Bilo kako bilo, nadajmo se najboljem. Promjene su nam potrebne. Rijeke pravde dolaze. Što li će nam donijeti?
Izborna kampanja se zahuktava. U iduća dva tjedna svašta ćemo i svakoga ćemo se naslušati i nagledati. Na 165 lista 2277 kandidata juriša u Sabor. Svima njima je na pameti samo jedno ući u Sabor i četiri godine ubirati plodove tog ulaska. Selekcija će biti velika i rigorozna. Prema ustavu i zakonima dovoljno je 151 kandidat da se zadovolji forma i norma. O tih 151 zastupnika ovisi naš život u iduće četiri godine. Hoće li biti bolji? Čisto sumnjam. Svi kandidati se zaklinju kako su tu radi nas i kako će nam oni osigurati bolji život. U to više malo tko vjeruje. Naslušali smo se pustih obećanja u ovih 34 godine demokracije. Nešto se i napravilo, ali nedovoljno, da bi se moglo reći kako nam je bolje nego prije, neovisno o tome koja je politička opcija na vlasti.
Predsjednik države sve poremetio
Do prije mjesec dana moglo se sa punom sigurnošću tvrditi kako će relativni pobjednik ovih parlamentarnih izbora biti HDZ. Uključivanjem predsjednika države u izbore i njegovom najavom da će biti budući predsjednik Vlade sve se promijenilo. SDP-u naglo raste popularnost, kao i njihovoj koaliciji. Priključimo li im Možemo, daleko su iznad HDZ-a. Pitanje je je li to dovoljno za formiranje Vlade. Tko će od njih prvi sakupiti 76 glasova (ruku) taj će dobiti mandat za sastavljanje vlade. Bez obzira tko će to biti, ne očekujemo ništa novo, ni spektakularno. Imamo iskustva, s jednom i drugom opcijom, desnom doduše više i dulje. Važno i bitno bi trebalo biti tko će ući u Sabor. Hoće li to biti osobe koje će samo dizati ruke po naputku i nadglasavati se, ili pak osobe koje će raditi na boljitku svih nas, u svakom smislu. Malo je novih lica među kandidatima. Neki su jedva popunili kandidacijske liste. Puno je “starih” i u neku ruku već potrošenih kandidata. To puno govori o bazenu iz kojeg se vade potencijalni zastupnici. Niti najveća stranka nema baš neki izbor. Gdje su nestali mladi lavovi? Komu dati povjerenje? Neki bivši zastupnici na novim listama odbijaju glasače, čak i samom svojom pojavom ili pak onime što su ili nisu uradili u prošlom mandatu. Tu se posebno ističu razni žetončići. U Sabor su ušli na jednoj listi i ideji, a onda su se naprosto prodali i podržali drugu opciju.
Na žetončićima su opstale obje Plenkovićeve Vlade. To govori o snazi HDZ-a. Nemaju dovoljno svojih kandidata za sastavljanje vlade. S kime će to popuniti? Onima čije su nekad respektabilne stranke spale na manje od stotinjak članova ili pak nekim nezavisnim kandidatima, koji ne bi ušli samo stalno u Sabor. Ti i takvi se godinama tegle uz veće stranke, najviše uz HDZ. Što misliti o tim i takvim kandidatima. Zašto su oni ušli u Sabor? Jedino zbog sebe samih. Saborska plaća, saborska mirovina i ostali benefiti su vrlo primamljivi, kao i određena moć koja proizlazi iz funkcije sabornika. Oni su u svom kraju svojevrsne eminencije, od kojih se strepi, kojima se ulaguje i koji kapitaliziraju svoje preferencije. Njihova imovina se znatno povećala od kada su u saboru. Dobro bi bilo napraviti istraživanje na tu temu i potvrditi tezu kako su se pojedinci obogatili kao saborski zastupnici, bez obzira od kuda su. Dobro bi bilo krenuti iz Slavonije, Zagorja, Zagore, Like…
Malo novih kandidata
Pritom je isto važno i bitno što su napravili za svoj kraj u to vrijeme. Čitam tako neki dan kako je jedan gradonačelnik izjavio da mu ulazak u Sabor omogućava da više napravi za svoj kraj. Živi bili pa vidjeli!
Neki saborski zastupnici u prošlim sazivima svojim likom i djelom su narušavali ugled te institucije. To kao da nikom ne smeta, posebice aktualnom premijeru, koji je takve osobe ponovo stavio na kandidacijske liste. Imajući to sve u vidu potencijalni glasač se pita: komu vjerovati? Onima koji su već uzastopce u nekoliko mandata ili nekim novim ljudima. Istina, ima onih koji su u prošlom sazivu Sabora, opravdali svoj izbor i svoj rad. To su uglavnom žene. Međutim, malo je žena na izbornim listama. To ništa ne opravdava, osim određenog nepovjerenja ili pak opće mizoginije sastavljača kandidacijskih lista.
Daleko smo mi još od jednakosti spolova i jednakog tretmana muških i ženskih potencijalnih kandidata za sabor. Trebali bi se ugledati na EU. Na čelnim mjestima su uglavnom žene (ima i naših). Bilo kako bilo. Tu smo gdje jesmo. Moramo se aktivirati. Budno pratiti izbornu kampanju, izaći na izbore u velikom broju i odabrati najbolje od ponuđenog. Možda je dobra opcija ne glasati za liste, već za određenu osobu, koja je pokazala koliko vrijedi, što zna, što može i što hoće.
Preferencijalni glasovi puno govore o pojedinim kandidatima. Ti i takvi s punim pravom ulaze u Sabor. Međutim, previše je onih koji po nekom sustavu, s malim brojem glasova budu izabrani. Nema to veze s D’Hondtom. To je neka posebna stranačka politika. To su oni podobni i poslušni, koji uvijek brane vladu, ministre i premijera. To je bilo ne gledljivo i ne slušljivo, posebice u Aktualnom satu. U tome su se posebno isticale neke HDZ-ovke. Bilo bi smiješno, da nije žalosno. Neki su upravo zbog takvog ponašanja ponovno na listama. Što od tih i takvih očekivati? Sigurno ne nikakav boljitak (opći i posebni), već borbu za svoj ostanak i opstanak.
Kako vidim umirovljenici idu s HDZ-om. Jeftino su se prodali. Zar ne znaju jednostavnu aritmetiku. Rečeno je koliko će u mandatu nove vlade rasti plaće i mirovine. Trebalo je samo izračunati postotak prosječne mirovine u prosječnoj plaći (/. razred osnovne škole). Informacije radi, taj postotak je manji od sadašnjeg.
Sapienti sat! Bilo kako bilo, nadajmo se najboljem. Promjene su nam potrebne. Rijeke pravde dolaze. Što li će nam donijeti?
