Vlada i DHK ne prepoznaju iseljene Hrvate
(Porazno istraživanje: Čak 70 posto mladih razmišlja o odlasku iz Hrvatske, evo kojim županijama najviše prijeti egzodus… Da se ne radi o maštariji, pokazuje podatak o čak 44 posto mladih koji su u posljednjih godinu dana pregledavali natječaje za posao u inozemstvu
Piše: Mirela Lilek
Objavljeno: 30. lipanj 2024. 13:21) (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/porazno-istrazivanje-cak-70-posto-mladih-razmislja-o-odlasku-iz-hrvatske-evo-kojim-zupanijama-najvise-prijeti-egzodus-15476908)
Novinarka Mirela Lilek u navedenom se članku oslonila na istraživanja Instituta za migracije u Zagrebu, obznanivši porazne rezultate do kojih su njihovi stručnjaci došli glede nastavljanja iseljavanja vitalne hrvatske populacije. Citiram:
„Institut za istraživanje migracija proveo je istraživanje o namjeri mladih građana Hrvatske za iseljavanjem iz države. Novopridošli rezultati istraživanja provedenog lani na uzorku od 1040 građana Hrvatske u dobi od 18 do 30 godina pokazuju da 72 posto mladih građana stalno, često ili ponekad razmišlja o iseljavanju iz Hrvatske. Kada je riječ o izrazitoj želji za iseljenjem (‘stalno ili često razmišljam’) riječ je pak o oko 30 posto mladih. Da se ne radi samo o svojevrsnoj maštariji, pokazuju odgovori na pitanje jesu li mladi u posljednjih godinu dana pregledavali natječaje za posao u inozemstvu. Rezultati pokazuju da je čak 44 posto ispitanika stalno, često ili nekoliko puta pretraživalo takve natječaje i tražilo posao u inozemstvu.
Kao posebno zabrinjavajući podatak istraživači ističu onaj po kojemu intenzivnu namjeru za iseljavanjem ističe oko četvrtina mladih u statusu studenta. Zanimljivo je i da oko 28 posto mladih koji su trenutačno zaposleni razmišljaju o odlasku iz Hrvatske, neovisno o tome što imaju posao u Hrvatskoj. (…)“
Doista zabrinjavajuće. Međutim, Vlada kao da ne dijeli zabrinutost ovim rezultatima. Što više, premijer najavljuje pravno i socijalno situiranje useljenih radnika, čiji se broj radikalno povećava. Nakon socijalnog situiranja useljeni radnici sa svojim obiteljima postaju manjinska zajednica koja stječe pravo na sve elemente Zakon o manjinama: sindikalno udruživanje, škole, vrtiće, bogomolje, društvene udruge, političko okupljanje i profiliranje, medije… pravo biranja, zaštitu svih oblika narodnosne samobitnosti: jezik, vjera, tradicije, običaji, obiteljski odnosi…
Ponešto stidljivo čuju se i glasi o mogućnosti i potrebi poticanja useljavanja / repatrijacije Hrvata, POGLAVITO STUDENATA I INTELEKTUALACA, koji žive u Argentini. Ondje ih je velik broj, a ekonomska situacija u toj zemlji sve je složenija. Kako je takav razgovor često puta čista verbalistika, pokazuje slučaj književnice, publicistice, prevoditeljice i sveučilišne nastavnice, gospođe prof. Karmen Vrličak, povratnice iz Argentine.
Bez bilo kakve analize i zaključaka, jer slučaj trebaju objasniti osobe i ustanove kojih se ova tekst tiče, donosimo dva pisma koja su, na žalost, signifikantna.
