Prvi nezavisni muslimanski list bio je utemeljen 1868. nastojanjem Mehmeda Šakira Kurtćehajića, prvog hrvatskog novinara s europskim nazorima i ukusom
NOVINSTVO HRVATSKIH MUSLIMANA U PROŠLOSTI (2) – Halid Čaušević, „Osvit“, Sarajevo, broj 2 – 1. ožujka 1942.
I.
Kao vidan znak novog vremena i prilika, koje su sobom nosile novi kulturni i društveni napredak, javljaju se u Bosni i Hercegovini punih dvadeset godina prije okupacije prvi listovi na hrvatskom jeziku. Ova pojava muslimanskog novinstva na narodnom jeziku pokazuje nam jasno put muslimanske nacionalne evolucije, što ga je naglo prekinula 1878., zadržavši naše muslimane punih dvadeset godina na mrtvoj točki, što je imalo nedoglednih posljedica za njihov daljnji razvitak.
U uskoj vezi s početcima bilo kakvog novinstva stoji razvoj tiskarske Umjetnosti. U cijeloj Bosni već od početka XVI. st., pa sve do pred samu okupaciju nema ni jedne tiskare. Kroz cijelo to vrijeme cvate rukopisna književnost. Knjige se prepisuju u masama.
(U Sarajevu u to doba čitavu jednu ulicu zauzimaju „mudželiddi“ — prepisivači i uvezivači knjiga. Ovo je sjajan primjer visokog niveau-a hrvatskih muslimana u tursko doba.)
Polovicom prošlog stoljeća uzalud bosanski franjevci — najzaslužniji pioniri prosvjetnog i nacionalnog podizanja i osvješćivanja hrvatskog katoličkog pučanstva u B. i H. – pokušavaju dobiti dopuštenje za osnivanje tiskare. Uzalud fra Andrija Kujundžić 1853. godine uvjerava vodeće carigradske krugove, da bi „od velike koristi za tursko carstvo bila jedna mala tiskarnica, koja bi se imala predati u ruke svećenstva katoličkoga…“, jer nepovjerljivi Carigrad ne daje odgovora.
— Nekako u isto vrijeme, za trajanja krimskoga rata, i dr. Ante Starčević namjerava osnovati tiskaru u Sarajevu, putem koje bi zagovarao agrarne i društvene reforme u turskom carstvu, a posebice u Herceg-Bosni. Međutim, nove prilike upućuju Starčevića na sasvim drugu stranu. (Isp. Horvat: A. Starčević, str. 158.)
Tek 1866. god. nakon donošenja t. zv. Vilajetskog ustava, kojim je podpuno preuređena uprava Bosne i Hercegovine, a najviše zaslugom umnog i širokogrudnog bosanskog guvernera Topal Šerif Osman-paše, Bosna dobiva prvu tiskaru (Sopronova, kasnije „Vilajetska štamparija“), iz koje već iste godine izlazi prvi broj tjednika „Bosna“, službeno glasilo vilajetske vlade, budući da je čl. 9. Vilajetskog ustava izričito određivao, da svaka pokrajinska vlada mora imati pored svoje tiskare i vlastiti službeni organ. I ako je „Bosna“ bila službeni organ, ona ipak — s obzirom na ličnosti svojih izdavača, urednika i suradnika imađaše isključivo muslimansku boju. To je prvi hrvatski muslimanski list u Bosni i Hercegovini.
Prvi pak nezavisni muslimanski list bi utemeljen tek 1868., nastojanjem prvog hrvatskog novinara sa europskim nazorima i ukusom u B. i H. Mehmed Šakira Kurtćehajića, koji s Osman pašinom privolom pokrenu „Sarajevski Cvijetnik“ („Gjulšen Saraj“). — Pisan hrvatskim jezikom, čija čistoća i danas zadivljuje, „Sarajevski Cvijetnik“ svojim modernim nazorima o vjerskoj snošljivosti, društvenoj skrbi, narodnom samoodređenju i prosvjećivanju, unosi u bosansku sredinu, zahvaljujući inteligenciji i visokoj kulturi svoga mladog urednika, jedan novi pomirljivi i zdravi duh. Ali je premalo „Sarajevski Cvijetnik“ djelovao u svojoj sirovoj i nezreloj sredini, da bi mogao ostaviti jačeg traga. Radi prerane smrti svoga urednika Kurtćehajića ovaj list 1. travnja 1872. izađe posljednji put.
Turski period povijesti hrvatskog novinstva u B. i H. završava službeni organ hercegovačkog vilajeta „Neretva“, koja izlazi od 1876. do okupacije u prilično slaboj sadržajnoj i tehničkoj opremi. Radi neobično male naklade (pojedini broj tiskan je u svega tridesetak primjeraka!) od ovog lista sačuvan je, koliko je nama poznato, svega jedan primjerak.
