Nismo mi protiv Bunjevaca, mi smo protiv uzurpacije
U više navrata pisao sam o neslobodi govora u „hrvatskim“ medijima u Srbiji i o neobjektivnom informiranju u njima, bolje reći dezinformiranju ovdašnjeg hrvatskog puka, zapravo o lažima. Radi se o hermetički zatvorenom krugu dobro plaćenih „novinara“ koji smiju pisati ili govoriti u audiovizualnim izvješćima samo ono što im odobri naš Oskar i njegovi dobro posloženi i još bolje plaćeni suradnici (poslušnici, marionete). Ovo je odlika nedemokratskih, odnosno diktatatorskih sistema, a najgore je što se iza toga kriju netransparentno potrošeni milijuni dinara srbijanskih poreskih obveznika i milijuni eura hrvatskih poreskih obveznika!
U poslijednje vrijeme ovdašnji „hrvatski“ mediji nas izvještavaju koliko je AP Vojvodina izdvojila sredstava za Hrvatsko nacionalno vijeće i NIU „Hrvatska riječ“, što, uz Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, čini famoznu Jasninu kuću u Subotici, koja upravo netransparentno guta enormne iznose spomenutog novca srbijanskih i hrvatskih poreskih obveznika!
Lijepa svota
Saznali smo da je iz budžeta AP Vojvodine za nacionalna vijeća manjinskih zajednica u Vojvodini za 2024. godinu izdvojeno ukupno 70 milijuna dinara, ali nismo saznali koliko je dobilo Hrvatsko nacionalno vijeće u Subotici! Kolike su zarade (isplaćene tim novcem) uposlenih u Jasninoj kući ne ćemo saznati nikada! Saznali smo da je iz budžeta AP Vojvodine za devet nakladničkih kuća nacionalnih manjina u Vojvodini (22 lista) izdvojeno 490 milijuna dinara, ali nismo saznali koliko je dobila NIU „“Hrvatska riječ“! Kolike su zarade (isplaćene tim novcem) režimskih „novinara“ u toj kući nećemo saznati nikada!
Ostaje nam da 490 milijuna podjelimo na 9, što iznosi preko 54 milijuna, a ako to podjelio na 52, dobijemo onu basnoslovnu sumu koliko nas svaki broj režimskog lista koji se zove “Hrvatska riječ” najmanje košta, jer novac za ovaj list dolazi i sa mnogih drugih strana!!!
Međutim, i ovo je također netransparentna računica, ali zašto na 52 stranice svakog petka ovog “jedinog hrvatskog informativno-političkog tjednika” ne možemo saznati pravu istinu?! Zato što je istina (ne samou vezi novca) katastrofalna po ovdašnji hrvatski puk!
Aktualna priča (a sve su iste) je i izrada portreta značajnih ličnosti Hrvata u Srbiji koji su obješeni u Jasninoj kući. „Hrvatski“ mediji u Srbiji iz trećeg pokušaja pokušavaju nas ubjediti kako je lijepo da sjedište hrvatskih institucija krasi zbirka portreta takvih likova, što bi bilo u redu kada bi sjedište hrvatskih institucija bilo u Beogradu ili Novom Sadu i u njemu ne bi bili uposleni isključivo „bunjevački hrvati“ iz Subotice i okolice, i kada bi portrete poklonili plemeniti hrvatski umjetnici kao svoju donaciju i drugim hrvartskim institucijama i udrugama u Srbiji.
Naručeni portreti
Međutim, očito je da je netransparntno potrošen ogroman novac za portrete hrvatskih velikana, a „objašnjenja“ u nastavcima (i dalje nepotpuna) samo to potvrđuju!
U „Pozdravima iz Novog Sada“ od 20. veljače pod nazivom TI MENI JA TEBI i od 27. veljače pod nazivom ODGOVORI KOJI TO NISU jasno se vidi da je puk oko ovog „pionirskog projekta“ potpuno dezinformiran, a priča da će svi Hrvati u Srbiji prvi put (u povjesti!) imati „sustavan prikaz“ tridesetak značajnih Hrvata sa prostora Srbije, kako je izjavio koordinator projekta Filip Čeliković, je samo šaralaža jer će portrete vidjeti jedino oni koje Jasna bude pozvala u svoju kuću i njima se hvalila sa ovim slikama!
