Crkva i Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske najveće je marijansko svetište u južnoj Hrvatskoj
Splitsko-makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić uručio je provincijalu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marku Mrši, u subotu 15. lipnja 2024., u crkvi Svete Obitelji u Solinu na dan svećeničkog ređenja, pristigli dekret Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, o proglašenju župne i samostanske crkve Čudotvorne Gospe Sinjske manjom bazilikom.
Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata
Splitsko-makarska nadbiskupija
Na prijedlog preuzvišenog gospodina Zdenka Križića, nadbiskupa splitsko-makarskog, dopisom od 21. siječnja 2024., na molbu i želje svećenstva i kršćanskih vjernika, Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, snagom posebnih ovlasti dodijeljenih od Vrhovnoga Svećenika FRANJE, crkvi Bogu posvećenoj u čast Uznesenja Blažene Djevice Marije sa svim pripadajućim pravima i liturgijskim povlasticama, uz obdržavanje onoga što obvezuje u Dekretu De Titulo Basilicae Minoris,
objavljenoga 9. studenoga 1989.
Ono što se ovome protivi, nema nikakvu snagu.
Iz ureda Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata,
17. travnja 2024.
✠ Artur Roche
Prefekt
✠ Vittorio Francesco Viola, OFM
Nadbiskup tajnik
U Katoličkoj Crkvi bazilikom se nazivaju liturgijski privilegirane crkve. Razlikuju se basilicae maiores u Rimu, i basilicae minores, važne crkve u Rimu i drugdje po svijetu. Riječ je najprije o rimskoj katedrali sv. Ivana na Lateranu, koja jedina nosi naslov nadbazilike, a često se opisuje kao Majka i glava svih crkava u Rimu i svijetu. U toj je bazilici smještena biskupska katedra rimskih biskupa, pa svaki papa nedugo nakon svoga izbora odlazi na Lateran formalno preuzeti svoju katedralu. Preostale tri veće bazilike jesu bazilika sv. Petra u Vatikanu, podignuta nad grobom sv. Petra i nedaleko od mjesta na kojem je razapet; bazilika sv. Pavla izvan zidina, izgrađena nad grobom sv. Pavla i nedaleko od mjesta gdje mu je odsječena glava; te bazilika Marije Velike, najveća marijanska crkva u Rimu.
Sve ostale bazilike na svijetu, a ima ih nešto manje od dvije tisuće, imaju status manje bazilike. Počasni naslov basilica minor od druge polovine 18. stoljeća dodjeljuje papa na prijedlog ordinarija crkvama od osobite važnosti za liturgijski i pastoralni život, a kako im naslov manje bazilike dodjeljuje papa, time i one same imaju posebnu povezanost sa Svetim Ocem. Da bi crkva bila proglašena manjom bazilikom, traže se i određeni uvjeti: mora se raditi o crkvi koja je prethodno liturgijski posvećena (a ne samo blagoslovljena); treba imati uzornu liturgiju i pastoral; treba biti prikladne veličine i imati prostrano svetište; uzima se u obzir povijesna važnost i umjetnička ljepota, te se traži dostatan broj svećenika, poslužitelja i pjevački zbor.
Uz redovita slavlja liturgijske godine, manje bazilike posebno slave blagdane kojima ističu svoju povezanost s papom – Katedru sv. Petra, 22. veljače; sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, te godišnjicu izbora pape. Vjernici koji hodočaste u male bazilike mogu u određene dane dobiti potpuni oprost. Osim službenih pravila, postoje i neke tradicije koje se održavaju u manjim bazilikama. Tako se u bazilikama često može vidjeti umbraculum, svojevrstan kišobran od žutih i crvenih traka, kakav se u prijašnjim stoljećima običavao nositi nad papom, kao zaštita od kiše ili sunca.
Status manje bazilike u Hrvatskoj ima zadarska katedrala sv. Stošije, šibenska katedrala sv. Jakova, bazilika Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, bazilika Blažene Djevice Marije na Trsatu, porečka katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, bazilika Presvetoga Srca Isusova u Zagrebu, katedrala sv. Petra u Đakovu, bazilika sv. Kvirina u Sisku, Crkva Gospe Voćinske u Voćinu te bazilika sv. Antuna Padovanskoga na Svetome Duhu.
Crkva i Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske najveće je marijansko svetište u južnoj Hrvatskoj, u koje hodočasnici dolaze tijekom cijele godine. Crkva je građena od 1699. do 1712. godine, odolijevajući ratovima i potresima, do danas je zadržala svoj izvorni izgled.
Središnje mjesto, kako u crkvi, tako i u srcima Sinjana, Cetinjana i hodočasnika, zauzima slika Majke od Milosti – Čudotvorne Gospe Sinjske, koju su fratri donijeli iz Rame u Sinj 1687. godine. Od tada Gospa povezuje Ramu, Duvno i Livno sa Sinjem i Cetinskom krajinom. Crkva je posvećena 2009. godine na blagdan Uzašašća.
Crkva i samostan nalaze se u Registru kulturnih dobara Ministarstva kulture Republike Hrvatske kao zaštićeno kulturno dobro sakralne graditeljske baštine.
Nadnevak svečanog misnog slavlja o proglašenju manjom bazilikom crkve Čudotvorne Gospe Sinjske bit će naknadno objavljen.
