilten) iz Koenniggraetza, po kome sam razumio da je sve izgubljeno. Ne znajući ili si među mrtvijem, ili među ranjenijem, ili među uhfaljenijem (nestalima, T.T.), ili među spasenijem, okušo sam one sve dane gorke muke, ali podložujući se posve božijemu hotjenstvu, pohlepno sam izčekivo jeda li bi mi kakav glas prespio.

Rafo Šarić (poznati ljekarnik, op., T.T.) i Mato Zamanja (dubrovački plemić) videći naš jad i onoga Saraka (vlasteoski dubrovački rod), koji također nijesu mogli ništa da obaznaju od Enrika, zaključili su telegrafirati Rothmundu jeda li bi on mogao štogod obaznati. Njegov pervi odgovor dobio sam na 8 mu Serpnja, on je govorio (moj prijevod sa njemačkoga je nepotreban, ništa konkretno u tom izviješću).

– Drugi paka primiem na 12 ti. Rallegratti, Toni salvo! (Raduje se, Toni spašen!) Pak onaj isti dan u večer, dobili smo i tvojega iz Badena, to još ne razumijem kako) koijem si me naviestivo da si zdravo u logoru kod Beča.

Nemam rieči da ti izusti našu radost, spoznajući toliku sreću kao osobiti dar Božije dobrote, zahfalili smo mu iz dna duše naše. Ali miso (misao) pogibelji produženja ovog nesrećnog rata, ogorčavala je naše veselje. Sada zahfala Bogu, možemo se uzdati u pomirenje. Mir koji ne će dugo trajati, istina je kerpi (krpi) položaj a ne lieči ga temeljno, ali mir koji bi mogo okoristiti Austriju izkustvom, ako ljudi koji su na čelu vladanja budu postupati razumno, iskreno i pošteno, drugčije možemo se nadati do ne dugo drugome Koeniggraetzu. Sad si ti, moj dragi Toni, mnogo vidio, kušo i preterpio za tvoje 19 godina. Ako nijesi dobitnikom osto, to malo mari, ti nijesi bio vođa naše vojske, ti si junački izveršio tvoje deržanstvo, kad čovjek može rieti = Durum certamen certavi, fidem servavi, vitam non curavia.

(Tvrd sam boj bio, vjeru sačuvao, o životu nisam brinuo, parafraza poslanice sv. Pavla Timoteju). (Otac ga sokoli na latinskome da je sada zaslužni građanin, savjetuje da traži duži zimski dopust i da doma sve potanko ispripovjeda, a Frano i Tile "izčekivaju te napetijem ušima". Traži od sina da posjeti dobroga Rothmunda i izjavi tvoju i našu veliku harnost, a Nono Antun i otac će još R.-u pisati.

Vidio si kako junaštvom i vieštinom Tegethoffa (admiral kod Visa) smo slobođeni bili Talijanskijeh napadnutja i kako su oni ružno i sramotno iztučeni bili kod Visa od naše escadre. Velika sreća! Jer inače tvoj bieli Dubrovnik bio bi pretrpio njihove bombe,a što je još gore njihove smargias? erie i spavalderie (smrdarije? i šepurenje).

Neka sada dobiju Mletaško iz ruku Prusie kako su Lombardiju iz ruku Francuske, ali neka budu tverdo uviereni da nezavisnost jednoga naroda, koja se nije stekla svojom kreposti nego koju ti dodieljivaju kao prošnjaku druzi, sramotnija je od istoga ropstva. Neka mi se pazu!

Počuj mene luda,pa hodimo da vidimo na što će ih dovestit "plan akcije i jednoglasna  politika njihovog protektora." (Pruske, riječi u navodnicima prevedene sa tal., T.T.)… su Bogme! Meni je drago da ih se Austrija oslobodila i također da su je usilovali (prisilili) da izađe iz Niemačkog Bunda (saveza) jer i s jedne i s druge strane smatram gubitak kod Koeniggraetza kao pobiedu. Netom se mir sklopi i svi ostali Dubrovčani koji su u vojsci kući će doći. Ako potrebuješ novacah (za putnje troškove, piši mi da ti ih navrieme posljem. Još nešto da te molim. Ako ti je ikako mogučno izvadi jednu tvoju fotografiu ali u kojega od najvieštijeh fotografah i pošalji mi je, jer sam baš željan da vidim kako izgledaš u bieloj uniformi iza kako si primio un cosi solenne battesimo di fuoco (tal. jedno tako svečano vatreno krštenje, T.T.).

Mi smo svi dobro. Augusto je dospio danaske njegovu IV. gimnazialnu godinu i podnosi verlo dobro, ali ove godine nijesu im Jezuiti dielili medalje jer je valjalo da pobjegnu iz Verone i iz Padove innanzi i nuovi Apostoli della toleranza italiana! (tal. ironično "prije/nego postanu/ novi apostoli talijanske tolerancije, T.T.).

Niko Lepeš bna pervi ovoga mieseca posto je kontrolorom, tako uhfam se da ću sav počinuti. Gospar Miho non sa capacitare della disfatta di Lissa, (tal. ne može razumjeti poraz kod Visa (tko je taj Miho, zacijelo ne Klaić ili Pavlinović, vjerojatno autonomaš ili Talijan) isto kako i Talianci koji su imali bozočantvo (bezočnost?) trubit po svietu da su oni dobitnicim ostali.

U naprieda pisat ću ti čestije i u dulje, za dana, budi ti ovo dosta. Čuvaj zdravlje i gle što prije možeš da se kući vratiš, jer nas je prevelika želja od Tebe.

Zdravo moj dragi i mili Toni tvoj Otac!"

Teo Trostmann