Mračni ponor pakla
Gledajući u zrcalu
Naborano lice i sijedu kosu,
Sjetim se duboke tame
Iz koje su dopirali jecaji,
Škrgut zuba, vonj i vapaji.
Kad god sam pokušao zapaliti svijeću
Da rastjeram strah i tamu,
Uvijek me neka nevidljiva sila takla,
S namjerom da me strmoglavi
U mračni ponor pakla.
Hvala Ti Kriste,
Što si zrakama milosrđa,
Razvedrio moje tmurne dane,
Otrgnuo me iz kandži jastrebova
I sakrio među svoje rane.
