Za ubijenu brodsku djecu od srpskoga agresora
U vrijeme ognja i suza
Kada je iz čovjeka siktala zvijer i sotona,
Nebo se pretvorilo u oganj,
Zemlja u pakao,
Anđeli su nečujno umirali,
A Bog je nad svojim stvorenjima plakao.
Zašto je barut ugušio mladost?
Snivajte tiho neocvali cvjetovi
U ranjenom krilu Domovine majke
Neka teku suze na mirisne pupoljke
Dok listam vaše nepročitane bajke.
Snivajte slomljeni cvjetovi dok Sava šumi,
Gora lista, žita zriju,
Dok se sunce skriva od srama,
Nebo plače, a ptice tugu poje,
Snivajte, dok zemlja sluša drhtaje moje.
Uzalud se vrijeme trudi
Prekriti zločin patinom zaborava,
Majčinska ljubav nad vama bdije,
Srce je žedno a duša ranjena,
Tuga i bol vječno će ostati,
Za sve dane, za sva vremena.
Kad zamirišu polja makova
I procvjetaju ruže crvene i žute,
Još uvijek će teći suze niz majčine obraze,
Dok god se nad ravnicom nebo ne zaplavi
Da uberem dvadeset devet usnulih cvjetova
I položim na oltar Domovine u Brodu na Savi.
Ovu pjesmu posvećujem smrtno stradaloj djeci u Domovinskom ratu u Slavonskom Brodu (njih 29). Nažalost za njihovu smrt ni nakon 30 godina nitko nije osuđen ni 30 minuta. Zašto Domovino moja?
