Samo multikulturalnost, multinacionalnost i multireligioznost bosanskohercegovačkih sastojnica, može spasiti sada podijeljenu zemlju
Raskomadana a potom u komadićima ubijena i sahranjena Bosna i Hercegovina u tro i pol godišnjem vjerskom ratu za teritorij, trajno je neponovljiva prošlost. I baš kao prošlost koja ničim ne zaslužuje budućnost, takva bi jedino raskomadana i podijeljena beha zajednica mogla imati neku budućnost. Budućnost u savezu nacionalnih entiteta, budući da je i vjerski rat u toj zajednici i počeo, i vodio se, za svoje nacionalne republike i republičke granice.
Ustrojavanje bosansko i hercegovačkog saveza bošnjačke, hrvatske i srpske republike ni po kojem argumentu ne bi smjela smetati i braniti Svjetska zajednica, iz jednostavnog i čvrstog razloga, što te tri beha republike postoje, svaka na svom obranjenom, ili okupiranom teritoriju. Te iznad svega što je tako savezno uređenu i žele njeni narodi, i što su se za takvu i borili, i bore.
I stoga, prije negoli svaka od njih tri krenu i trajno odu u zagrljaj svojim majčicama, bošnjačka republika majčici Turskoj, čiji poraženi odlazak iz Bosne i Hercegovine nikada nije prežalila, i za kojom djetinjasti žali, a zbog kojeg su Muslimani i poveli osvajački rat protiv Hrvata, domicilnog europskog naroda, stoljetnog branitelja kraljevine kraljice Katarine. Srpska republika koja za razliku od bošnjačke otvoreno najavljuje svoj odlazak majčici Srbiji, i koja je već zakoračila velikim korakom na put bez povratka. Hrvatska republika koja iz politički velikosrpskog secesionističkog, i vjerski velikomuslimanskog ekstremističkog sendviča pokušava izaći majčici Europi, i na taj način na tom političko ratnom Balkanu zadržati i sačuvati barem dio Europe, kao dokaz povijesne pripadnosti europskoj obitelji.
Muslimansko-bošnjački ekspanzionistički planovi sa dimenzijama turskog pohoda na Europu i kršćanstvo, a koji i danas planski traje kroz islamističko-migrantsku invaziju, i diktaturu građanizma, su odvođenje cijele Bosne i Hercegovine majčici Turskoj i islamskom svijetu. Taj naum su otkrivali i potvrđivali i u vjerskom beha sukobu za teritorij, i kasnijom veleizdajom Bosne i Hercegovine u amanetskom poklonu Erdoganu, te nekontroliranom gradnjom džamija na svakom pedlju bosansko i hercegovačkog teritorija, napose na onom okupiranom i etnički očišćenom od Hrvata katolika.
Opasna koalicija
Ono što muslimansko-bošnjački cilj čini ostvarivim je činjenica otvorene i svestrane američke suradnje i pomaganja bošnjačkim ekstremistima, politike unitarizma, građanizma, centralizma i islamizma. Iza te koalicije Bosna i Hercegovina je sve više deeuropeizirana, dekristijanizirana a time i islamiziranija. Sve je više zelenija, sve više američko muslimanski protektorat, zemlja u kojoj je sve manje domorodačkog hrvatsko katoličkog naroda i sa sve više strane islamske vjere i kulture. Zemlja amerikanizma etničkog i vjerskog čišćenja autohtonog katoličkog naroda, koji ju je naseljavao i izgrađivao daleko prije Kolumbovog otkrića i pojave Amerikanaca.
Današnja daytonska tvorevina je, zapravo, jedina zemlja u svijetu pod potpunim američkim protektoratom, kojom vlada i upravlja jedan, nedodirljivi i svemoćni čovjek, američki veleposlanik. I to je jedan od razloga žurne potrebe konfederalnog nacionalnog entitetiziranja zajednice, koja nestaje pod američkim pritiskom i islamskim unitarizmom u Dvadeset i prvom stoljeću neviđene, i u Europi nepostojeće američko-muslimanske, odnosno muslimansko-američkoj diktaturi svete nedodirljive vjersko financijske diktature. Samo po toj muslimansko američkoj šarolikosti zemlja je multi-kulti cjelovito jedinstvena zajednica čuvana i branjena američkom svekolikom moći i još svekolikijim muslimanskim prijetečim terorizmom.
I stoga kao suvremeni protektorat to je zemlja Amerikanaca i muslimana, kao dodatna pedeset i prva američka savezna zemlja, od koje i američki predsjednički izbori 2024. ovise. Već od same najave američkih izbora muslimani Bošnjaci, kao i svi drugi muslimani u Americi, najavljuju da će svoj glas dati onom predsjedničkom kandidatu koji obeća podržati muslimansku politiku u Bosni i Hercegovini.