Gospođa Vrličak je, kako rekosmo argentinska književnica, publicistkinja i akademkinja, a Hrvatica po etničkoj pripadnosti. Osoba je iz argentinskog intelektualnog staleža koja je svojim publicističkim i prevodilačkim radovima zadužila i Hrvatsku, objavivši nekoliko knjiga o staroj Domovini i njezinim povijesnim ličnostima. Odlučila se nakon završetka Domovinskog rata vratiti u zemlju svojih roditelja. Bila joj je želja postati članicom Društva hrvatskih književnika. Ništa manje, jer joj je bilo logično da to postane obzirom na svoj status u Argentini. Prethodno se javljala tekstovima časopisu „Most“ koji na stranim jezicima izdaje DHK. Vjerovala je kako ju poznavanje španjolskog jezika, na kojem je obrazovana i koji je njezin prvi materinski jezik, kvalificira za suradnju. Konačno, riječ je bivšoj sveučilišnoj profesorici. No, naišla je na otpor. Njezini prijevodi nisu prihvaćani. Kvalifikacije nisu pomagale. Kao osobe koje su ju rastužile javljaju se dr. sc. Željka Antunović, dopredsjednica DHK i hispanistica, te. sc. Davor Šalat, urednik časopis „Most“ i član Upravnog odbora DHK-a, također hispanist.
Prof. Vrličak je nedavno svim članovima DHK uputila javno dva pisma, znakovita za predmet ovoga rada. Pisma je uputila i svim važnim čimbenicima u našoj književnosti.
Prvo pismo:
„Predsjednica Društva hrvatskih književnika, Hrvojka Mihanović Salopek
Glavni urednik časopisa Most, Davor Šalat
Ministarstvo kulture
Gradski ured za kulturu i civilno društvo
Poštovani
Obraćam vam se vezano za pismo koje sam vam poslala u prosincu 2023, a na koje nisam dobila nikakav pravovaljan odgovor. Ono što sam dobila su neugodne i diskriminatorne riječi. Ističem da je moj fokus bio na pitanju kvalitete rada Željke Lovrenčić, što je čisto profesionalno pitanje.
Dakle, ponavljam pitanje: koje je službeno obrazloženje za monopol u časopisu Most koji ima Željka Lovrenčić?
U nastavku prosljeđujem pismo iz prosinca.
Poštovani,
nedavno sam u redakciju časopisa Most donijela svoj španjolski prijevod poeme g. Mire Gavrana “Obrana Jeruzalema”, a od urednika sam dobila iznenađujući odgovor da se gđa Željka Lovrenčić protivi objavljivanju mog prijevoda jer se ona smatra jedinom koja ima pravo prevoditi na španjolski jezik.
Nakon tog odgovora proučila sam časopis Most i ustanovila da je to točno. I ne samo to nego da gđa Željka Lovrenčić zauzima veliki broj stranica svojim potpisom u svakom broju, i to bez iznimke. Npr. u broju 3-4/2021. od ukupno 172 stranice gđa Lovrenčić zauzima 140!!! Dakle, malo više od 81%. Broj 1-2/2019. ima 194 stranice, a 62 su rezervirane za gđu Lovrenčić, tj. preko 31% ukupnog broja stranica časopisa.
Broj 1-2/2022. ima 173 stranice, 42 su za gđu Lovrenčić, dok broj 1-2/2023. ima ukupno 174 stranice, a njoj su pripale 72 stranice (malo više od 41% časopisa Most).
No ustanovila sam još nešto.
U prijevodima koje je objavila gđa Lovenčić stihovi se bolno probijaju kroz brdo pogrešaka, a mnogo puta se jedva raspoznaje ne samo što je pjesnik htio reći nego o čemu uopće govori. U svakoj rečenici ima barem jednu pogrešku!
