To su ljudi bez karaktera i stava
Kad političar nije ni lijevo, ni desno, ni u sredini, a svugdje je pomalo i ponekad, prema interesu i trenutnoj potrebi, u borbi za fotelju i napredovanje, najblaže rečeno je da je to ljigavac. Taj i takav ne zna što je, ne zna tko je, ali zna što hoće. Hoće doći u sam vrh. Hoće biti netko i nešto. Zapravo to je nula. Ne samo politička, već i ljudska. Čudi me da to ne vide njegovi suradnici. S takvim nazovi čovjekom ne treba imati posla. To je pervertit i konvertiti u isto vrijeme. Sve oko njega je lažno, zatrovano i ljigavo. To u normalnog čovjeka izaziva gađenje i mučninu. Međutim, takvi ne rijetko uspijevaju. Brzo se penju po ljestvici uspjeha. Postaju šefovi, lokalni šerifi i stranački lideri. Kako je to moguće, pitaju se mnogi. Netko moćan iza njih stoji. Pitanje je samo tko i za što. To su ljudi bez karaktera i stava. Savitljivi su i prilagodljivi. Koriste se u prljavim političkim igrama, malo s lijeva, malo s desna, malo iz sredine. Za određene beneficije, sinekure i Judine škude izdaju suradnike, bez obzira na kojoj su trenutno strani. Viču, galame, vrijeđaju, jurišaju, s ciljem i bez cilja, kako gazda naredi. Ni gazde im uvijek nisu iste. Jednom je to na desnoj strani, drugi puta na lijevoj. Jednom je to vidljivo, drugi put nevidljivo. Budući da takvi političari sjede na dvije stolice, kad im se jedna izmakne, na drugu sjednu u sredinu. To nije dugog vijeka.
Beskralježnjaci
Stolice se mijenjaju, po naredbi i osobnoj potrebi. Ti beskralježnjaci misle kako puno vrijede, kako su nezamjenjivi i kako mogu što hoće. To može samo aktualni premijer i predsjednik države, kako se ponekad čini. Oni se međusobno ne podnose. Vrijeđaju se, difamiraju, prozivaju i ne surađuju. To nije dobro ni za koga, ni za narod, ni za državu. Ljigavci od političara surađuju s oba predsjednika. Čas su s jednim, čas su s drugim. Neki se u tome ističu. Krše pri tom, propise, pravila, zakone i ustav. Koga briga? Njihova riječ ionako ništa ne vrijedi. Međutim, njihov glas i opredjeljenje je ponekad odlučujuće. To je naša tragedija. Dopuštamo da o našoj sudbini, sadašnjosti i budućnosti odlučuju ljigavci. Ljigavi političar je i ljigavi čovjek, beskarakterni beskralježnjak. Nije se takav rodio. Takav je stvoren u okruženju u kojem je rastao i razvijao se. To nije nastalo od jučer. Dulji niz godina je to trajalo i neke dovelo gotovo do savršenstva u pretvaranju i igranju pojedinih uloga. To su oni ljudi koji kad negdje dođu imaju cilj doći na vrh, bilo ustanove u kojoj rade, lokalne jedinice u kojoj djeluju, stranke čiji su članovi. To im gotovo uvijek uspijeva. Od djelatnika postane direktor, od marginalnog lokalca postane načelnik ili gradonačelnik, od običnog člana ili ne člana najedanput, gotovo preko noći, svojim nastupom i govorom postane ultraš i dođe na čelo ekstremne stranke. Sve to se postiže pretvaranjem i lažima.
Kad prevareni shvate da su prevareni dotični je već na drugoj funkciji i na drugoj strani, dijametralno suprotnoj. Pri tome mu ni vlas s glave nije otpala. Dapače! Čovjek politički napreduje. Dođe do samog vrha, gdje likuje i misli kako puno vrijedi i puno predstavlja. Niti što vrijedi, niti što predstavlja. Nije čak niti dvorska luda. Dvorske lude su mudri ljudi, koji ne prelaze dopuštenu crtu, ni prema kome. Ljigavi političari tu crtu stalno prelaze. To su nedovoljno obrazovani, polupismeni kameleoni, ogrezli u lažima, skloni korupciji, sukobu interesa, agresiji, narcisoidnosti…, ne bezazlene lutke na koncu. Sa svojim sljedbenicima plešu vrzino kolo, od lijeva, na desno, zalazeći i u ekstreme. Taj ples će tako dugo trajati dok budu nekome potrebni. Ljigavci su neophodni igrači u prljavim političkim igrama. Nekad toga uopće nisu svjesni. Nekad misle kako su glavni i neophodni.
Oni su uz vlast, dok istovremeno na razne podmukle načine ruše tu vlast, kao produžena ruka opozicije. Premijer je toga svjestan. Bio je prisiljen koalirati s onima koje ne želiš ni u najgorim snovima vidjeti. Vjerojatno je spreman na najgore moguće scenarije i izdaju glavnog ljigavca.
Dok se te stvari događaju i igraju „igre bez granica“, narod je sve siromašniji. Šuti i trpi. Ta šutnja ne će vječno trajati.