Muslimani su za Bidena
I aktualni američki predsjednik Joe Biden pobijedio je muslimanskim glasovima, što je vidljivo i u njegovoj ekstremno pristranoj politici na bošnjačkoj strani. Uz islamski radikalizam koji je neka politička konstanta u daytonskoj, zapravo američkoj tvorevini dva entiteta tri naroda, što znači da je već u njenim temeljima izbačen treći, hrvatski, narod, to je kočnica i neprijelazna brana bosansko i hercegovačkog hoda u Europu, i galopirajuće trke u organizacije fundamentalistički islamskih zemalja. U kojima je taj “mali teroristički muslimanski otok” već sada u mnogim islamističkim znakovima isključivosti, netolerancije, vjerske diktature sa policijskim čuvarima morala i načina oblačenja žane i djevojčica po modi vjerski lidera. Sve to se događa, i raste, pred očima američkog vladara Bosne i Hercegovine, veleposlanika Michaela Murphyja, koji je politički zaslijepio pred tom muslimansko-bošnjačkom opasnosti koja destabilizira tu europsku periferiju, pa i izvan njenih granica.
Tri desetljeća postojanja američkog izuma u Bosni i Hercegovini, mješavine čistog nacionalno srpskog entiteta, na papiru federacije a zapravo svakim danom sve nacionalno vjerski čišćeg muslimansko-bošnjačkog, i sto posto čisti vehabijsko-mudžahedinskih entiteta, taj svjetski politički raritet, američko muslimansko bošnjačka koalicija drži na umrlu, i ne daju joj da umre sve do cilja dinastije Izetbegović “mi ili oni”.
Time se potvrđuje povijesno poznata istina da je svaka američka upletenost u nekoj zemlji, napose u heterogenim društvima kakvo je danas podijeljeno bosansko i hercegovačko, uvijek interesno, i na strani onog koji više plati, po onoj narodnoj “koliko novca toliko pravde, toliko slobode”.
No budući da se suvremeni svjetski policajac uvijek povlačio na vrhuncu političke zakuhanosti, zasigurno će tako biti i u slučaju već godinama kipućeg bosansko i hercegovačkog lonca. Vidljiv je američki kraj ložača pod bosansko i hercegovački lonac u njihovom povlačenju iz Afganistana, kada su zemlju, narod, ostavili na nemilost najokorjelijih islamskih terorista. Iskustvo iz Afganistana koriste i u beha zajednici predajući je u ruke, ništa manje opasnih muslimansko-bošnjačkih nekažnjenih ratnih i poratnih zločinaca.
Takva pa i puno homogeniziranija država je u svakom državničkom segmentu nemoguća i neodrživa. Samo multikulturalnost, multinacionalnost i multireligioznost bosanskohercegovačkih sastojnica, bošnjačka, hrvatska i srpska, muslimanska, pravoslavna i katolička, nacionalno i vjerski identificiranih, vremenski izgrađenih i, bez obzira načina življenih naroda, a zbog njihove mirne budućnosti može je činiti šarenom, no nikako američka prolaznost i muslimansko-bošnjački ekstremizam.
Muslimansko-bošnjačke tvornice namjenske industrije
Muslimanski ekstremizam iz kojeg se čuju ratne prijetnje bošnjačkog ministra obrane, Heleza, koji prijeti turskim naoružanjem, dronovima i drugim ratnim oružjima proizvedenim u muslimansko bošnjačkim tvornicama namjenske industrije, u koje je zabranjen ulazak nemuslimanima i nebošnjacima. Muslimansko-bošnjačke tvornice namjenske industrije čija proizvodnja je u potpunoj bošnjačkoj kontroli, što je još jedan dokaz duboke beha podijeljenosti, a time i njene neodrživosti. Muslimanski vjerski fanatizam koji odjekuje uz američki blagoslov šutnje, Bakirovim prebrojavanjem krvnih zrnaca i bošnjačkih vojnika u džamijama, za koje je Erdogan kazao da su vojarne.
Govoriti o održivosti cjelovite takve beha države zapravo je zločin nad malobrojnijim njenim narodom, Hrvatima, i znak da vjerski rat krvi i tla u toj zajednici i dalje traje, čak sa više umiješanih ratnih strana. Rat traje a Bosna i Hercegovina nestaje, i gotovo je nema ni u jednom zajedničkom državnom dijelu.
Koliko je agresivna muslimansko-bošnjačka politika osvajanja i islamizacije svega i svih koji nisu muslimani vidljivo je i u primjeru mladog Danca Sørena koji sudjeluje u Maršu mira. Naime tog mladog Danca muslimani Bošnjaci su islamizirali na jedan perfidan, turski povijesni način prisilne islamizacije porobljenih katolika, dajući mu ime Hamza, jer tobože im je teško izgovarati Søren.
Eto to je hvala čovjeku, nemuslimanu, za ono što čini, a ujedno i poruka da sudionici Marša mira moraju biti samo muslimani, i svakom drugom i drugačijem koji bi htio sudjelovati je uvjet prelazak na islam. Zar treba još bilo kakav dokaz o dubokoj podijeljenosti beha zajednice, po svim zidovima napose po vjerskim, što je i opravdanje njene neodrživosti u bilo kakvoj cjelovitosti, napose ne u islamskoj.