Pogreške su takve da ih ne bi napravilo dijete od pet godina, kao npr. neraspoznavanje muškog i ženskog roda, stranica 116. 1.2/2022. piše la aroma, mora biti el aroma, morfološke pogreške, kao nepoznavanje spajanja člana s prepozicijom (del), nepoznavanje značenja riječi, npr. na stranici 77. gdje kaže da autor Nikola Đuretić piše folletos – brošure (?!). Na istoj stranici brka glagole asechar (postaviti zamku) i acechar (promatrati ili vrebati). U svojim prijevodima pretežito koristi infantilni i kolokvijalni vokabular što nije primjereno stručnom diskursu, npr. umjesto el autor se fue a Londres, mora biti el autor viajó a Londres. Prevodeći pjesme Davora Šalata (str. 165., br. 1-2/2020.) koristi glagol agarra, a to je glagol koji se upotrebljava samo na ulici ili među djecom i potpuno je neprimjeren.
Nadalje, ne upotrebljava član kada je to potrebno, a upotrebljava ga gdje nije potrebno, npr. generacion de los escritores croatas na str. 38. broja 3-4/2022., una cuna de las rimas arrulla el corazón na str. 141. broja 12/2023., otra vez tienes el dolor de cabeza itd. Na str. 37. istog broja piše: estaba de descalzo, ovdje je de suvišan. Često miješa prošlo vrijeme sa sadašnjim vremenom u istoj rečenici i s istim subjektom, npr. na gore spomenutoj stranici Lovrenčić prevodi se queja, a mora biti se quejó. U rečenici Èl solamente agita la mano y preguntó sin interès… mora pisati agitó.
Dobro je poznato da sklad jezika uvelike ovisi o redoslijedu riječi u rečenici. Hrvatski jezik i španjolski jezik svaki imaju svoj redoslijed, a on je bitno različit. Na primjer, a ima puno takvih primjera, u španjolskom, za razliku od hrvatskog, prvo ide imenica, zatim pridjev (osim u posebnim slučajevima kada se želi naglasiti pridjev), a to je ujedno pogreška koju Lovrenčić iznimno često čini: nije točno emplumadas motas, nego motas emplumadas, a osim toga riječ motas ovdje nije prikladan prijevod (broj 3-4/2022, str. 809).
Na stranici 97. broja 1-2/2022. Željka Lovrenčić nadmašila je samu sebe upotrijebivši riječ hermanablemente?! Ta riječ ne samo da ne postoji nego je ružna izmišljotina.
Mogla bih ispisati čitave stranice navodeći njezine pogreške, ali to je vrlo neugodan zadatak. Primjeri koje sam navela tek su nekolicina, tek toliko da se dobije uvid jer u prijevodima gđe Lovrenčić gotovo da nema rečenice bez pogreške.
Da zaključim, u njezinim prijevodima nema nikakve elegancije, ni poetskog tona, takvo što ne postoji. Drugim riječima, ono što je Most objavio s potpisom gđe. Lovrenčić nisu književni prijevodi, nego naprosto redci puni riječi, u kojima se tek tu i tamo nazire govori li autor o snijegu ili o ljubavi. Stoga je nerazumljivo zašto gđa Lovrenčić zauzima toliki prostor u časopisu Most i zašto drži monopol nad prijevodima na španjolski jezik, a posebno s obzirom na to što je časopis Most publikacija koja se financira državnim novcem, tj. novcem poreznih obveznika.
Puno hvala
akademkinja Carmen Vrljičak
Académica en la Academia Argentina de Artes y Ciencias de la Comunicaciòn
Acadèmica en la Academia Argentina de la Historia
Carmen Verlichak Vrljičak
(+385) 91 548 7720
Drugo pismo:
Gospodin Davor Šalat
Vaše zadnje pismo u kojemu navodite da ćete me tužiti za klevetu primila sam s iznenađenjem. S obzirom na taj navod, smatram da mi je dužnost objasniti vam razliku između klevete i kritike na nečije djelo. Prvo se odnosi na nešto osobno i podrazumijeva laž. Drugo se ne odnosi na nešto osobno i sve što se tvrdi je jasno vidljivo. Što se mene tiče, od vas sam primila svakojake verbalne napade, počevši od pretpostavljenog političkog opredjeljenja (u koje vi niste ni najmanje upućeni), do obezvrjeđivanja mog rada i diskriminacije zbog moje dobi (nisam se prijavila u nogometnu momčad nego sa svojim literarnim djelom). Možda niste još shvatili, ali kad sam vam se obratila prvim pismom učinila sam to jer sam mislila da vas zanima literarna kvaliteta onoga što se objavljuje u Mostu, pogotovo jer ne treba zaboraviti da se Most financira novcima poreznih obveznika, a to zahtijeva još veću odgovornost.
