Ne znam kako je došlo do toga da navijači, tj. ulica, preuzme Hajduk, ali znam i vidim kako je od tada sve gore
Fenomen NK Hajduka, njegove popularnosti i športsku priču istraživat će zasigurno budući analitičari. U ovom kratkom članku ne ću se baviti poviješću kluba, Kaliternom, Titom Kiriginom, odnosima s radničkim klubom Splitom, niti totalnim nogometom (rekao bih industrijskim) vrsnoga trenera Tomislava Ivića (1933.-2011.).
Splitski bazen kao nepresušni rasadnik mediteranskih talenata ovdje me također ne će zanimati, iako dodajem da je lako praviti reprezentacije i klubove kao legije stranaca, što je bila npr. beogradska Crvena Zvezda u kojoj su 1991. igrali Hrvati Goran Jurić, Robert Prosinečki i Tomislav Ivković, poluhrvat/polusrbin iz Borova Naselja Siniša Mihajlović, Crnogorci Dejan Savićević i Duško Radinović, Makedonci Ilija Najdoski, Darko Pančev i braća Milko i Boško Đurovski, Slovenac Marko Elzner, crnogorski musliman Refik Šabanadžović, bosanski Srbin Rade Tošić, rumunjski Srbin Miodrag Belodedici i trener, hrvatski Srbin Ljupko Petrović.
Mali i ekonomski slabi narodi kao što je hrvatski narod trebali bi kao nizozemski “Ajax” imati jak omladinski pogon, te igrače rasprodati nakon što stasaju.
Hajduk je imao uzlet nakon 1995. na kojem su radili nekadanji igrač Ivica Šurjak, Budimir Lončar koji je po mojem mišljenju vrlo štetio hrvatskoj nezavisnosti, te Nadan Vidošević (1960.) koji je svojim gospodarskim i političkim vezama omogućio kupovinu jakih igrača iz inozemstva. Tada je 2006./2007. i 2011. bilo i nekakvo suđenje za navodnu utaju 55 milijuna kuna (Vidošević, Rožić, Buljan, Kaleb).
Utaje, sudovi, oprosti…
Druga optužnica išla je na račun Reića, Šurjaka, Maršića, Strinića, Zelića i Kovačevića za 143 milijuna kuna utaje. To se naravno događa i u zemljama zapadne demokracije, uostalom plaće nogometnika su astronomske u usporedbi sa znanstvenicima, umjetnicima, časnicima, liječnicima. To je dio demokracije, ali utaje poreza i milijuni u vlastitom špagu (džepu) nisu. Sud je navedene osobe oslobodio optužbe.
Što se mene tiče, ako narod tako voli, neka mu kruha i igara! Sukob Igora Štimca i Vlatka Markovića (1937. – 2013.) ne ću komentirati, jer je nesretni Vlatko završio u sanatoriju.
Marković jest imao zasluga za hrvatsko nogoloptanje, a Štimac unatoč nekim kontroverzama imao je konstruktivan pristup; njegove kritike načina na koji se vodi Hajduk imale su temelja.
Kako je došlo do toga da navijači, tj. narod (ulica) preuzmu Hajduk ne znam, ali otad stvari idu sve gore, po onoj narodnoj: “sto baba, kilavo dijete”.
Dalmaciji je ostao samo – turizam!
Loši međuljudski odnosi, mogućnost da izrazito nadareni pojedinci mogu ne slušati i poštovati trenera, te podrediti se zajednici (Livaja), promjene trenera (kao na tekućoj traci) zorni su primjer loše vođenoga kolektiva, tj. športskoga poduzeća. Osobito je sramotno micanje Litvanca Valdasa Dambrauskasa (1977.) godine 2022., iako je osvojio kup i drugo mjesto na tablici. Ali nije to ono što mene zanima, niti radi toga pišem.
Hajduk je ovakav kakav jest iz više razloga tempirana socijalna bomba. Vrlo lako je moguće da njegova armija navijača, najbrojnija i najorganiziranija u Hrvatskoj razočarana događajima u klubu izazove ozbiljne incidente. Istom mjerom mjereno komu je u interesu blamaža koju smo imali sa BBB-ovcima u Ateni, ili ranije u Beču?
Dalmacija danas lijepo živi od turizma, ali što će se dogoditi ukoliko (ne daj Bože) stanje u svijetu ili okolnim državama izmakne kontroli, pa ne bude turizma.
Mi poljoprivredne ni industrijske proizvodnje više nemamo, čime bi se “apartmandžije” ekspresno pretvorili u proletere. Naš južnjački temperament je poznat i prije svetoga Jeronima koji se “na slikama često prikazuje sa kamenom kojim se udara u prsa. Time se želi predočiti njegova slabost zbog koje se kajući udarao kamenom. Njegova slabost je bila njegova nagla narav, svadljivost, nepopustljivost. Jeronim se sa svojom teškom naravi borio cijeli svoj život. To može biti i utješno za svakog koji pomišlja kako se nikako ne može riješiti neke svoje slabosti. Cijeli život je borba sa našom palom naravi.”
A kako bi reagirao sveti Jeronim da vidi derbi u subotu navečer uoči Uskrsa? I danas je taj narod Hercegovine i Dalmacije jednako žestok kao u doba ilirskih Dalmata koji su pobjeđivali Cezarove vojskovođe, pa do IV. gardijske brigade.
Pitanja bez odgovora
Nemojte misliti da sam nogometni navijač, mene takve teme ne zanimaju. Ali me zanima kada unatoč vrhunskom športu imamo sve više narkomana, alkoholičara, nasilnika, nezaposlenih, neradnika, neodgojenih, bolesnih od raka, pretilih, anoreksičnih, neplodnih, neodgovornih… To su teme koje mene zanimaju. Kao i slučaj Filipa Zavadlava. Pogrješan postupak koji osuđujem, ali je li djelomično i posljedica nevjere u sustav, pogotovo pravosuđe?
Kao društvo ubrzano nestajemo, uskoro ne će imati tko raditi, roditi i braniti Domovinu. Oni što igraju videoigre na mobitelu u kafiću ne će biti u stanju niti trčati za loptom. Zadnji je trenutak da se stvari preokrenu.