Tek iz trećeg puta (članak u „Hrvatskoj riječi“ br. 1090. od 8. ožujka 2024. godine pod naslovom Velikani-potsjetnik na bogato naslijeđe saznajemo da su to koji će portreti uopće biti naručeni odlučili Mario Bara, Ivana Andrić Penava, Robert Skenderović, Katarina Čeliković i Tomislav Žigmanov i (likovi za koje se ne zna koliko su novca do sada zaradili za desetine godina unazad po sistemu „ti meni ja tebi“ unutar ove hermetički zatvorene grupacije nezamjenjivih Oskarovih poslušnika)!
Od Nere Pletikosić iz Subotice naručeno 6 portreta 134 x 90 cm (Josip Jelačić, Ivan Antunović, Ilija Okrugić, Isidor Velikanović, Anton Gustav Matoš i Emerik Pavić) i od Stjepana Abolta iz Slankamena 13 portreta (bez navoda veličine) (Josif Pančić, Gaja Alaga, Robert Frangeš Mihanović, Albe Vidaković, Stanislav Preprek, Đuro Stantić, Ante Evetović, Ivan Sarić, Gerard Tomo Stantić, Marija Amadea Pavlović, Petar Pifat, Lajčo Budanović, Josip Mihalović), dok su u toj zbirci još 9 portreta (Dujo Marković, Luka Sučić, Josip Rudić Aljmaški, Lazar Mamužić, Geza Tikvicki, Miša Brajc, Josip Andrić, Ana Bešlić i Neda Arnerić).
Ako kažemo da prvih 6 portreta, kao odabir, nisu sporni, iako se mogu dodati još mnogi kao „sustavan prikaz“ „prve lige“ velikana, ali „druga liga“ je problematična do bola i odraz je samovolje našeg Oskara i njegovih poslušnika, pri čemu je on, kao i u svemu, očito imao odlučujuću riječ! Da je odabir transparentno, ozbiljno i javno proveden do ovoga ne bi došlo!
A da neizbježni i jedini dizajner u Hrvata u Srbiji, Darko Vuković, ne bude uskraćen (iako se i za njega ne zna koliko je novca do sada zaradio za desetine godina unazad po sistemu „ti meni ja tebi“), od njega su naručene „tri digitalne slike (kombinacija kolaža, dizajna i slikarstva) na kojima su prikazani važni toponimi bunjevačkih, šokačkih i srijemskih Hrvata“! Što je s toponimima beogradskih i „ostalih“ Hrvata po podjeli Hrvata u Srbiji prema Oskarovoj doktrini?!
Tri kamenčića
Vezano za ovu strogu podjelu Hrvata u Srbiji, autor članka Velikani-potsjetnik na bogato naslijeđe, završava ga rečenicom: (citat) Valja podsjetiti da se na ulazu u Maticu (Jasninu kuću) nalaze izložena i tri kamena – iz Hercegovine, središnje Bosne te Hrvatske – kao područja iz kojih su Hrvati kroz povijest dolazili na ove prostore. (završen citat)
Ovo je velika novina, jer su do sada sva tri kamena („kamenčića“) bila iz Bosne i Hercegovine, odakle su navodno došli Bunjevci, Šokci, pa i srijemski Hrvati prije tri stotine godina, čime je ukradeno skoro tisuću godina povijesti srijemskih Hrvata kao autohtonog naroda u Srijemu. O ovome sam također pisao više puta i nova verzija je (zbunjujuća) korekcija došadašnje teorije koju su, opet sami, izmislili Oskar i njegovi poslušnici!
Na kraju, lijepo je da se bar pokušava malo manje obmanjivati ovdašnji hrvatski puk, ali još uvijek ne znamo koliko je novca potrošeno za portrete velikana, koliko su plaćeni umjetnici i s koliko su se u tu sumu „ugradili“ Oskar i svi njegovi poslušnici, a što ustvari predstavlja drsku pljačku novca poreskih obveznika iz Srbije i iz Hrvatske!!! Dok rodna kuća bana Jelačića još uvijek zvrji prazna (i nije otkupljena u cijelosti)!
