Beskrajna polja pšenice
Sunce se uporno ukazuje
Kroz ocvale krošnje
I šulja u raspletenu djevojačku kosu,
Ocvala grana bagrema nektarom napaja
Svaki kutak pčelinjeg raja.
Vjetar raznosi miris zemlje
Dok tek izorana brazda
Na umorne noge pada.
Žuljevite ruke miluju vilenog dorata
Kao nekad u rodnoj Posavini
Davno, davno prije rata.
Zeleni se žito, vriska konja
I rika marve na pašnjacima.
Božanstvena slika obrađenih polja,
Svaka njiva ima svoju priču,
Sjeme umire novi životi niču.
Prizivam uspomene
Na beskrajna polja pšenice,
Koja se njišu kao probuđeno more,
Da se bar mogu vratiti na zgarište
I usnuti u svitanju posavske zore.
