Tako sultan morade popustiti, a Kraljica izgubivši zadnji oslonac, digne vojsku i tajno pobjegne prema moru
A. Aličić (Vladimir Jurčić): „Osvit“, Sarajevo, broj 20 – 14. srpnja 1942.
Narodna predaja o turskom osvojenju Livna i okolice
Sultan Mehmed Fatih i doba Fetha ostali su sve do danas u svježoj uspomeni našega naroda u Bosni. Nema u ovim krajevima skoro ni jednoga staroga grada, koji nije obavijen predanjima iz onog doba. Među ostalim narod je savio takav vijenac uspomena i oko bedema drevnoga grada Livna.
Livanjski je kraj bio nastanjen još u predhistorijsko doba, na što nas jednako sjećaju neke gradine. U rimsko doba na mjesta današnjeg Livna stajale su dvije utvrde: starija Livno i mlada Bistrica. Od ovih utvrda nastalo je staro Livno i današnji dio mjesta, koji se zove „Stari grad“.
Srednjovjekovni Stari grad opasivao je bedem, što je išao od Veis-kule preko Džebhane do Dumana — izvora Bistrice s jedne, a visoke stijene Crvenica s druge strane. U ovaj grad vodila je kapija, koja je stajala pod Džebhanom i pod imenom „Gradska vrata“ opjevana u narodnim pjesmama:
„Kolika su Gradska vrata“ i „Beg Alibeg ićindiju klanja«.
Priča se, da je prije Turaka ovim krajem vladala Kraljica, koja je stolovala u Livnu, a dvor joj bijaše na današnjoj Džebhani. U njenoj vlasti bili su mnogi gradovi, među kojima su najznamenitiji Vašarovine i Stržanj. Zajedno s Livnom ovi su se gradovi najdulje održali pred navalom Turaka.
Kad je sultan Fatih na svom osvajačkom pohodu prispio u ove krajeve pokuša najprije uzeti tvrdo Livno. Dugo je opsjedao kameniti grad, ali bez uspjeha. Zato prestade a opsjedanjem Livna i povede vojsku natrag.
Za vrijeme opsade Kraljica pođe „na kule“, da obodri branitelje. Od njenog dvora vodila je ćuprija ravno na kule. Na Veis-kuli zateče čitavu stražu gdje spava. Stražu je obdržavao neki stari junačina sa svojim sinovima. Od borbe i truda bili su se premorili, pa ih u tom san prevario. Ozlojeđena na njih radi toga Kraljica naredi pratiocima te starca grdno isprebijaše, ali naopako po svoju glavu.
Za osvetu starac odmah načini knjigu i po jednom sinu opremi sultanu.
U knjizi je poručio sultanu, neka se povrati da će mu izdati Livno. U to je doba sukan na čelu vojske već bio na Kupresu, ali su zadnji odredi bili tek na Borovoj Glavi.
Listonoša predade knjigu zadnjem odredu i ona s vojnika na vojnika brzo stiže do sultana. Proučivši što mu knjiga kaže, sultan se namah vrati i ponovo pade pod Livno. Tukao ga je silno i neprestano, pa je Kraljica brzo opazila, da se ne će moći održati. Zato poruči sultanu, da će predati sve svoje gradove, ali pod uvjetom, da joj se dadne rok od nekoliko dana, kako bi se mogla povući sa svojom vojskom.
Sultan joj sve obeća.
Ali uvrijeđeni čuvar kula poruči sultanu, da joj nipošto ne da toga roka, jer će joj za to vrijeme stići u pomoć vojske „k’o na gori lista“.
Davši riječ car nije mogao nazad, ali paše rekoše:
„Ako si ti care obećao, ti ostani na riječi, ali mi nismo obećali i mi ćemo raditi kako znamo!“
Tako sultan morade popustiti, a Kraljica izgubivši zadnji oslonac, digne vojsku i tajno pobjegne prema moru. Da prikrije trag dade sve konje potkovati naopako. U isto doba naredi i svojoj vojsci u Vašarovinama i Kablićima, da krene na put.
Kako od Turaka nije mogla ispod Livna, a polje bilo preplavljeno vodom, Kraljica udari kaldrmu od Vašarovina preko čitava polja, sve onamo do Prologa. Tom cestom se prebaci i umače.
Još i danas se vide ostatci ove kaldrme, za koju narod vjeruje da je tada napravljena.
