Bergoglio je bio više od generičkog učenika velikog čovjeka
Još jedan ključ Bergogliovog načina djelovanja je politička pozadina Argentine, toliko strana anglosaksonskom razumijevanju. Jedna od prvih stvari koje sam čuo o Bergogliju kad sam otišao u Rim bila je od argentinskog svećenika, koji je rekao: “Ono što morate shvatiti o njemu je da je on čisti političar.” U to vrijeme nisam shvatio razmjere toga, ali mora se dodati da je Franciscova politika oblikovana velikanom Argentine XX. stoljeća, Juanom Perónom, koji je bio diktator zemlje od 1946. do 1955., godina u kojima je Bergoglio je rastao. Perón je zaslijepio cijelu generaciju Argentinaca svojim oportunističkim i beskrupuloznim stilom, a njegovo naslijeđe od tada je nastavilo dominirati političkim životom zemlje. Bergoglio je bio više od generičkog učenika velikog čovjeka. Kad je bio početnik meštar argentinskih isusovaca ranih 1970-ih, aktivno je pomagao stranku zvanu Željezna garda, koja je uspješno radila na vraćanju Peróna iz egzila tijekom njegovih posljednjih mjeseci kao predsjednika do njegove smrti 1974. Prema uobičajenim standardima, ovo bio je neobičan način provođenja slobodnog vremena za meštra novaka redovničkog reda, ali ilustrira komentar koji mi je dao Argentinac koji je bio učenik mladog Bergoglia dok je predavao na jezuitskom koledžu 1930. šezdeset. Oslanjajući se na životno osobno znanje, opisao mi je Bergoglia kao “nemučnog od moći” – čovjeka za kojeg je moć manija ili bolest .
Dakle, na temelju ovakvih izvješća nastavio sam pisati svoju knjigu i u nju uključio poglavlje o Bergogliovoj karijeri prije izbora. U njoj je moja svrha bila pružiti nešto poput studije karaktera koja je nažalost nedostajala kardinalima kad su ga izabrali za papu 2013. Međutim, od njezine objave otkrio sam mnoštvo novih informacija koje pokazuju da su stvari zapravo bile mnogo, mnogo gore nego što sam zamišljala.
Financijske malverzacije
Prvo otkriće bilo je o financijskim malverzacijama uključenim u Bergogliovu vladu nadbiskupije Buenos Airesa. Prije sam spomenuo članak Francisca de la Cigoñe o elektroenergetskoj mreži koju je kardinal Bergoglio izgradio u Vatikanu, ali treba dodati da je ta mreža bila moguća zahvaljujući ulaganju velikih svota novca. Pozadina svega toga bio je gotovo bankrot koji je Sveta Stolica doživjela 1980-ih i 1990-ih godina zbog kriminalnih aktivnosti svojih financijskih upravitelja: nadbiskupa Paula Marcinkusa i monsinjora Donata de Bonisa, njegova manje poznatog, ali jednako korumpiranog nasljednika. Pod tim uvjetima, mogućnost prijenosa velikih iznosa u vatikansku blagajnu dala bi crkvi ogroman utjecaj. Kardinal Bergoglio je to učinio kroz svoju kontrolu nad Katoličkim sveučilištem u Argentini, koje je imalo bogatu zakladu od 200 milijuna dolara. Naime, između 2005. i 2011. oko 40 milijuna dolara prebačeno je sa Sveučilišta u Argentini u Vatikan, u transakciji koja je trebala biti depozit, ali koju je Vatikanska banka brzo nastavila tretirati kao donaciju. Tek prije godinu-dvije ove malverzacije počelo se ispravljati.
No, to je samo vrh ledenog brijega goleme financijske korupcije u nadbiskupiji Buenos Airesa koja se držala u tajnosti, iako je Vatikan za nju znao od ranog datuma. Godine 2009., jedanaest godina vladavine kardinala Bergoglia kao nadbiskupa, papa Benedikt naredio je tajni posjet nadbiskupiji monsinjora koji je ondje poslan navodno kao diplomatski član papinske nuncijature, koji je otkrio ozbiljne nepravilnosti koje uključuju pranje novca i veze s mafijom. Da budemo pošteni, te su nesavjesnosti datirale prije Bergogliova imenovanja nadbiskupom 1998., ali su ostale neispravljene zbog Bergogliove uobičajene politike zataškavanja i zaštite krivaca. Informacije koje je papin istražitelj dobio tijekom svog posjeta navodno su mu dale dominaciju nad Papom i omogućile mu da nastavi dobro zaštićenu karijeru u Vatikanu unatoč neprijateljstvu moćnih osoba.