Međutim, usprkos svim uvredama koje sam od vas primila, nisam dobila odgovor na pitanje koje ću sada ponovno postaviti: zbog čega u časopisu Most samo jedna osoba neprekidno objavljuje prijevode na španjolski jezik? Nadalje, koji je pravi razlog zbog čega ne želite objaviti moje prijevode?
S nadom da ćete mi ipak odgovoriti
Carmen Vrljičak
Académica en la Academia Argentina de Artes y Ciencias de la Comunicaciòn
Acadèmica en la Academia Argentina de la Historia
Carmen Verlichak Vrljičak
(+385) 91 548 7720
24. 6. 2024.
Potražio sam obavijesti o Karmen Vrličak posredstvom svemrežja.
Carmen Verlichak
Carmen Verlichak (Madrid ?) (hrv. Karmen Vrljičak) je argentinska književnica hrvatskog podrijetla (iz Imotske krajine). Piše na španjolskom jeziku. Kćer je hrvatskih emigranata Kazimira i Mire, a sestra ravnatelja Studie croatice Joze Vrljička.
Školovala se u Buenos Airesu.
Bila je sveučilišna profesorica, a za svoje je rad dobila nagradu Academic koju joj je dodijelio Museo General iz Belgrana.
Akademski stupanj je stekla radom o Thomasu Mannu.
S književnim radom je počela 1962., kad je objavila Mujeres de la imagen.
Surađuje s novinama La Nación iz Buenos Airesa i zagrebačkim Vjesnikom. Pisala je i za Studiu croaticu.
Djela
- Edipo y sus hermanos / To je bilo ovako, hrvatsko-španjolsko dvojezično izdanje, Ed. Krivodol Press, 2009.
- Croacia, cuadernos de un país, Ed. Krivodol Press, 2009.
- Crónicas de campo y pueblo, Ed. Krivodol Press, 2008.
- Los croatas de la Argentina, Ed. Krivodol Press, 2004. i 2006.
- María Josefa Ezcurra, el amor prohibido de Belgrano, Ed. Sudamericana 1998 y 200 y Ed. Krivodol Press, 2007.
- Dos vascos por el mundo, knjiga putovanja, Ed. Krivodol Press, 1997.
- Las Diosas de la Belle Époque, Ed. Atlántida, 1996.
- Mujeres de la imagen, Ed. Planeta, 1992.
Pročitao sam u Vijencu Matice hrvatske:
Predstavljanje knjige KARDINAL STEPINAC – NAJSVETIJI LIK U HRVATA Carmen Verlichak Vrljičak
Vijenac Matice hrvatske:
Novoobjavljena knjiga Kardinal Stepinac – najsvjetliji lik u Hrvata mr. sc. Carmen Verlichak Vrljičak, magistre književnosti i sveučilišne profesorice iz Argentine hrvatskog podrijetla, predstavljena je 22. ožujka u prostorijama Ogranka Matice hrvatske u Splitu. Predstavili su je književnik Mladen Vuković i autorica, koja je govorila zašto je odlučila pisati o kardinalu Stepincu i što radi Centro de estudios Cardenal Stepinac u Argentini. – „O Stepincu danas postoji mnogo prijepora i nadam se da će vas ono što pronađete u knjizi još više podržati u vašoj vjeri“, kazao je u kratkom uvodu okupljenima Trpimir Jurkić u ime organizatora Ogranka Matice hrvatske u Splitu.