Financijske nepravilnosti
Nadbiskupija kojom je upravljao kardinal Bergoglio tada je bila prožeta financijskim nepravilnostima. Kako bih vam ispričao malu povijest toga, vratit ću se na Bergogliovo prvo imenovanje pomoćnim biskupom Buenos Airesa 1991. godine. Kao što sam već spomenuo, dobio je to mjesto na zahtjev tadašnjeg nadbiskupa Buenos Airesa, kardinala Quarracina, ali čovjek koji je bio najutjecajniji u forsiranju ovoga bio je monsinjor Roberto Toledo, član nadbiskupskog osoblja. Zašto je monsinjor Toledo bio takav branitelj Bergoglia, ne mogu reći, ali on se pojavljuje kao središnja figura u sljedećem velikom skandalu koji će se pojaviti u nadbiskupiji. Ovo je veliki mirovinski fond za argentinsku vojsku, od koje je 1997. godine zatraženo da nadbiskupiji daju zajam od deset milijuna dolara. U to je vrijeme kardinal Quarracino bio bolestan, a biskup Bergoglio već je bio imenovan njegovim koadjutorom s pravom nasljedstva. Na sastanku održanom kako bi se finalizirala posudba, kardinal Quarracino je bio previše bolestan da bi prisustvovao, ali ga je zastupao monsinjor Toledo. Kad je došlo vrijeme za potpisivanje ugovora, monsinjor Toledo je napustio prostoriju, očito kako bi dobio potpis kardinala Quarracina, i odmah se vratio s potpisom koji je, kako se kasnije pokazalo, zapravo krivotvorio on sam. Ubrzo nakon toga vojni mirovinski fond našao se u poteškoćama i pokušao je povratiti zajam dat nadbiskupiji Buenos Aires, ali je kardinal Quarracino zanijekao da je ikada potpisao taj ugovor.
Prijevara je otkrivena
Kardinal Quarracino je ubrzo nakon toga umro i Bergoglio ga je naslijedio kao nadbiskup Buenos Airesa. Ono što privlači pozornost je njegov tretman monsinjora Toleda u dječjim rukavicama kada je prijevara otkrivena. Prvo je bez ikakvih sankcija vraćen u rodni grad. Naposljetku, osam godina kasnije, 2005., suđeno mu je za prijevaru, no kazna nikada nije izrečena. Valja dodati da je monsinjor Toledo bio poznat po tome što je bio homoseksualac i što je imao muškog ljubavnika, instruktora gimnastike, koji je igrao posredničku ulogu u financijskim odnosima koje sam opisao. Najstrašniji detalj ovog slučaja pojavio se 2017., kada je monsinjor Toledo, koji je osamnaest godina radio kao župnik bez ikakve crkvene sankcije, optužen za ubojstvo svog dugogodišnjeg prijatelja i krivotvorenje njegove oporuke za dobivanje nasljedstva milijunaš
Monsinjor Toledo primjer je prelata koji je već bio na dužnosti kad je Bergoglio došao kao pomoćni biskup, ali jednako je zanimljivo pogledati one koje je promaknuo nakon što je postao nadbiskup. Prvi na koga treba paziti je Juan Carlos Maccarone, kojeg je Bergoglio imenovao pomoćnim biskupom 1999. Godine 2005. Maccaronea je smijenio s dužnosti biskupa papa Benedikt, nakon što je snimljen u seksualnom odnosu s homoseksualnom prostitutkom u sakristiji svoje katedrale. No, kardinal Bergoglio javno ga je branio, rekavši da je snimanje namještaljka da se sruši biskup zbog njegova ljevičarskog političkog opredjeljenja. Drugi štićenik bio je Joaquín Sucunza, kojeg je Bergoglio 2000. posvetio za pomoćnog biskupa, iako je do tada već bio naveden u brakorazvodnoj parnici kao ljubavnik udane žene. Biskup Sucunza nastavio je kao pomoćnik, a papa Franjo ga je čak imenovao privremenim upraviteljem nadbiskupije 2013., nakon vlastitog uzdizanja na papinstvo.
(Nastavak slijedi)