Mladen Vuković naglasio je kako je tekst izvorno napisan na španjolskom i da je potom preveden na hrvatski, što je prvi hrvatski prijevod te da je autorica do sada izdala 13 naslova knjiga na španjolskom u Južnoj Americi, među kojim su pojedine postale bestselerima. Dodao je zanimljivost da je sadašnji Papa Franjo kao kardinal Jorge Mario Bergoglio u Buenos Airesu 1998. godine predvodio misu u katedrali u povodu 100. obljetnice rođenja kardinala Stepinca. Uz njega su sudjelovali fra Jozo Peranić, fra Ivan Gavran i fra Berislav Ostojić, franjevci hrvatske zajednice u Argentini. „Stepinčev lik ušao je u hrvatsku književnost, u hrvatsku dramu i romane. Ova je knjiga po obimu mala, ali pisana sadržajno i vjerodostojno sažeta, a njegov je život zasigurno bilo teško pretvoriti u knjigu. Autorica je sistematizirala najvažnije činjenice, suđenje i vjeru koje je pokazala s odmjerenošću te objektivno“, kazao je Vuković, te naglasio kako je Stepinac jedan veliki svjetionik u Hrvatskoj ne samo u vjeri nego i u našem narodu. „Bio je vjeran istini i pravednosti, bila je potrebna velika hrabrost biti takav u vremenima u kojima je živio“. Autorica je pojasnila sam naslov. „Naime, izvornik na španjolskom jeziku je naslovljen Kardinal Stepinac: Hrabrost vjernosti (EI cardinal Stepinac: el coraje de la fidelidad), ali je za hrvatski naslov izabrana druga sintagma, jer „hrabrost vjernosti“ nema na hrvatskom onu snagu koju ima u španjolskom.”
Vrljičak je kao motivaciju navela da je Stepinac oduvijek bio dio njezina obiteljskog, a kasnije i osobnog života: „U Argentini nismo imali mnogo, no uvijek je u zajedničkoj prostoriji visjela njegova slika. Također, bliska rodbina je uvijek o njemu pričala tako da mi je to dalo veliku motivaciju, a i osobno sam uvijek osjećala povezanost i energiju kada bih molila kraj njegovog groba u zagrebačkoj Katedrali. Zbog tih razloga osnovala sam Centar za studije kardinal Stepinac kojemu je cilj da španjolsko jezično područje upoznati s kardinalom.“ Na kraju je kazala:
„Trudimo se svakog 10. veljače održat predavanja i pisati članke na temu njegovog lika i djela. Trudimo se što više govoriti, a u bliskoj budućnosti se nadamo realizirati i jedan dokumentarni film koji bismo prikazali na televiziji.“
U glazbenom dijelu programa sudjelovao je, pjevajući uz gitaru, Ljubomir Gudelj.
(Ivica Luetić)
https://www.matica.hr/ogranci/SPLIT/izvjesce/269/
Pronašao sam i naslovnice drugih zanimljivih knjiga Karmen Vrličak. Nameće se zaključak kako je Davor Šalat, urednik „Mosta“ , umjesto argumentiranog i profesionalnog odgovora uglednoj useljenici, poslao pregršt grubih riječi.
Građanska pristojnost nalaže uljudan odgovor i ostalim adresatima pisma akademkinje Vrljičak, a to su: Predsjednica Društva hrvatskih književnika, Hrvojka Mihanović Salopek, Ministarstvo kulture i Gradski ured za kulturu i civilno društvo.
Ovakav odnos prema osobito intelektualno visoko pozicioniranoj koja se želi vratiti u Hrvatsku i ovdje staviti na raspolaganje svoje znanje i intelektualni potencijal, zabrinjavajuće je i može demotivirati mnoge mlade intelektualce koji se zaključiti kako ih u staroj Domovini ne čekaju s dobrodošlicom, čak niti s uvažavanjem.
